Zagreb je pun čeških tragova…

Hrvatsko-češko društvo organiziralo online predavanje Povijest Čeha u Zagrebu od biskupa Duha do danas

Hrvatsko-češko društvo organiziralo je u utorak 7. travnja predavanje na temu Povijest Čeha u Zagrebu od biskupa Duha do danas koje je održao predsjednik HČD-a, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. Zbog nemogućnosti održavanja svih javnih događanja uslijed pandemije koronavirusa, predavanje je održano putem Youtube kanala Hrvatsko-češkog društva, a povod je bio razoran potres u Zagrebu 22. ožujka koji je, kako je kazao Lipovac, Zagrepčane potaknuo da se osvrnu da sve ono što Zagreb čini Zagrebom, pa tako i na njegovu prošlost. „Zagreb je pun čeških tragova, odnosno tragova koje su ostavile osobe doseljene iz Češke ili češkog porijekla, i to doslovno od samog početka povijesti grada pa do danas. Naime, i sama povijest Zagreba počinje s jednim Čehom, biskupom Duhom, a nakon njega Čehe ili osobe češkog podrijetla nalazimo doista na svim područjima života. Najviše Čeha bilo je među tzv. malim ljudima, obrtnicima, trgovcima i činovnicima, ali trajno su zapamćena imena onih koji su postali velikani od nacionalne važnosti ili važne osobe u svojoj struci, a svi oni pridonijeli su tome da Zagreb s vremenom postane moderni velegrad i hrvatska metropola u pravom smislu riječi, kao i pripadnici svih drugih naroda kojima je Zagreb uvijek otvarao svoja vrata. Česi nikad nisu u Zagrebu bili mnogobrojni, ali kao i kod nekih drugih manjina poput Židova, njihov je značaj u društvenom životu daleko premašivao brojnost. Ono što Čehe u Zagrebu posebno karakterizira je to da su u mnogim područjima imali pionirsku ulogu, tako da bi bez njih zagrebačka povijest u najmanju ruku bila drugačija“, rekao je Lipovac.

Ivan Zasche, Park Maksimir, 1852.

Uz prvog zagrebačkog biskupa Duha kojeg je nazvao prvim imenom poznatim Zagrepčaninom, Lipovac je kao trag rane prisutnosti Čeha na području Zagreba spomenuo selo Čehi koje se prvi put spominje 1217., a istaknuo je i procvat hrvatsko-čeških odnosa u doba vladavine Čeha Žigmunda Luksemburškog od 1387. do 1437. U to je vrijeme zagrebački biskup nekoliko godina bio Čeh Ivan Smilo, a nastao je i južni portal crkve svetog Marka koji se pripisuje učenicima praškog graditelja Petra Parlera. Početkom 17. stoljeća Česi su djelovali na isusovačkog gimnaziji u Zagrebu, a 1771. Čeh Antun Jandera izdavao je prve hrvatske novine Ephemerides Zagrabienses, čime počinje povijest hrvatskog novinstva. Vidljive tragove su potkraj 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća u Zagrebu ostavili češki graditelji Ivan Either koji je sagradio Banske dvore te Bartol Felbinger, autor brojnih zgrada na Gornjem gradu. U doba Hrvatskog narodnog preporoda važnu ulogu igrali su i Česi Josef Schweigert, Ivan Havliček i Josip Praus, a od 1850. do 1859. hrvatska banica bila je moravska grofica Sofija Stockau, supruga bana Josipa Jelačića.

U to vrijeme uvodi se građansko društvo i Zagreb postupno pretvara u moderni velegrad kojem su trebali stručnjaci svih struka kojih je u Hrvatskoj bilo malo. „Tu će prazninu uz ostale popuniti i Česi, čiji je broj od 1851. do 1900 porastao sa 129 na 955. Češki doseljenici počinju se i organizirati pa 1874. osnivaju Češku besedu Zagreb koja je najstarija manjinska udruga u Zagrebu i Hrvatskoj. Osnovao ju je češki književnik, novinar i revolucionar Josef Václav Frič koji je u Zagrebu djelovao kao urednik novina Agramer Zeitung“, kazao je Lipovac. Istaknuo je djelovanje Čeha u školstvu, među kojima je značajna bila Marija Fabković, kao i neke od prvih profesora modernog zagrebačkog sveučilišta osnovanog 1874. Za prvog profesora slavenske filologije bio je izabran Lavoslav Geitler, za profesora opće pravne povijesti Jaromír Haněl, profesorom fizike izabran je Vinko Dvořák, botanike Bohuslav Jiruš, matematike Karel Zahradnik, a za profesora kemije pet godina nakon osnutka modernog sveučilišta Gustav Janeček. Češkog podrijetla bio je i prvi profesor minerologije i geologije Đuro Pilar, otac poznatog geopolitičara Ive Pilara.

