Zapisi iz doba Corone – Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za buduće događaje

 

 

Prethodna napomena: za naslov ne snosim odgovornost jer svi političari po svijetu govore o „ratu protiv nevidljivog neprijatelja“, ili nekako slično. Rat je rat i „mjerilo je svih stvari, postojećih da jesu a nepostojećih da nisu“ (Heraklit) uključivo i biološki skopčan sa svim ostalim oblicima ratovanja – osim što se još  ne puca. Utoliko bi se  izvanredno stanje, kako u državama tako i globalno, moglo označiti ratnim stanjem – možda bi to bilo točnije, nu iskrenije svakako.

Izvanredno stanje je ovih dana globalna pojava. Ljudska prava i slobode, sloboda kretanja, policijski sat, ili nešto slično, demokracija, parlamentarizam s njima i tzv. pravna država i jošte k tome puno toga iz te „veškorpe“ otišlo je globalno „v rit“. Zatvorene su granice, dvostrano, i izvana i iznutra, izvana štoviše dvostruko i od one druge države. Mnoge države nevoljko, a neke skoro uopće ne primaju svoje državljane koji bježe od Corone, ponajviše stoga što su zbog nje ostali bez posla, ali zbog troškova liječenja kojima su tamo izloženi. Ako ih i prime onda ih tretiraju i gore od migranata, kao primjerice u Srbiji. Izgleda kao da su se države zatvorile u svoju puževu kućicu. A, mnoge, građane u donove, neke i uz policijski sat.

 

Predigre

 

Pandemija virusa Corona počela je u Kini koncem studenoga u pokrajini Hubei, a zatim se dovukla u 11-milijunski Wuhan. Kako, s koje je  životinje „preskočio“ na čovjeka, „pobjegao“ iz tamošnjeg vrhunskog istraživačkog virološkog laboratorija, podmetnut od jednih drugima (Najnovija je priča kako su ga tamo „metnuli“ sorošijanci koji navodno i u Wuhanu imaju tvrtke, „metnut“ je protiv Xi JiPinga, a epidemije i gladi, osobito u kombinaciji, prava su prigoda za rušenje vlasti.) nu ostavit ćemo to po strani. Više uostalom i nije važno, jer tko preživi proučavat će povijest ove zaraze. U drugoj polovici siječnja Kina je poduzela neviđene mjere: uvela izvanredno stanje u pokrajini Hubei i naročito u Wuhanu, ali u blažoj formi diljem Kine. Kontrola stanovništva bila je dotad neviđena, od korištenja svih epidemioloških mjera, do cjelokupnog represivnog aparata, kontrole komunikacija, kontrole iz zraka, dronovima, čak odatle i mjerenja tjelesne  temperature. Dok je trajala kineska borba s Coronom svijet, naročito tzv. zapadni, usputno je brojio kineske zaražene i mrtve. Činilo mu se kako je to tamo negdje pa će tamo i ostati. On se tada bavi nečim drugim. Trećeg siječnja 2020. Amerikanci su likvidirali generala iranske Revolucionarne garde Qassema Soleimanija. Iran je odgovorio raketiranjem američke baze u Iraku ali je i grješkom(?) srušio ukrajinski putnički zrakoplov. Bile su to glavne vijesti. Onda su na scenu stupili, baš u doba najvećeg zahuktavanja epidemije u Wuhanu, opet – migranti. Reçep Erdoğan je prijetio, prijetio, pa im odlučio „otvoriti vrata“ – granicu prema Grčkoj – ne i Bugarskoj – prema Euniji i na tisuće ih tamo dovezao autobusima, najmanje onih iz Sirije. Bilo je to 29. veljače, u Wuhanu je Corona „gorjela“! Slučajno? Ni slučajno. Eunija je bila na nogama, prijetnja je u nekim zemljama EU-a ocijenjena kao namjerna agresija – doduše tuđim nenaoružanim, ružno rečeno, ljudskim mesom. Europske zemlje, osim političke dreke, počele  u se pripremati za zatvaranje granica. Zvonilo je „klap, klap“ poput domino efekta. U Italiji je Corona već krenula (prvi zaraženi Talijan 21. siječnja, kontakt, Kinez), a ubrzo i u nekim drugim europskim zemljama sporadično. Skijaška sezona u Alpama tekla je „punom parom“, lokalo se u austrijskim barovima kao na nekim rimskim bakanalijama. Corona se točila, grla se močila. Neki su se na skijanje tek spremali. U Iranu se zaraza razbuktala nakon predizborne kampanje i izbora, ali se još šutjelo.

