Nikome, baš nikom…

Svak je svoje tajne o ljubavi krio

 

 

Teško mi je gledat te zidine puste

I kao da iz njih Majka progovara

Svuda oko mene jeziva tišina

Jekom bola samo duša odgovara

Čuvala nas majka kao golubove

Pa i onda kada Oca nije bilo

Radio je teško u tuđini negdje

Grlila nas  uvijek ko ptiće u krilo..

 

Sa sjetom se sjećam Majke, Oca, Braće

Živjeli smo sretni u Đergajskoj sedam

Uspomene žive iz djetinjstva našeg

Nikome, baš nikome, pa ni Bogu ne dam

 

Josip, Vlado, Zvonko, Marin i Miroslav

Svak je svoje tajne o ljubavi krio

Bilo je i lijepih i lošijih dana

Al' nitko nas nikad taknut nije smio

 

Protutnjao tako i vihor od rata

Prohujalo vrijeme uspomene blijede

Pa sve od Oluje i evo do danas

sustižu me brige a i kose sjede

 

Sa sjetom se sjećam Majke, Oca, Braće

Živjeli smo sretni u Đergajskoj sedam

Uspomene žive iz djetinjstva našeg

Nikome baš nikome pa ni Bogu ne dam…

 

Vladimir Živaljić, Vukovar