„Najduže su u Zagrebu, do svoje smrti, djelovali Dvořák koji je 1897. napravio i prvu rendgensku snimku u Zagrebu i Janeček kojeg se smatra se osnivačem moderne kemije i farmacije u Hrvatskoj, a uz ostalo bio je i utemeljitelj današnjih tvornica Pliva i Medika. Od 1921. do 1924. bio je i predsjednik JAZU-a, kao prvi i jedini kemičar na tom položaju, a zaslužan je za očuvanje i popularizaciju Plitvičkih jezera. U području znanosti nezaobilazno je ime Petrinjca češkog porijekla Otona Kučere, osnivača Zvjezdarnice i najvećeg popularizatora znanosti u Hrvatskoj“, rekao je Lipovac. Spomenuo je i češkog slikara Ivana Zaschea koji je bio autor brojnih zagrebačkih veduta, ali i portreta istaknutih osoba, te fotografa Ivana Standla koji je uz ostalo snimio i Zagreb nakon potresa 1880. Među arhitektima koji su gradili Zagreb nakon potresa spomenuo je Čehe Ruperta Melkusa,  projektanta parka Zrinjevac i groblja Mirogoj, Vjekoslava Bastla i Lava Kaldu, projektanta zgrade Hrvatskog sabora, ali i Češkog doma u Zagrebu. Graditelj Rudolf Jungmann sagradio je hotel Esplanade, a Josef  Dubsky među prvima je u Hrvatskoj izvodio armiranobetonske konstrukcije, poput silosa Paromlina i kupole crkve svetog Blaža. U toj je crkvi značajno djelo ostvario kipar Vojta Braniš, koji je od voska izradio božićne jaslice s hrvatskim motivima, koje se smatraju jednima od najljepših i najoriginalnijih jaslica u Zagrebu i Hrvatskoj. Češkog porijekla bila je i kiparica Mila Wod (pravo ime Ludmila Wodsedalek). Česi su dali doprinos i uređenju zagrebačkih parkova. Radi konačnog oblikovanja Maksimira na poziv biskupa Jurja Haulika iz Moravske dolazi Franjo Serafin Körbler i postaje biskupski nadvrtlar. Nasade u parkovima Zelene potkove uredio je gradski vrtlar Franjo Jeržabek, a širenje Zagreba prema istoku svojim je hortikulturnim rješenjima pratio njegov nasljednik Franjo Křepela. Čeh Vítězslav Durchánek je s Antunom Heinzom osmislio izgled Botaničkog vrta.

Lipovac je spomenuo i Čehe koji su značajni za razvoj zagrebačkog gospodarstva, među kojima su bili Josip Ferdinand Devidé, Franjo Pokorny, Julije König, Josip Kallina, Jakob Hlavka, braća Jaroslav i Vladimir Ševčik i Felix Pastor.

Kao najveću ličnost hrvatske glazbe druge polovice 19. stoljeća naveo je Ivana Zajca, po ocu Čeh, osnivača zagrebačke opere i autora više od 1200 djela, od kojih je 19 operai 26opereta. Po ocu je Čeh bio i mladi glazbeni genij Franjo Krežma. Gotovo 70 godina kraljica zagrebačkih kazališnih pozornica bila je Čehinja Marija Ružička Strozzi koja je odigrala oko 600 uloga. Dvoje njene djece također je ostavilo traga u hrvatskoj kulturi – kći Maja Strozzi bila je svjetski poznata operna pjevačica, a sin Tito bio je istaknuti glumac i kazališni režiser. Unuk Marije Ružičke Strozzi, sin Maje Strozzi, bio je skladatelj Boris Papandopulo, a unuka Tita Strozzija i njegove supruge glumice Elize Gerner je glumica Dora FišterToš.Druga istaknuta glumica češkog podrijetla, rođena u Križevcima, bila je Nina Vavra, koja se bavila i pisanjem drama i prevođenjem.

Među najsvestranije zagrebačke kazališne umjetnike češke narodnosti ubraja se Arnošt Grund, koji se istaknuo i kao jedan od pionira hrvatskog filma jer je bio scenarist prvog igranog filma Brcko u Zagrebu iz 1917.

„Hrvatsku kulturu trajno su obilježili i književnici češkog podrijetla, među kojima prednjači August Šenoa, veliki zaljubljenik u Zagreb i njegovu prošlost, dok se socijalnom problematikom pozabavio Vjenceslav Novak, a psihološkom analizom dekadentnih intelektualaca Milutin Cihlar Nehajev. Jagoda Truhelka je pak bilazačetnica književnostiza djecu, ali i prva književnica koja je na moderan način oslikavala ženske likove, bez uobičajenih stereotipa“, kazao je Lipovac.

