Tko su današnji ‘stručnjaci’ a tko ‘specijalisti’?

Franjo Tuđman je u sudbonosno vrijeme prepoznao i spoznao snagu vjere

 

 

• Iz tjedna u tjedan pišem kako je hrvatska vlast pogriješila što je zabranila rad posvuda i što je sve zatvorila i zabranila. Posebice je pogriješila što je zabranila proizvodnju. Već gotovo mjesec dana život nam se pretvorio u gledanje kvarteta, koji sačinjavaju: Davor Božinović, Vili Beroš, Krunoslav Capak i Alemka Markotić. Meni se to gadi i više ih ne gledam. Na taj način čuvam svoje živce. Lakše mi je. Tko ih i dalje može svakodnevno gledati, ja mu se divim. Što god mislili o susjednim Slovencima, treba im priznati da su se sada bolje snašli. Njihov ministar gospodarstva Zdravko Počivalšek kaže da, bez obzira na zarazu, rad u industriji ne će se ograničavati. To je za pohvalu. Umjesto da se okrenemo radu i što manje zabrana – što ne isključuje čuvanje zdravlja i potrebu testiranja i liječenja – mi se bavimo nepotrebnim svađanjima oko oboljelih u splitskom domu za starije osobe. Umjesto da sve svoje znanje uključimo u rješavanje problema u domovima za starije, koji su navodno najugroženiji kod ove zaraze, ministrica za demografiju i socijalnu politiku Vesna Bedeković poziva Hrvate da prijavljuju "nasilje u obitelji". Da cinkaju, potkazuju… Sama ova formulacija "nasilje u obitelji" otvoreni je udar na obitelj i cjelokupno zdravo hrvatsko društvo i dolazi izvana iz liberalnih krugova koji nam čine više zla i od raznih korona.

• Još nam toga dosta lošega dolazi iz inozemstva. Europski dokumentacijski centar Nacionalne i sveučilišne knjižnice objavio je 9. travnja 2020. vijest da se NSK, a to znači hrvatska država, »pridružuje promicanju nove mrežne stranice "Borba protiv dezinformacija" namijenjene sprječavanju širenja lažnih informacija o pandemiji koronavirusa«. Čisti orwellizam. To znači da će, na temelju uputa iz NSK, početi progoniti liječnike i novinare koji nešto više znaju o ovoj zarazi. Facebook Hrvatskoga fokusa već je drugi put na udaru naredbodavaca iz inozemstva i ovih tužibaba iz Hrvatske.

 

• Peter Alexandar, autor knjige U zemlji ludoga kralja – protokoli nove medicine, tvrdi da mi danas živimo u tehnokraciji, svijetu kojim vladaju i upravljaju stručnjaci i specijalisti. I dodaje da je visoko školstvo "osamilo sva središta moći". "Poput djece u nekoj divovskoj školi, naučili smo bez pogovora činiti sve što ‘učitelj’ kaže", dodaje on. Peter Alexander je napisao knjigu o životu japanskih samuraja, vojničkoj plemićkoj kasti feudalnoga Japana, koja je nastala tijekom razdoblje Heian (794.-1185.) i trajala sve do 1868. (https://nexus-svjetlost.com/2019/03/27/etika-samuraja-3-dio-svijet-bez-casti-i-feminizacija-muskaraca/) "Bubanje informacija i sposobnost manipuliranja i reproduciranja istih", prema samurajskom svjetonazoru, piše Alexander, smatralo se zloporabom duha, svođenjem osobe na funkciju, što za samuraje nije bilo obrazovanje. Vratimo se "stručnjacima" i "specijalistima". Kod samuraja "stručnjaci" su "nepošteni, neodgovorni, sebični i kukavni, a zanima ih isključivo da dokažu i podupru vlastite zamisli, da ostanu netaknuti". "Stručnjaci" traže utočište u svojoj pameti, no kao ljudi su "neumitno bezvrijedni, jer su se takvima sami načinili, servilni vlastitim listama i statistikama, zapleteni u mreže koje sami pletu", piše Peter Alexander o samurajima i njihovoj etici. Prema toj samurajskoj etici "najveća glupost intelektualaca jest to da naposljetku sami sebe obmanjuju. Ograničavaju vlastito razmišljanje i propuštaju propitati vlastite težnje"."Stručnjaci imaju veću moć nad našom slobodom negoli su je imali srednjovjekovni nadbiskupi nad svojim stadom, unutar stvarnosti koja je još bizarnija. Mi živimo u tiraniji, neodređenoj i nesavladivoj, pokretanoj pomoću kukavstva, nasilja i lukavosti ljudi s listama. Obrazovanje je sada karta kojom se stiže do karijere. Ponosni smo na naše stečene informacije s kojima se šepurimo i poziramo, zahtijevamo poštovanje i tražimo bolji položaj. Proračunati um miješa subjektivnost i filozofiju. 'Ja to znam, dakle to postoji'. Objektivnost znanosti puki je privid. Ono što mislilac misli, dokazivač dokazuje. Zaogrnuvši je krinkom istine, 'stručnjak' će podastrijeti laž o nekom nepovratno mrtvom svijetu", napisao je Alexander.

