Treba potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu
Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje.
(Ulpijan, (Tir, oko 200. – 228.), rimski pravnik)
Već dva desetljeća u Hrvatskoj se javno govori, slobodno piše i na televiziji negativno prikazuje o hrvatskom narodu i Hrvatskoj; u medijima dokazuju građanima i svijetu da Hrvati ne valjaju kao narod niti valja država – Republika Hrvatska!
Završeni su predsjednički izbori i Republika Hrvatska je dobila Zorana Milanovića, koji je prisegao za predsjednika na najprimitivniji, čak bi se moglo reći – najprovokativniji način, što je svojim činom dokazao da je za njega nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska – slučajna država. Hrvatska je katolička država s 87 posto katolika, kako popis stanovništva pokazuje, poslije Poljaka, najkatoličkiji narod u Europi, možda i u svijetu, a za predsjednika izabran je Zoran Milanović: ateist, socijal-komunista i arogantni osobenjak, bivši no goo president Vlade. Pored činjenice da je HNES osudio Milanovića u paketu s Titom, Mesićem, Josipovićem, Pupovcem, Lončarom, Manolićem, Pusićkom i drugim zločincima i veleizdajnicima, te poslije svega dolazi na Pantovčak za predsjednika Republike Hrvatske!? ''Ako nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitog naroda.'' (Vinko Begić, dragovoljac.com)
Novoizabrani Predsjednik RH, odnosno Predsjednik svih Hrvata u domovini i svijetu, nije se udostojio pozvati katoličkog predstavnika Crkve u Hrvata, da mu riječ zahvalnosti postane gestom njegova prebivanje među vjernicima na ustoličenju za predsjednika. To su Corpus delicti! O drugim (ne)ugodnostima koje je osmislio na Pantovčaku (18. II. 2020.), za vrijeme inauguracije, nije vrijedno opširno pisati, jer video snimke su uvjerljivije od pisane riječi.
Nakon sprdnje s inauguracijom i hrvatskom himnom predsjednik Milanović je uklonio sva poprsja hrvatskih velikana iz ''palače'', odnosno simbole onih koji su najzaslužniji u povijesti hrvatskog naroda, a neki čak misle (i pišu!), da će ukloniti i hrvatski stijeg, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer ni Zoran Milanović nije iznenađenje. Njegova je partija nasljednica Saveza komunista Hrvatske, koja je od samog početka bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Ivica Račan i Partija demonstrativno su napustili Sabor (25. lipnja 1991.) kad se je glasalo za samostalnost Republike Hrvatske.
U međuvremenu SKH promijenio ime u SDP – Socijaldemokratska partija Hrvatske. Nakon 30 godina od veleizdaje hrvatskog naroda SDP je postao vodeća politička stranka u RH s 30,97 %, a HDZ, pod čijim je vodstvom oslobođena Hrvatska od agresora fašističke Srbije i Crne Gore – ima tek 21.40 %! Žalosno i ponižavajuće! Zoran Milanović je bio najgori predsjednik Vlade u RH; nije dobio prolaznu ocjenu kao predsjednik Vlade, ali biran je za predsjednika RH! Naime, on je u svojoj predsjedničkoj kampanji rekao, da će ukloniti sve predsjedničke ceremonije, kao lentu i inauguraciju na Markovom trgu, te da je spomenicima mjesto u muzeju, a ne na Pantovčaku. I to je učinio. ''Nikada ne smijemo, zbog zaštite istine, iz memorije brisati simbole, bilo pozitivne ili negativne, zbog snage koja je iza njih stajala po zlu ili po dobru sve do danas – ovisno što netko izabere. To će svakog dovesti do zadnje postaje života – pred Kristov križ odgovornosti za proživljeni život, bez obzira da li je bio vjernik ili nevjernik.'' (Mile Prpa, hrsvijet.net)
Dakle, ostao je dosljedan, mada je bez karaktera. On će, sigurno, i u drugim svojim antihrvatskim i antidržavnim idejama ostati dosljedan, jer je zatrovan mržnjom, osvetom i samoljubljem. On će, kako narodna poslovica kaže, ''Iskaliti svoju srdžbu na nedužnim.'' Zločini jugokomunista i srpskih fašista nisu opametili hrvatski narod! ''Zapravo u svemu tome sudjeluje Srpsko-hrvatska koalicija koja danas vlada u RH. Branitelji su 'ustaše' i stalno na udaru, a rat protiv Tuđmanove 'ustaške' države se nastavlja. Tako i novi predsjednik kojeg sam svojevremenom u nizu svojih tekstova predlagao za akademika jer je 'otkrio' da su zapravo u Drugom svjetskom ratu u NDH prvi stvorili konc-logore, zbog toga nije želio inauguraciju ispred 'ustaške' crkve (grb s bijelim poljem na krovu), izruguje se himnom, ne želi nikakve simbole hrvatske državotvornosti pa mu smetaju i biste onih koji su najzaslužniji u povijesti za hrvatski narod i hrvatsku državu.'' (Josip Pečarić)
U ''Lijevoj'' našoj sluge biraju državnike, a državnici oponašaju generale i zahtijevaju lojalnost i zahvalnost što imaju takvo sposobno vodstvo u Vladi, u Saboru i na ministarskim dužnostima. ''Više su Hrvati napravili za Europu u dva i pol mjeseca predsjedanja nego neki za pedeset godina. Svima koji prate hrvatske domoljubne portale sigurno je zapelo za oko da je jedan od najplodnijih kolumnista u Hrvatskoj Zvonimir Hodak, osmislio svoju kolumnu -''Lijevom našom'', pod tim naslovom iz tjedna u tjedan dokazuje da je Lijepa naša više ''Lijeva'' nego što je Lijepa. Istodobno hrvatski demografi i povjesničari dovode u pitanje opstanak RH: ako se ovako nastavi, ne daj Bože, ne će za dugo biti ni Lijepe ni Lijeve naše – Hrvatske.
