Došao smo do broja 3399

Nastojim mijenjati sadržaj i motive u svojim ciklusima

 

 

Akademski slikar Ivica Malčić istaknuti je suvremeni hrvatski likovni umjetnik. Autor je kompleksnog i brojnog opusa. Izlagao je na mnogim samostalnim izložbama.

• Gospodine Malčiću, svakodnevno ste u atelijeru, doista kontinuirano slikate i redovito označavate brojem slike. Koliki je trenutačni broj?

– S označavanjem slika počeo sam na 4. godini ALU-a kada sam prešao slikati s papira na platna i daske. Prva slika je nastala 30. 11. 1991. i od tada do danas (6. 3. 2020.) sam naslikao 3399 slika. Često u katalozima mojih izložbi umjesto biografije pišem samo broj naslikanih slika u obliku šifre koja bi danas izgledala. 30. 11. 1991.- 6. 3. 2020.=3399

 

• Njegujete vrlo angažirano slikarstvo. Reagirate na različite pojave. Što Vas osobito privlači u motivu?

– Trudim se da u svoje slike unesem sadržaj koji bi publiku mogao potaknuti na razmišljanje, a da to nije samo čista slikarska forma. Mislim da ona nije dovoljna u današnje vrijeme, ukoliko želimo stvarati pravu umjetnost u duhu  vremena, a ne slikati šarene dekoracije. Nastojim mijenjati sadržaj i motive u svojim ciklusima. Kada se zasitim pojedinog motiva počinjem nešto novo da bude meni, a i mojoj publici zanimljivo. Izbjegavam ponavljanje da nebi upao u zamku vlastite manire i samodopadnosti koje ima i previše u našem slikarstvu. Motive pronalazim u našoj svakodnevici i u svom osobnom životu. Sklon sam dnevničkoj formi koja mi omogućava svakodnevne komentare.

 

• Koristite akril, slikate na drvu srednjeg i manjeg formata.

– U devedesetima sam slikao isključivo uljem, a sada većinom akrilikom, ponekad u kombinaciji s uljem. Akrilik mi više odgovara jer ga lakše podnosi podloga koja je većinom novinski papir kaširan na ivericu, ulje je pre jako pa probija papir. Akril mi više odgovara i jer se brže suši, tako da mogu 

 sliku dovršiti u jednom danu.

 

• Na Vašim se slikama pojavljuje niz figura. Stvarni ili imaginarni likovi?

– Još na ALU-u počeo sam slikati "u prvom licu" tako da sam stvorio lik zelenog slikara (mladog i neiskusnog), kasnije sam  ga zamjenio svojim "glasnogovornicima": skautom koji je mali štreberčić željan avanture koji dobro zna što je dobro a što ne u umjetnosti, ili vojnikom umjetnosti koji trubi broj nove slike i širi dobre vibracije. Oba lika su nastala slučajno, skinuti su sa poštanskih markica koje sam slikao 2004.-2005. 

 

• Vaš je atelijer na Gornjem gradu. Slikate li ponekad gornjogradske motive?

– Ne. Grozim se takvih otrcanih motiva, njih prepuštam kičerima koji od njih mogu napraviti lijepe šarene slike na nivou jeftinog suvenira.

 

• Odnedavno radite na novom ciklusu s dva nova motiva, dvije igračke iz djetinjstva. Prvi je jež. Kako se un uklapa u Vaš opus?

– Ljetos mi je umro stariji brat, tako da sam zapostavio bilo kakvu angažiranost u mom slikarstvu u korist intimizma. Slikam motiv gumene igračke iz šezdesetih, a to je figurica ježa s kojom smo se zajedno igrali. Moja frizura liči na ježevu tako da on polako postaje moj autoportret, sličnost  se sama nametnula.

• Drugi je motiv figurica bizona.

– Još jedna katastrofa mi se nedavno dogodila – umro mi je prijatelj iz ulice s kojim smo nas 5-6 bili nerazdvojni cijelo djetinjstvo i dio mladosti. Njemu u čast slikam plastičnu figuricu bizona iz "Čarobnih vrećica" u kojima su izlazili kauboji i indijanci i s kojima smo se svi zajedno igrali sedamdesetih. Sve nas je manje baš kao i američkih bizona koje su skoro istrijebili.

 

• Što Vam se sviđa a što ne u suvremenoj umjetnosti?

– U suvremenoj umjetnosti mi se sviđa što je opstalo slikarstvo i što se vratila figuracija. Imamo sjajnu generaciju mladih figurativaca – novih realista. Ne sviđa mi se kada mladi umjetnici pre rano počnu razmišljati o tome kako da se ubace na likovnu akademiju ili neku sličnu školu. Svi imaju potrebu nekog nešto podučavati, a nisu napravili par dobrih izložbi. Ne volim shvaćanje i prihvaćanje umjetnosti samo na velikim formatima i samo ulje na platnu. Za umjetnost nije presudan format, tehnika ili podloga, ako je stvar dobra može biti i mala i izvedena bilo kojom tehnikom.

 

• Planovi, izložbe, monografije…?

– Plan mi je kao i uvijek sutra naslikati novu sliku. Izložbu planiram tek sljedeće godine, a monografija mi nije u planu, jednom smo probali aplicirati za natječaj ministartva, nismo prošli, pa nam se neda s tim zamarati. Planiram novu knjigu dnevničkih crteža, treću po redu, tek 2027. (ako poživim).

 

Miroslav Pelikan