 

"Svaki specijalist ili stručnjak prodao je svoje prirođeno pravo, te je postao funkcija a ne cjelovito biće. Vještina ili umijeće vodi do izopačenja svjesnosti. Svatko tko je posebno izvješten u određenoj sposobnosti jest tehničar, a ne samuraj", tvrdi Alexander. Sada dolazimo do Alexanderove tvrdnje kako živimo u svijetu kojim "vladaju trgovci, a upravljaju tehničari", i koji mora "neumoljivo postati gadan i opak". Sa samurajskog gledišta, u današnjem društvu imamo veliki kaos, tešku bolest u srcima ljudi, svijet bez časti, a jedna od najvećih tragedija zabilježene povijesti jest feminizacija muškaraca.

 

"Današnji idealan muškarac je nježan, smjeran, iskren, promišljen i ljubazan. Dobro je obrazovan ili obučen, diskretno ili otvoreno ambiciozan. Sladunjav, prilagodljiv i bezobličan, on bestidno i glatko izgovara laži da bi sačuvao mir, svima pokazuje svoju ugodnu stranu, prikriva svoj animozitet a ono što doživljava kao nepravde bez oklijevanja predaje vlastima. Svakoga pokušava zabaviti i nikada ne podiže glas, osim možda s vremena na vrijeme ali uglađeno, u opravdanom ogorčenju, iz dobrih razloga. On je, kao što je veliki japanski pjesnik Yukio Mishima optužujuće primijetio, 'ravnodušni oportunist'. Idealna žena je pak, uza sve navedeno, još i nešto agresivnija, koristoljubivija, neopterećenija djecom i, prihvatimo li sadašnju paradigmu, energičnija i samosvjesnija. Svijet kojim vladaju trgovci a upravljaju tehničari mora neumoljivo postati gadan i opak. Sa samurajskog gledišta, u društvu imamo veliki kaos, tešku bolest u srcima ljudi, svijet bez časti", tvrdi Peter Alexander i nastavlja: "Sve strukture vlasti pridržavaju si pravo da krše tuđa prava, da vladaju isključivo strahom i nasiljem, pomoću policije i vojske, makar se može činiti da željeznu šaku krasi svilena rukavica. Vlast je u našem svijetu izjednačena s moći da se uništava, ugnjetava, zatočuje i obezvrjeđuje. Ona od svakoga zahtijeva da šuti, da se drži podalje od ulice, da prosvjeduje samo na jedan jalov način. Jedino institucijama, industriji zabave, trgovcima, kukavicama, lopovima i nasilnicima treba magloviti mir da bi pleli svoje mreže, kao i omamljena i prijemčiva publika. Preostali dio nas može zabaviti, informirati i uvesti u komunikaciju svaka iskrena osoba koja će spremno zaljuljati brod, odnosno koja se ne boji poljuljati status quo individualnim istupom. Neukrotivost i sablažnjivost su slobode koje omogućuje hrabrost i poniznost, koje će razdražiti samo strašljivce. Svijet se ujedinjuje da bi dokinuo stvarnost muškaraca. Takvi ne bismo smjeli biti. Svi predstavnici znanosti, politike, državništva, obrazovanja i vlasti tvrde da 'nisu impulzivni, nezreli, bezobzirni, razmetljivi, debilni ili nasilni'. No često su upravo takvi. Muškarci su upravo takvi".

Nisam ovdje bezrazložno iznio nekoliko teza iz ove vrijedne Alexanderove knjige. Naprotiv! Nakana i namjera mi je bila da se svatko u ovim kratkim rečenicama pronađe, da svatko potraži one koji nad nama vladaju i zamisle se kako to oni nad nama vladaju. A posebice to je važno u trenutku kada masa ljudi, mnoštvo ljudi u kojem se nalazim i ja, bespogovorno sluša Velikoga Vođu, suvremenoga Ducea, Führera, Volođu, Caudilla, Vožda…, a da ustvari ne zna o čemu se radi. Ova kineska gripa nije potres da nas zatrese i ostavu na miru, ona je Bogom dana ovim našim današnjim samurajskim, odnosno tehnokratskim i "stručnjacima" i "specijalistima" da nas uvjeravaju u nešto za što nitko od nas ne zna što je i kakve posljedice iz toga proizlaze. Možda bi drukčije razmišljali i drukčije se ponašali da u našem odgoju i obrazovanju ima imalo ove nekad slavne samurajske etike o poštovanju sebe i drugoga. Dakako, i o poštivanju prirodnih zakona u kojima se znalo tko je muškarac, a tko je žena.  

