Zapisi u doba Corone

"Hrčci" su oni koji u doba Corone vuku iz trgovačkih centara robu, namirnice, dezinfekcijska sredstva…

Danas je 21. ožujak 2020., nekad prvi dan proljeća. Jutro. Sad će sunce tamo iza dugavskih zgrada („zgrada“, kako neljudski pojam za ljudske domove). Samo što nije. Zatvaram se u svoju izbu 2,0×1,5 m da ne smetam supruzi koja još spava. Ona je danas dežurna spavačica, mene je nešto istjeralo iz postelje još prije pet. Srčem kavu bez šećera kao i već nekoliko godina jerbo me, tko zna kada, strefilo da budem u jednoj od tih skupina na koje sada i Corona najradije i među prvima udara.

Kosići su svoje već otpjevali, sad se javlja grlica koju smo u mom rodnom kraju zvali „kupuj kru'“ jer se tako glasa. Poslušate li pažljivije čut ćete taj poziv. U blizini, odmah iza ugla, je pekarnica, nu danas ne moram „kupovati kru'“ – nahrčkali smo ga za dva tri dana – eno ga u zamrzivaču. I on mi je skoro zabranjen, samo po tanka kriška, tanja od one kakvu je svojedobno aktualna prva dama ovdašnjim „debeljucama“, jer da smo mi najdeblji u Europi. Znam kako se neki pitaju, a što znači „nahrčkati“. Jadni hrčak, ta umiljata životinja, mnogima i kućni ljubimac, postao je odjednom omražen lik. Naročito u njemačkim medijima, „hrčci“ su oni koji u doba Corone vuku iz trgovačkih centara robu, namirnice, dezinfekcijska sredstva…, a naročito su se namjerili na toaletni papir(!) u velikim količinama. (Hamster, njem. hrčak, Hamstern, vući kao hrčak, „hrčkanje“, zgrtanje, Hamsterkaufe – „kad hrčci kupuju“). Drže ih sebičnim gadovima, jer da sve „popale“ pa ništa ne ostane drugima. Ti „hrčci“ su postali, kao i Corona, globalna pojava. Političari diljem svijeta, i medija, viču: Ne kupujte !, al' „hrčci“ im ne vjeruju. Ne znam zašto.

Jučer me nazvala doktorica sa „šećerane“ (Zavod "Vuk Vrhovec") da odgodimo kontrolni pregled, koji je trebao biti idući tjedan, za poslije Corone i usput mi dala neke upute. Dugo se ne ćemo vidjeti. Hoćemo li? Sjajna doktorica, sjajni su tamošnji doktori, sestre i ostalo osoblje. Najradije bih ju spomenuo imenom, nu možda joj se ne bi svidjelo. Drugom zgodom. Nadam se postcoronskoj  prigodi. Naši su liječnici i inače odlični u svakom pogledu, u svakom području medicine, od obiteljskih do bolničkih. Kolike bih tek pohvale mogao izreći našoj obiteljskoj liječnici i sestri. Prate i pratile su nas kroz tri generacije – i da bih riječ rekao – Znaju o nama, pacijentima inače, više nego mi sami o sebi. Uostalom branio sam liječničku struku prije desetak godina u nekoliko navrata još u tiskanom Fokusu. U jednoj „aferi“ koju je pandemijski širila ovdašnja medija (lat. virus, hrv., smrad) čak je i Uskok „naskočio“ na obiteljske liječnike. Bila je to jedna od onih akcija, infodemija, u razaranju hrvatskog društva, najvjerojatnije u širem sklopu – razaranja obitelji. Zato kad danas čitam kako taj isti „virus“ (medija) bezgranično hvali naše liječnike dođe mi muka, blago rečeno. Pa ću tek za starim Grcima ponoviti: Čuvaj se Danajaca i kad darove nose.

Dok ovo zapisah stigle su i vrane. One su naši vanjski sustanari. Vjerujem kako nas stanare te inteligentne i gradu prilagodljive ptice prepoznaju po facama, a i misli nam već čitaju. Njih nije htjela ni ptičja gripa. Čekaju da se mačke o kojima se brinu dvije susjede, najedu pa će one dovršiti obilate ostatke. Nego gdje sam ja to, što me je, nas, stiglo? Ništa osobito, samo je Globalni dojahao u naš dom, u svaki naš dom. A dom je realno postao – zatvor. Do sada nas je kontrolirao preko mobitela, i doma i u kretanju, a sada nas je još i opkolio. Uz pomoć jahača Corone. Pipneš kvaku na izlaznim vratima. vreba Ona, stisneš gumb za dizalo, i tu vreba, stisneš gumb u dizalu, e tu bi tek mogla biti. A je li tko prije koju minutu ondje kihnuo, ne daj Bože. Naročito su opasni oni koji se osjećaju zdravima, a već su ju negdje, ne znajući isto tako, od istih takvih, „zapatili“, „navukli“ se na nju. Tek na izlaznim vratima, pa na i u prostoriji za smeće… I tako na povratku.  

Corona, to nešto nit' živo, nit' neživo – živi tek ako ti dohvati stanice – učinila je nešto nevjerojatno – da svaki od nas jedan drugome bude potencijalni neprijatelj. Ukinula je, za nadati se privremeno, ono elementarno ljudsko, izravni ljudski kontakt, druženje, posijala ogromno nepovjerenje… Možda je to samo opomena. Posljednja. Pred isključenje.

Za danas, 21. ožujka, dosta.

Mato Dretvić Filakov