Pupovčeve Novosti stavljaju na naslovnicu živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuju ih kokainom i na kraju ubijaju metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska ''satira'' je kad ''dete'' Stazić cmizdri 'jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo'. Urnebesno je kad Frljićev glumac vadi iz vagine hrvatsku zastavu, kad Frlja 'režira' kako na pozornicu iznose kip svetog Ivana Pavla II. s natpisnom 'zaštitnik pedofila' pa prikazuje oralni seks s kipom. (…)
U nastavku riječ je o potrebi sjećanja i spoznaje: Ono što mi moramo uraditi jest obnoviti sjećanja i spoznaje o stvarnoj prirodi velikosrpske agresije. Nedavno je i prof. dr. sc Andrija Hebrang u emisiji Bujica upozorio kako se radilo o fašističkoj velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. Vjerujem da se i vi sjećate kako je Milošević svoju ideologiju gradio upravo na primjerima Hitlera i Mussolinija. I dok je Hitler govorio: Njemačka će biti svjetski faktor ili je ne će biti. Ili Hitler: Njemačka i Austrija su dva oka u istoj glavi. A Milošević je: Srbija i Crna Gora su dva oka u istoj glavi. Povijesno sjećanje govori da se Aleksandar Vučić (današnji predsjednik RS, o.p.) zalagao za veliku Srbiju na jednom sastanku u srcu Hrvatske, u Glini: 'Nikada srpska krajina ne će biti hrvatska. Nikada Glina ne će biti hrvatska. Ako srpski radikali pobede Slobodana Miloševića, vi ćete živeti u velikoj Srbiji.' (…)'' (Zvonimir Hodak, direktno.hr)
Najveća slabost hrvatskog naroda je u odustajanju pred odlučnošću, nakon čega se pojavi neizvjesnost što je velika opasnost. Treba imati iznadljudsku snagu i biti čvrsto uvjeren u Božju pomoć i svoje ljudske sposobnosti da se odupremo kao narod svim ovozemaljskim nedaćama koje nas prate stoljećima. Bila bi velika šteta da ne iskoristimo ovu krizu zaraze koronavirusa u vrijeme korizme, koja će mnoge osobe izolirati u obiteljskim kućama, ili u lokalnim karantenama, gdje će se ljudi bolje međusobno upoznati, razgovarati o svemu i svačemu, a najviše o osobnim i nacionalnim problemima. Iz toga svega će doći do nekih mogući spoznaja i odlučnih rješenja. Možda će se i obitelji povećati s novim začećima i manjim brojem pobačaja. Možda će se više krunica izmoliti i dana postiti za tjelesne i duševne potrebe obitelji i hrvatskog naroda.
Koronavirus je veoma zarazna bolest, ali je najopasnija zbog panike koju su mediji izazvali u svijetu. Trgovine su skoro prazne i puste, zabranjena su masovna okupljanja, zatvorene su škole i sveučilišta i crkve. Dobiva se dojam, da dolazi – kraj svijeta. Možda i dolazi, jer svijet je prešao ''crvenu crtu'' – Božju strpljivost. Vratimo se nazad našoj početnoj temi: kako od Lijeve doći do Lijepe naše? Najsigurniji način uspjeha je u ponovnom pokušaju, pa makar ne bilo veliko na prvi pogled. Prisjetim se priče, kad je žena zavrijedila priznanje vladajućeg emperora, pa joj je ponudio nagradu. Ona je tražila dva zrna riže prvi dan, i svaki drugi dan dvostruko više za mjesec dana. Na prvi pogled nagrada je izgledala mala, četiri zrna drugog dana, osam zrna trećeg dana, samo jednu žlicu za tjedan dana, a na zadnji dan njezina je nagrada bila više od milijardu zrna riže. Ako se budemo držali ovakve matematike u politici onda dolazimo do spoznaje da je nemoguće odjednom raščistiti nagomilane probleme u državi. Treba iz dubine promijeniti način upravljanja u RH i potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu, pa će manji broj mlađeg hrvatskog naraštaja odlaziti na težačenje u tuđe države.
