"Bog je usadio u naše srce vještine i zvanje ne pitajući o spolu"
U povodu Međunarodnog dana žena i Esterinog posta, u prostorijama Židovske općine u Splitu otvorena je berlinska izložba o Regini Jonas.
Regina Jonas je 1935. postala prva žena koja je stekla titulu rabina. Njezino uvođenje u zvanje u Njemačkoj prije više od 80 godina predstavlja važnu prekretnicu u židovskoj povijesti, sa snažnom porukom o rušenju stereotipa da žene ne mogu biti vjerski vođe.
„Priznat ću vam što me motiviralo kao ženu da postanem rabin, dvije stvari padaju mi na pamet. Moje vjerovanje u Božji poziv i moja ljubav prema ljudima. Bog je usadio u naše srce vještine i zvanje ne pitajući o spolu. Prema tome, dužnost je muškaraca i žena da rade i stvaraju u skladu s vještinama koje im je dao Bog. (Regina Jonas, C.-V.-Zeitung, 23. lipnja 1938.)
Regina Jonas rođena je u Berlinu 3. kolovoza 1902. Odrasla je u Scheunenviertelu, siromašnom, uglavnom židovskom kvartu. Njezin otac, trgovac koji je umro od tuberkuloze 1913. godine, vjerojatno je bio njen prvi učitelj. Regina Jonas rano je osjetila rabinski poziv. Njezina strast prema židovskoj povijesti, Bibliji i hebrejskom jeziku bila je očita još u srednjoj školi.
Godine 1942. Jonas se upisala na Hochschule für die Wisenschaft des Judentums, središte znanstvenog proučavanja židovstva i rabinsko učilište u Berlinu. Pohađala je predavanja za rabine, održala ogledne propovijedi, a diplomirala je 1930. godine s disertacijom pod naslovom „Mogu li žene služiti kao rabini?“. Rabin Eduard Beneth, profesor Talmuda, želio joj je dodijeliti zvanje, ali nakon njegove iznenadne smrti Jonas je odbijeno stjecanje zvanja, pa je diplomirala samo kao „akademski kvalificirani vjerski učitelj“.
Za Reginu Jonas bilo je vrlo važno pronaći potvrdu u židovskoj tradiciji za svoju želju da postane rabin. Njena rabinska disertacija za dobivanje zvanja rabina primjer je njezinog ovladavanja halahičkim izvorima. Jonas je započela težnjom da odredi rabinske zadatke. Zatim je koristila židovske izvore kao bi raspravila o tome može li i na koji način svaku od ovih rabinskih funkcija obavljati i žena. Njezin je pristup, naravno, odražavao općenito položaj žena u njezino vrijeme, kada nije bilo gotovo nijedne javne i profesionalne predvodnice. Zbog toga se srž njezinog zaključivanja morala temeljiti na teoriji, a ne na presedanu. Regina Jonas je u svojoj disertaciji navela devet rabinskih zadataka i raspravljala o tome kako žene mogu ispuniti svaku od njih.
– Rabin mora biti znalac zapisane i usmene Tore (Biblija i Talmud).
– Rabin podučava djecu i odrasle .
– Rabin drži govore u sinagogi i vjerska obraćanja u različitim prigodama.
– Rabin donosi halahičke odluke.
– Rabin drži predavanja.
– Članovima zajednice rabin je dostupan u vezi osobnih pitanja.
– Rabin je aktivan u socijalnoj skrbi i mora rješavati sporove.
– Osobni život rabina mora se voditi u skladu s religijskim učenjima judaizma.
Regina Jonas je zaključila „Ovo su zadaci muškog rabina, a samim tim i zadaće ženskog rabina“. Predvođenje molitve ili pozivanje na Toru nisu se pojavili na popisu.
