Obiteljski križni put, 3. postaja

Zar nismo svi pod križom kušnje u ovo vrijeme korizme, s ovom pandemijom koronavirusa?

Nije li to upozorenje da se svijet vrati temeljnim vrijednostima, da se udalji od globalizacije, masonerije i sekularizacije? Promatrajući svijet danas u pandemiji koronavirusom, različite su reakcije, netko reagira odbijanjem, ne prihvaća, netko prihvaća situaciju i nastoje sačuvati zdravlje sebi i svojoj okolini, neki se pak jave i kao volonteri pomažu u bolnicama, starijim domaćinstvima.

Nama kršćanima pogotovo teško padaju preventivne mjere u borbi protiv koronavirusa koje je izdala Vlada i koje su prihvaćene od Biskupske konferencije; zabrana svih okupljanja, što uvelike mijenja našu kršćansku svakodnevnicu. I postavlja se pitanje: Kako da u ovim teškim vremenima živim od Božje Riječi ako nema svete mise, nema klanjanja, nema križnog puta, nema duhovne obnove…što nam  preostaje? Preostaje nam baš to, ono sa čim je sve započelo: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1, 1).

Trenutačna situacija nam ne dozvoljava da idemo na izvore Kristove, iz kojih smo navikli crpsti snagu. Sveta misa, sakramenti, klanjanje pred presvetim, duhovne obnove, susreti, sve su to Božji darovi koji će nam u iduće vrijeme nažalost biti uskraćeni ali Bog nam nije daleko. Naprotiv, nudi nam svoju živu Riječ, nudi nam duboki odnos sa Njim u molitvi u skrovitosti našega doma: „Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori.Sakrij se časkom dok jarost ne prođe.” (Iz 26,20).

Nemojmo se bojati, Gospodin ne će napustiti svoj narod. Kako bi mogao, ta on je umro i uskrsnuo za nas kako bi imali život u punini te kako kaže sv. Pavao: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? (Koronavirus?) Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“(Rim 8, 35.38-39)

Iskoristimo novonastalu situaciju za vlastito obraćenje. Približimo se Gospodinu, molimo, postimo, otvorimo Sveto Pismo, čitajmo Riječ Božju, pričajmo sa svojim bližnjima, razmišljajmo o vlastitom životu i krhkosti svijeta.

3. POSTAJA ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

»Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer, kad god sam slab, onda sam jak.«

(2 Kor 12, 10)

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te!
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Gospodine ovo je tvoj prvi pad pod križem. Pred tim tvojim prvim padom stojimo i razmišljamo o sebi, o nama. Kako su okrutna prva razočaranja na bračnom i obiteljskom putu! U mladenačkom oduševljenju mnogi smatraju svoju ljubav dovoljno jakom da prebrodi i svlada sve zapreke. Brzo dođu međusobna nerazumjevanja, sve veće napetosti ….prvi sukobi. bolna iznenađenja… padovi… I što raditi? Treba li se  pomiriti sa tom stvarnošći, pa biti nesretan? Treba li   tražiti neki drugi put, nova rješenja ili možda pomišljati na bijeg, na rastavu ili na drugu osobu?

Gospodine uvijek se javljaju poteškoće i padovi. Ti znaš da ih sami ne možemo nositi i nismo kadri nadvladati i ukloniti… ni podići se. To je istina našeg svakodnevnog križnog puta.

Gospodine Isuse Kriste. Ti si tu! Hvala ti! Tebe smo primili u našu bračnu i obiteljsku zajednicu za svoga Suputnika. Jedino nam Ti možeš dati snage za novo podizanje i za novi početak. Ti možeš učiniti da nas poteškoće i teret križa ne satre, nego da našu ljubav učini još čvršćom i ustrajnijom.

Gospodine,  po zaslugama tvoga prvog pada udijeli nam milost da svoj životni put uvijek novim ustajanjem i novom revnošću i ljubavi nastavljamo, unatoč svih posrtaja i padova. Amen!

Bol bolova sve to ljući
Blaga Mati gledajući
Muke slavnog Čeda svog

Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.

(Nastavak slijedi)

Lili Benčik