Vjera u zore svanuće

      Pjesniku Vjenceslavu Čižeku u čast i slavu

 

 

        Još su rane prošlosti duboke,

        Još sve suze nisu isplakane.

        Još Hrvati iz hrvatske Boke

        Čekaju da bijela zora svane.

        Poneki su otplovili davno,

        Al' im nije potonula splav.

        Preživjelo jedno ime slavno,

        Ime znano:ČIŽEK VJENCESLAV!

 

        Hrvat srcem, branitelj pravice

        Domoljublju osvijetlio lice.

        Sanjar-pjesnik, misli preduboke,

        Sin Hrvatske i hrvatske Boke.

 

        Svojom pjesmom služio je rodu

        Od mladosti i kroz život cio.

        Žudio je svih ljudi slobodu

        I Hrvatskoj vjeran sinak bio.

 

        Ćutio joj i med, i gorčinu,

        Svaku stopu zemlje, sna ljepotu.

        Slaveć pjesmom dragu domovinu,

        Služio joj u krvi i potu.

 

        Snivao je o slobodi sanju.

        Zbog nje prognan bješe u tuđinu.

        Skrhan čežnjom i noću, i danju

        Dozivao samo Domovinu!

 

        Okovan je bio lancem zlobe

        Pa ni snivat nije mog'o lako.

        Ćutio je da mu kosti drobe.

        Kleo nije. Niti je zaplak'o.

 

        Vjerom čvrstom i vjernika nadom

        Krijepio se kao svetom vodom,

 

 

        Moleć tiho i počesto kradom,

        Žudeć bolno za roda slobodom.

 

        Vjerovo je i sustao nije

        Domovinu ljubiti i sniti,

        Sluteć da će kasnije il' prije

        Rodu dika i slobodna biti.

 

        Nadao se blagoj, bijeloj zori

        Svojoj Boki pjesme skladajući,

        Svojoj Boki gdje i kamen vrući

        Hrvatskim nam jezikom govori.

 

Malkica Dugeč, 15. 1. 2020.