Na početnoj stranici svoje teze Jonas piše: „Osobno volim ovu profesiju i, ako je ikad moguće, također je želim prakticirati.“ Na posljednjoj stranici zaključuje: „Gotovo ništa halahično osim predrasuda i nedostatka poznavanja ne stoji protiv žena koje obnašaju rabinski položaj.“
Dok je bila zaposlena kao vjeroučiteljica ohrabrili su je da bude strpljiva, ali i da ustraje u stjecanju rabinskog zvanja. Nakon pet godina, 27. prosinca 1935., rabin Max Dienemann dodijelio je zvanje Regini Jonas u ime Liberalnog rabinskog saveza Njemačke. Posvjedočio je da je kompetentna u „halaha“ (židovskom vjerskom pravu) i da je „njeno srce s Bogom i židovskim narodom“. Šest godina kasnije rabin Leo Baeck stavio je svoj potpis i službeni pečat Hochschule für die Wisenschaft des Judentums na njemački prijevod hebrejske potvrde o stjecanju zvanja, čime je javno sankcionirao rabinski status Regine Jonas.
Nakon toga poznata kao Fraulein Rabbiner, Regina Jonas, služila je židovskoj zajednici u Berlinu – gdje je brzo stekla reputaciju „nadarenog javnog govornika“ koji je „rođen za propovjedaonicu“. U studenom 1942., ona i njezina majka deportirane su u Theresienstadt, gdje je nastavila ispunjavati svoj san o služenju rabina i učitelja. Tijekom tih zatvorskih godina, Jonas je propovijedala,posvećena aktivnostima usmjerenim na ublažavanje patnje Židova, posebno djece i staraca. Jednom riječju, u uvjetima deportacije ona igra ulogu „čuvara“ u totu , što je neprestano isticala kao zadaću ženskih rabinata.
U arhivima Theresienstadta ostaje rukopis koji sažima njezin religijski svjetonazor i nasljeđe pod naslovom „Predavanja jedinog rabina Regine Jonas“. „Naš je židovski narod Bog stvorio kao blagoslovljeni narod. 'Blagoslovljen od Boga' znači davati blagoslove, ljubav i odanost, bez obzira na mjesto i situaciju. Poniznost pred Bogom, nesebična ljubav prema Njegovim stvorenjima, održavaju svijet. Zadatak Izraela je da izgradi ove stupove svijeta – muškarca i žene, i žena, i muškarac, to su preuzeli na sebe u židovskoj odanosti. Naš rad u Theresienstadtu, ozbiljan i pun iskušenja, ujedno služi ovom cilju: biti Božje sluge i kao takvi preći iz zemaljskih sfera u vječne. Neka cijeli naš rad bude blagoslov za budućnost Izraela (i budućnost čovječanstva) … Uspravni 'židovski muškarci' i 'hrabre, plemenite žene' uvijek su bile životne snage našeg naroda. Neka nas Bog dostojno nabroji u krugu tih žena i muškaraca … Nagrada mitzvah je priznanje velikog djela od Boga.“ Rabin Regina Jonas
12. listopada 1944. ona i njezina majka deportirane su u Auschwitz i istog dana ubijene.
Vjerojatno bi bila potpuno zaboravljena, da nije ostavila tragove i u Theresienstadtu i u rodnom gradu, Berlinu. Nitko od njezinih muških kolega, među njima rabin Leo Baeck (1873.–1956.) i psihoanalitičar Viktor Frankl (1905.-1997), nisu je spomenuli nakon Shoaha. Tek kada je srušen Berlinski zid i arhivi u Istočnoj Njemačkoj postali dostupni, naslijeđe Regine Jonas pronađeno je u Gesamtarchiv der deutschen Juden .
I prije Regine Jonas postojale su židovske žene predvodnice: proročica Mirjam i sutkinja Debora u Bibliji, a u Talmudu rabinska znanstvenica Brurija, Asenath Barzani u Kurdistanu u 16. stoljeću i Ray Frank u Kaliforniji krajem 19. stoljeća također su obavljale rabinske uloge u svojim zajednicama. Prve žene koje su studirale na modernim rabinskim školama u SAD-u bile su Henrietta Szold na Jewish Teological Seminary i Marta Neumark na Hebrew Union Collegeu. Međutim one nisu stekle zvanje. Jones je bila prva žena koja je završila rabinski program, stekla zvanje i zaposlila se kao rabin u jednoj židovskoj zajednici. Trebalo je proći gotovo 40 godina da slijedeća žena – Sally Priesand u SAD-u stekne zvanje rabina.
Kad se danas spominjemo rabinice Regine Jonas, prisjećamo se i njezinog jedinstvenog postignuća, ali i njezine tragične smrti u Auschwitzu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više