 

Rusija je odavno zatvorila komunikacije s Kinom, a granica tisućama kilometara. Sredinom siječnja Vladimir Putin je smijenio cijelu vladu te pripremio ustavne promjene, spremao se za ustavni referendum, u cilju učvršćivanja svoje vlasti i nakon 2024., usput i vratio Boga u ustav. Slučajno? Niti slučajno, bila je to priprema za buduće događaje.

Početkom ožujka pozornost zapadnih medija usmjerena je prema Idlibu, još okupiranoj sirijskoj pokrajini uz granicu s Turskom od strane islamista koje ona podržava. Nakon pogibije  turskih vojnika (pedesetak?) u sukobu sa sirijskom vojskom – Siriju je inače Rusija održala na životu – samo što nije izbio sukob Turske i Rusije. „Primiren“ je 5. ožujka 2020. Nakon što se sultan došao pokloniti caru.

 

Krenulo je…

 

U Italiji već bukti, još se skija u Alpama, neki tek planiraju odlazak, zaraženih je sve više i više. Kreće Francuska, skijanje, Englez iz Kine, Njemačka, radnik tvrtke Webasto, i tako redom pred Coronom pada Europa. Pred njom i skoro cijeli svijet, Euroazija svakako – uostalom ona putuje Putom svile – i Amerika zapadaju u  izvanredno stanje različitoga intenziteta, dan za danom. Zatvaraju se birtije, zabranjuju okupljanja, odoše dvoranski športovi, fiju nogomet, nema koncerata, a nema ni katoličkih misa… Neki novi, izvanredni, život, neki novi svijet. Kreću navale „hrčaka“ po hranu i higijenske potrepštine, a posebno čudi navala na toaletni papir. Zašto, možda stoga što se mali čovjek („hrčak“), već, usr'o od straha? U nekim njemačkim, manjim, gradovima već su raznim toaletnim papirima, i drugim za slične svrhe, zaštopali kanalizaciju i pročišćivače. Zar u Njemačkoj, a i inače na Zapadu već nema vode? Medija se u međuvremenu pretvara i u brojčanik umrlih i zaraženih.

 

Krenuše se zatvarati granice, nakon Mađarske koja je to učinila davno zbog napada migranata i dijelom zemlje Višegradske skupine, Austrija, klap, zatvori, pa Slovenija, Švicarska, Francuska… Uostalom na cijelom Putu svile od Pekinga do Londona, a proglasiše se i izvanredna stanja, Indija među zadnjima. Tamo gdje, na tom putu i oko njega nije izvanredno stanje ratno je, primirje ili nešto slično: Sjeverna Koreja, Afganistan, Pakistan, Iran, Irak, Sirija, Libanon, Izrael, Egipat, Libija… V. Britanija se na početku klinčila, (I Nizozemska i Švedska) pa je svejedno zatvorila instituciju – pubove i „ukinula“ nogomet (navodno su zadnje „pale“ konjske trke) i stigla do neke vrste izvanrednog stanja, doduše u nekom neredu. Turska je zatvorila granice i prema EU-u (tko bi rek'o), na koncu je to učinila i Rusija, naročito čuvajući Moskvu i Sankt Petersburg. Na zapadu je  ostala zapravo još samo Švedska, ona će biti taj kontrolni Coronin pacijent bez tog izvanrednog „lijeka“. Na Istoku je to Bjelorusija, diktator igra hokej, preporučuje votku i pita je l' tko vidio Coronu kako uokolo leti. Ali tamo jeionako neka vrsta trajnog izvanrednog stanja. U Njemačkoj je to složeno, federalna država, prvo se digla Bavarska, a zatim praksa njemačkog izvanrednog stanja (Abstanad, Abstand, razmak, razmak) donekle ujednačila i u ostalim pokrajinama. Izvanredno stanje u zemljama Eunije uzdrmala ju je u samim temeljima i što će s njom biti poslije Coronskog rata – Svjetskog koronskog rata potpuno je otvoreno pitanje. Ista svakako ne će biti.