Hrvatska je država hrvatskog naroda i njezinih lojalnih građana bilo koje nacionalnosti, vjere ili boje, ali svi građani trebaju i morali bi biti politički dio hrvatskog naroda, ako žele živjeti u RH, koja ima sve najljepše prirodne ljepote na svijetu. Treba, dakle, apsorbirati i asimilirati nacionalne manjine, koje su privilegirane i imaju veća prava od hrvatskog naroda. To je apsurd. Ako osiguramo integralnu slobodu u Hrvatskoj, onda nema ni teoretske potrebe za stvaranjem posebnih ljudskih prava zbog drugačijeg izgleda, spola i duhovnog shvaćanja. Da bismo sve to ostvarili na demokratski i civilizirani način, treba promijeniti sudstvo, donijeti nove zakonske odredbe, koje će biti na putu uspjeha, a u prvom redu treba prohibemus actio Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj. I to iz razloga: SPC je politička ustanova, šovinistička velikosrpska ispostava i fašistička sekta, koja se pokriva pravoslavljem a u stvari vjeruje, propovijeda i promovira veliku Srbiju. Tko to ne vidi u Hrvatskoj, neka ode u Crnu Goru i tamo će se uvjeriti. Hrvatskom narodu treba pravoslavna crkva, koja će okupiti sve pravoslavne vjernike u – Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Treba u Hrvatskoj zabraniti sve političke stranke nacionalnih manjina, jer u Hrvatskoj one nemaju valjan razlog za aktualnost postojanja i rada, jedino zbog ispostave matičnim državama, a to je pete kolone u svim državama gdje takve stranke postoje. Drugo su kulturna društva, koja su potrebna i poželjna za manifestacije svojih nacionalnih običaja. U ovom slučaju, Hrvatska ne bi bila izuzetak, jer u svim državama u svijetu se manjine ponašaju na takav način, samo su u Hrvatskoj u Vladi i u Saboru, gdje optužuju hrvatski narod, Crkvu u Hrvata i za to dobivaju dobre plaće i publicitet u Hrvatskoj! Što reći na očekivani rezultat unutar nedjeljnog stranačkog izbornog postupka, sve prognoze su bile pogrješne. Plenković je veliki pobjednik, pobijedio je unutarnju oporbu sa 80 posto glasača, dok je skupina okupljena oko Mire Kovača dobila samo 20 posto. Tim rezultatom svi sudionici su se iznenadili. Bilo je više faktora koji su bitno utjecali na takav rezultat: jedan je svakako bio korona virus, s prijetećom velikom tragedijom. Glasači nisu u tim uvjetima htjeli mijenjati političku garnituru. Drugi razlog je bilo upravljanje Hrvatske s EU-u u šestomjesečnom trajanju. Treći razlog je vrlo blijedi nastup „odmetnika“ da se to slabo doživjelo od strane HDZ-ovih, glasača. A vjerojatno je djelomično bio prisutan princip – Ne pobjeđuje onaj tko glasa već onaj koji broji. Bojim se da je time prijeđen Rubikon parlamentarnih izbora – bilo bi čudo da pobijede na parlamentarnim izborima.
U svakom slučaju otvaraju vrata za Veliku koaliciju. A dotle, ako se nešto nepredvidivo ne dogodi. Neka nam Bog pomogne. Hrvatski je narod bio i u težim okolnostima u svojoj više tisućljetnoj povijesti i održao i odupro svim velikim svjetskim okupatorima i diktaturama. Doduše uvijek s velikim ljudskim gubicima, ali nije sustao niti je izgubio volju i vjeru za opstanak i razlog za ponos. U ovim prilikama treba mijenjati ono što je najpotrebnije, što najviše prijeti hrvatskoj opstojnosti i posebnosti – pod hitno ukloniti. Narodi su rušili i veće i jače vlade nego što je ova. Ne uzmičimo ni pred kim.
Gledaj na sebe kao na stablo koje u svoje doba donosi svoje plodove; što ga više vjetar trese, to dublje pušta korijen u zemlju. (St. Margaret Mary Alacoque)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više