Govoreći o razdoblju nakon 1918. kad Hrvati i Česi više ne žive u istoj državi, pojasnio je da se broj Čeha u Zagrebu ipak nije smanjivao jer su se doseljavali s područja Daruvara, budući da je Zagreb postao gospodarsko i industrijsko središte Jugoslavije. No budući da se broj stanovnika Zagreba više nego udvostručio, postotni udio Čeha među Zagrepčanima ipak se smanjuje. „Višestoljetne veze dvaju naroda nisu mogle biti prekinute preko noći, već su nastavljene na novim temeljima. Upravo u to vrijeme neformalna prva dama Hrvatske bila je jedna Čehinja, Marija Radić, rođena Dvořáková, koja je svom suprugu Stjepanu Radiću bila najbliža suradnica u političkom djelovanju. U isto vrijeme, od 1920. do 1928. prva dama Zagreba bila je Čehinja, Berta Heinzel, supruga Vjekoslava Heinzela“, kazao je Lipovac.

Nakon osnutka novih fakulteta Zagreb je ponovno mogao računati na češke stručnjake – među prvim profesorima Medicinskog fakulteta bili su Česi Emil Prášek i František Smetánka. Veterinarski fakultet osnovao je Eugen Podaupsky, studij grafike Ivan (Jan) Novak, na Šumarskoj akademiji djelovali su Vinko Hlavinka, Vladimir Filkuka, Viktor Koudelka i Ervin Rössler, prvi hrvatski ornitolog. U to vrijeme vodeći hrvatski filozof bio je Albert Bazala, inače utemeljitelj Pučkog otvorenog sveučilišta, koji je nakon Gustava Janečeka postao drugi Čeh na čelu Akademije. Povijesnu znanost zadužio je pak Jaroslav Šidak.

U prvoj polovici 20. stoljeća jedan od vodećih hrvatskih skladatelja bio je Fran Lhotka, autor poznatog baleta Đavo u selu i glazbeni pedagog, dok je Václav Huml kao profesor violine utemeljio zagrebačku violinističku školu. Kao dirigent, zagrebačku glazbenu scenu obilježio je Milan Sachs.

Nakon 1945. broj Čeha u Zagrebu počinje se konstantno smanjivati, jer dio ih se vratio u domovinu, a mnogi češke obitelji su se nakon nekoliko generacija života u glavnom gradu Hrvatske pohrvatile. „U Zagrebu je 1961. živjelo 1593 Čeha, 1971. njih 1315, a 1991. Česima se izjasnilo 1175 Zagrepčana. Uglavnom se radi o doseljenicima s daruvarskog područja, koji su se mnogo lakše uklopili u zagrebačku sredinu nego raniji doseljenici iz Češke,jer ipak nisu bili strani doseljenici, a hrvatski su govorili kao i materinji češki. Jedan od njih, Josip Salač, uspio je 1970. postati pomoćni zagrebački biskup. U kulturnom životu istaknuli su se likovni umjetnici Vanja Radauš, Želimir Janeš, Zlatko Bourek i Marta Svečnjak, glazbenici Milo Cipra, Josip Klima, Franjo Paulik, Miljenko Prohaska, Stjepan Mihaljinec, Imakulata Malinka, svi češkog porijekla. Po ocu Čeh bio je Branko Souček koji je 1957. konstruirao prvo hrvatsko računalo. Davno češko podrijetlo imao je i režiser Krešo Golik. Od zapovjednika u Domovinskom ratu češko podrijetlo imao je general Zvonimir Červenko“, istaknuo je Lipovac. Spomenuo je rezultate popisa stanovništva iz 2011. prema kojima je broj Čeha po prvi put nakon 1931. povećan, s 813 na 835, što se pripisuje i intenziviranju djelovanja Češke besede Zagreb i Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba. No asimilacija je ipak jaka pa je Lipovac naveo današnja poznata zagrebačka imena češkog porijekla čiji nosioci su uglavnom Hrvati: Bohaček, Čermak, Devidé, Doležal, Dukat, Havliček, Havranek, Holy, Horak, Houra, Houdek, Jelinek, Jindra, Jirasek, Jirsak, Kincl, Klašterka, Knebl, Krepela, Kubik, Kuhta, Novotny, Prohaska, Srb, Uhlik, Vavra, Zima… Podsjetio je i da u centru Zagreba postoje Praška i Masarykova ulicu. „Prema tome, opravdano je koristiti sintagmu "češki Zagreb" koja ne treba nikoga vrijeđati jer nije odraz nečijih teritorijalnih pretenzija, nego priznavanje činjenice da bez brojnih Čeha Zagreb ne bi bio Zagreb, ovakav kakvog znamo. Nadajmo se da će Zagreb stoga postati popularniji i među češkim turistima, a i da će se Češka uključiti u pomoć Zagrebu nakon potresa kako bi se i u ovoj nevolji koja nas je snašla ponovno potvrdilo hrvatsko-češko prijateljstvo i solidarnost“, zaključio je Marijan Lipovac svoje online predavanje Povijest Čeha u Zagrebu od biskupa Duha.

Predavanje se može pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=hdIC-PseHjk

Marijan Lipovac