 

Eunija

 

Promatrajući Euniju, u njoj je srušena svetinja „Schengena („EU bez granica“) nestala solidarnost, u trenutku pala na ispitu, zablokiralo se „slobodno“ tržište, naročito medicinske opreme, lijekova, higijenskih i dezinfekcijskih sredstava, raspršila se ideologija „zajedništva“… Primjerna tako banalnom proizvodu kao što je alkohol (špirit). U Hrvatskoj je EU (Austrija, Njemačka) tu proizvodnju, niskim cijenama, jednostavno uništio, a sada nam ušljivi alkohol uopće, a kamo li bagatelno, ne želi prodati – treba njima! Još u migrantskoj krizi Eunija (tvorac pojma prof. Radovan Pavić) je temeljito načeta. Globalni (sorošijanci, ideološki i prakticirajući) proizveli su migrante na Jugu – da se mi ne lažemo, vrstu nenaoružanih ratnika, osim s mobitelima i kreditnim karticama, a mutti Angela ih je vabila, sa Sjevera. Dođite, dođite, mi to možemo. Zašto ako nekim razvijenim zemljama nedostaje radnika se nisu na Bliski i malo dalji Istok spustili zrakoplovima (migrantski zračni most) i uzeli si na kulturan i jednostavna način (kao za Tite „Jugoslavene“) potrebnu radnu snagu? Zato što su usput hodajući od Afganistana do njemačke i Gretine civilizacije trebale usputno rastresti usputne, već klimave države i društva, kulturno, religijski, identitetski… (Generalna proba je bila bivša Jugoslavija i srbijanska agresija, ali to je stara tema). Blago rečeno globalni izazivači ratova i globalni „udomitelji“ pripremali su ljudski materijal za – konačno rješenje  – globalističko društvo sive rase, „kožno“ sive, a praznoga mozga. Nema više famoznoga „Ja“  koji se gradi jači i od Boga.

 

Takav EU koji se u međuvremenu mučio s izlaskom Britanije, napao je s Coronom. Točno u „mekom trbuhu“ u Italiji stalno napadanoj s migrantima s Juga, a u najrazvijenijoj provinciji s najstarijom i najbrojnijom kineskom dijasporom u Europi. Zatim ta izvanredna stanja: Kako će izgledati eunijski „dan poslije“? Nekoliko je scenarija. Prvi, pobijedi li Corona ne treba ni razmatrati. Drugi je raspad, a treći je očuvanje Unije uz manje, ili čak odsustvo globalističke, sorošijanske, ideologije, uz više solidarnosti, povjerenja, odsustvo „guljenja kože“ nerazvijenijim državama, sauganja  radne snage… Nema mjesta u takvoj Europi proganjanju pojedinih država, naročito ne silom nametanja svjetonazorskih načela šorošijanizma – pojednostavljeno odnosi se moraju graditi suptilnije uz čuvanje nacionalnih identiteta. Na tom tragu onima koji to žele i vjeruju treba  dopustiti vraćanje Boga u ustav. Inače razlaz. U svakom scenariju veću će ulogu imati Rusija, ona je uostalom i Europa i prije od nje je čak i kontinent.

 

Amerika

 

