Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Nikakve koristi od gradonačelnikova “delanja”

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju se u vozilima. To je naša sramota!

 
 
Delanje gradonačelnika, kroz dvadeset i više godina, od jutra do mraka, bez odmora i prestanka, razotkrio je razoran potres 22. ožujka ove godine. Dovoljno je pogledati ruševine u “starom” Zagrebu. Više nego dovoljno pokazuje fotografija (video) prestrašenih i promrzlih  rodilja s tek rođenom djecom u naručju, zaogrnutih plahtama i dekama, pred Petrovom bolnicom, koje čekaju prijevoz u sigurniju bolnicu. Dovoljno je iz zraka pogledati panoramu Zagreba, nakon potresa, da bi se vidio sav jad, bijeda, megalomanija, neodgovornost, egzibicionizam, egomanija, autokracija i nepromišljenost u upravljanju gradom i njegovim vitalnim resursima. Lijep je Bundek, nema što, lijepe su fontane, zahodi su svjetski, četke za zahode su pozlaćene ili zlatne, s obzirom na njihovu cijenu, stupići uz ceste i zaštićene površine su djelotvorni, stadion u Maksimiru je i dalje ruglo, bez obzira na golemi novac ulupan u njega, Manhattan bi bio vrhunac moći i slave i postignuća dugovječnog gradonačelnika, kojeg neki zovu Mile Fontana. Sve to njegovo golemo delanje, farbanje, muljanje i isticanje izvanrednih postignuća prekrilo je ruševne zgrade u centru grada, naročito bolnice, od Šalate na dalje. Ravnatelji bolnica su upozoravali, neki i vapili za nužnu pomoć, gradski vijećnici su  iznosili taj problem, građani su se bojali biti u nekim bolnicama, jer je otpadala žbuka, padali prozori, pucali zidovi, dizali se podovi… Nije ni čudo, to su građevine iz 19. stoljeća. Koga briga za to? Tu se nije vidjela nikakva korist, niti profit, kao ni izvanredno dobra zarada kumova, prijatelja i rodijaka.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/04/milan_bandic.jpg
Prav nam budi. Nije gradonačelnik Zagreba postavljen nekim ukazom na to mjesto, niti jedanput, a kamoli šest puta zaredom. To sve govori o nama, odnosno o onima koji su ga birali. Nije teško pogoditi tko su on, odakle su došli i zašto su to napravili. Dobro im je to vraćeno, u svim mogućim oblicima. Kad su jednom kupljeni ili su ušli u ovisno ropstvo, morali su glasati za njega. Ta obostran o utilitarna demokracija donijela nam je ovo što danas imasmo i imati ćemo još puno godina, jer se sve ono uništeno potresom, isključivo zbog nebrige, nemara, egomanije i neodgovornosti čelnog čovjeka grada. Sada moli građane za pomoć unesrećenima potresom. Kako ga nije sram. Građani Zagreba znaju što im je dužnost.
 
Bilo bi lijepo, primjereno, pedagoški, humano, dobrosusjedski, bratski, kršćanski i sugrađanski ponuditi onima koji su ostali uslijed potresa bez doma, stola i kreveta, svoj dom, stol i krevet, pogotovo ako u njemu ne živiš. Mnogi su to napravili. Što čeka gradonačelnik? Po pisanju medija, on ima puno toga za ponuditi u Zagrebu, oko Zagreba i dalje. Ispričavam se ako je gradonačelnik Zagreba to već učinio,  u svojoj samozatajnosti, skromnosti i empatiji nije javno izrekao i pohvalio se, te postao primjer drugima. Znam, da gospodin gradonačelnik pripada rizičnoj skupini, s obzirom na korona virus koji hara svijetom, pa i Zagrebom, ali trebao bi i u borbi protiv tog nevidljivog i djelotvornog zla u svemu prednjačiti, naročito kad ima iskustva i profesiju kao referent ONO-a i DSZ-a.
 
Izgleda da je to zaboravio, kao i sve ono što novinari trebaju raditi: istraživati, pitati i izvještavati. Njega oni, po njemu nemaju što pitati. On sve zna, najbolje i najviše dela od svih, a dobrobit svojih sugrađana. Što je Bandiću ta dobrobit? Najbolje je za to pitati mlade majke koje su ispred Petrove bolnice čekale prijevoz i sve one koje su morali izmještati i premještati u druge bolnice manje oštećene, kao i one koji su na brzinu otpuštani iz bolnica na kućnu njegu. Ne treba za to pitati svu silu uhljeba, koje Bandić zaposlio, sve one kojima je dao stanove, upisao djecu u školu i fakultete, te im dao posao. Takvih nema u Irskoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačko, Kanadi… Oni su u Zagrebu. To je Bandićeva glasačka mašina. To su one bakice u crnim maramama koje su zajedno molile krunicu, kad  onomad uhapsiše gradonačelnika, reda radi, da bi se narodu prikazalo kako “institucije rade svoj posao”.
 
To su svi oni koji vire iza njegovih leđa kad daje izjave ili ima konferenciju za tisak. Ne mogu vjerovati kako su tamo neke ugledne osobe, kao bivša ministrica, koja je jedina ni kriva ni dužna dala ostavku na funkciju koju je obnašala. Što se s njom u međuvremenu dogodilo? Zar ona ne vidi kuda vodi diktatura njezinog šefa? Zar ta gospođa ne voli Zagreb? Ne mogu u to povjerovati, unatoč svemu. Ako ikada sada se mogla vrlo zorno uvjeriti što je napravljeno od Zagreba, odnosno njegova vitalnog dijela. Kakvu to moć nad njom ima gradonačelnik? Ta gospođa, ugledna i cijenjena stručnjakinja, profesorica na fakultetu, znanstvenica, nije trebala njegovu pomoć da bi bila cjelovita osoba, Ona je sama sebe stvorila. Zato joj se i čudim, kako vjerno slijedi “zapovijedi” i naredbe. To moraju oni koji su bili nitko i ništa, za našu javnost, dok nisu došli u Zagreb i dok ih gradonačelnik nije uzeo pod svoje. Ništa čudno i prije su bili njegovi.  Vrlo brzo su postali upravitelji, ravnatelji, direktori, “marke” šefovi i glavni u Zagrebu. Njima apsolutno ništa ne znače građevine koje je ovaj potres srušio ili urušio, ukoliko ne stanuju u njima. Ako su i stanovali do potresa i na neki netransparentan načinih se dočepali, sigurno nisu sada u Studenskom domu, već su dobili nešto drugo, što će s vremenom postati njihovo. Ništa novo, niti neobično. To je ustaljena praksa u ovom gradu, već četvrt vijeka.
 
Da ne duljim. Ljudi probudite se! Ovo je vaš grad. Tu su se rodili vaši djedovi i pradjedovi. Mnogi ste se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju se u vozilima. To je naša sramota. To je naša filozofija ”baš me briga”. Treba nas biti briga i to ne bilo kakva, nego beskonačna. Ispustili smo grad iz svojih ruku. Vrijeme je da ga preuzmemo, odnosno da ga preuzmu najbolji, najsposobniji, najpošteniji, odgovorni, hrabri i domoljubni, ne nikakvom trgovinom, naročito političkom, već demokratskim putem. Imamo ljude za to. Treba ih otkriti i dovesti u vrh upravljanja gradom i svim njegovim resursima.
 

Ankica Benček

Povezane objave

Živi zid ili anarhistički pokret?

HF

Degutantno novinarstvo Armanda Černjula

hrvatski-fokus

Politika trula – šport zdrav!

HF

Rade li za Memorandum SANU-a!?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više