Amerika, što se s njom dogodilo? Jedan zaraženi putnik krenuo je u siječnju (21.) iz Wuhana i stigao u Južnu Koreju, istoga dana iz Wuhana stigao je i zaraženi putnik u Seattleu, taj internetski Babilon. Južna Koreja je, skoro riješila zarazu, a Amerika je tek eksplodirala. U čemu je štos, naročito kad se zna kako su Korejci uglavnom učili od Amerikanaca, tamo su američke vojne baze. Mogli su i sigurno jesu sve promatrali. Prvo, u činjenici kako je Južna Koreja do jučer bila diktatura, a tu je i razlika u mentalitetu. Drugo, Amerika je federacija u kojoj nije baš tako jednostavno proglasiti izvanredno stanje, u nadležnosti je to saveznih država. Pojednostavljeno: Svatko je šerif u svom gradu. Negdje su na vlasti demokrati, negdje republikanci, a u Americi od pobjede Donalda Trumpa traju iznimno žestoki sukobi, naročito nastojanja da ga se sruši i prije isteka mandata – traje tamo, blago rečeno, ideološki rat. Kad bismo još dodali kako je Corona ustvari i puštena kako bi uništila baš Trumpa, šansu da on osvoji drugi mandat, rušeći američko gospodarstvo (koga briga za ljude) stvari se u cijelosti zapetljavaju. Ova mogućnost postaje realnijim kad se podsjetimo kako je on u početku uporno uznastojao na održavanju američkog gospodarstva – nema šanse kako ne zna što mu rade iza leđa, tzv. duboka država, odnosno Globni. I tako se ondje već skoro utrostručio broj zaraženih u odnosu na Kinu, pri čemu, dakako ne treba vjerovati kineskim brojkama ni zaraženih ni mrtvih, naročito umrlih, tim prije što se pandemija u međuvremenu pretvorila u Svjetski koronski rat (svi uostalom govore o ratu s nevidljivim, ali su žrtve stvarne i propaganda realna). Nije Kina jedina koja „mulja“ s coroninim brojkama, tu su i druge pa i europske države, a od većih Talijani, Španjolci i Francuzi mi se čine iskrenima. New York je poseban slučaj jer je svakom polupismenjaku jasno kako zaraza, bilo kakva, naročito ova em mora doći, em ima prigodu za „šetnju“ po gusto zbijenom stanovništvu. Time je on još čudniji „slučaj“ od Italije a nakon već postojećeg talijanskog iskustva. Sve pitanje do pitanja. Nego zanimljivo je i ovo: Radi li još UN ili je već „pala“ ta svjetska para vlada, ili je „na aparatima“ (video, hologramski rad). Negdje sam pročitao kako Rusi takav način, internetskog UN-a, jednostavno ne priznaju. Amerika će se vjerojatno izvući, kako će proći gospodarski, tko zna, a o tome će ovisiti budućnost Donalda Trumpa. Pobijedi li Corona svijetu se gadno piše.

 

The End (teksta?)

 

Idealno-tipsko izvanredno stanje nam je u susjedstvu – tamo ga je  i mimo i bez parlamenta (Narodne skupštine) uveo predsjednik Aleksandar Vučić, koji inače ima, poput našega, manje-više ceremonijalne ovlasti. Počela su, u marku Corone, i politička uhićenja. Inače žrtve Corone su i obitelji, poraslo je, od Australije pa nadalje, poraslo je unutar obiteljsko nasilje. Broji li itko u njezino doba samoubojice koji nisu mogli izdržati taj strah, stres, neizvjesnost, skučenost? Ne broji. A glad koja bi mogla uslijediti kad svatko svoju hranu zadrži, sebično, za sebe, smanji se proizvodnja. Moglo bi završiti i ovako: Sva ta „izvanredna“, ustvari ratna stanja se jednostavno, škljoc, škljoc – spoje u jedno globalno izvanredno stanje. Eto umjesto Globalnog mogli bi nam podvaliti istoga takvoga Velikoga epidemiologa. Ili nam je budućnost nešto ljepša.

 

Nazire li se to na globalnom planu budućnost preživjelih – doba Amazona. Na globalnom tržištu počinje još jače cvasti – Amazon, novi monopolistički monstrum koji čovjeka ima tek kao pridodatak stroju, u skladištu, a na kraju negdje u svijetu – dostavljača. Niti oni nisu planirani u budućnosti: roboti pakireri u skladištu, leteći roboti dostavljači. Proizvođača ne vidi, ali ga cijedi na početku, od kupca vidi samo, virtualni, novac… A zlatna milijarda beznačajnih negdje po rupama, „nišama“, rekli bi ekonomisti, svisci jedni, proizvodi mrežno kontrolirano sve i svašta.

 

Mato Dretvić Filakov