 

• Uskrs dolazi, a crkve prazne. Nikada nije bilo tako, ni u vrijeme kuga i kolera, ni u vrijeme ratova. Odmah se moram vratiti na samurajsku etiku iz prethodnoga priloga i sadašnju vladavinu "stručnjaka" i "specijalista" i potražiti poveznicu s proteklim razdobljem od Francuske revolucije iz 1789. do danas. Dakako, dio ove poveznice je izbor aktualnoga pape, koji je, također na zagonetan način, naslijedio svoga prethodnika. Ako se imalo sjećamo toga trenutka, kao jedan od razloga bila je navedena starost pape Benedikta XVI., a on, premda je od pape Franje stariji više od devet i pol godina, izgleda nadživjet će ga, što znači da to "objašnjenje" nije bilo istinito. Kao i puno toga oko posljedica još uvijek aktualne kineske gripe koju malo tko naziva tako. Iz onoga što saznajemo, većina svijeta je podlegla histeriji straha od kineske gripe. Kako je Uskrs najveći kršćanski blagdan zatvorene crkve su ono što žalosti vjernike. Zabrana ulaska u crkve u suprotnosti je s vjerom i slobodom ispovijedanja vjere. U pitanju je rizik, ali i sloboda vjere. Ovdje se prije svega misli na naznake – u vrijeme kada medicina nema cjelovite spoznaje o COVID-19 – mogućih zaraza samim ulaskom u crkve. I tu se sada treba podsjetiti smisla vjere i smisla molitve. Ne treba ići u daleku povijest. Molitva u crkvama i u svojim domovima pomogla je Hrvatskoj i hrvatskim braniteljima da se kobne 1991. obranimo od srpske agresije, da "kupimo vrijeme", bolje se opremimo i protjeramo agresora iz Hrvatske. Cijelo to vrijeme molitve hrvatski su branitelji na sebi nosili krunice i time pokazali i dokazali snagu vjere i molitve. Još jedan detalj, u vrijeme pred pad Vukovara u studenome 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman poslao je u Svetu Stolicu potpredsjednika Ratne Vlade – Vlade demokratskog jedinstva, Zdravka Tomca, da traži pomoć od Vatikana. Zdravka je primio tadašnji nominalni šef vatikanske diplomacije Francuz Jean-Louis Pierre Tauran i obećao da će se moliti on i svi u Svetoj Stolici za spas hrvatskoga naroda. Tomac ga je upitao je li to sve, on mu se je nasmiješio i ispratio do izlaza. Tomac se vratio u Zagrebu, predsjednik Tuđman ga pita kako je bilo i što su mu rekli, a Zdravko Tomac mu odgovori: Rekli su da će se moliti za nas! Nato mu Tuđman odgovori: To je dobro! To znači da je Franjo Tuđman u to sudbonosno vrijeme prepoznao i spoznao snagu vjere. I danas bi je trebalo prepoznati i spoznati aktualni čelnici Crkve u Hrvata i politički čelnici. I saznati tko su kod nas danas "stručnjaci", a tko "specijalisti", tko su "upravitelji", a tko "trgovci".

 

• Nešto o video prijenosima misa iz crkava. U Hrvatskoj su mnogi katolički svećenici već počeli video prijenose svete mise. I Ruska pravoslavna crkva omogućila je ispovijedi "na daljinu". Muslimani-Bošnjaci iz Sarajeva tvrde da takav oblik molitve nije u skladu s Kur'anom, odnosno da namaz (arap. molitva) u kojem bi imam (arap. predvodnik molitve) klanjao u džamiji, a muktedije (vjernici) ga slijedile pomoću video poveznice iz svojih kuća/stanova nije ispravan.

 

• Kad smo bod hercegbosanskih Muslimana podsjetit ću kako su sve povezaniji s udaljenim muslimanskim zemljama nego sa susjednim kršćanima. U članku pod naslovom "Koronavirus na Bliskom istoku" od 19. III. 2020. (http://saff.ba/koronavirus-na-bliskom-istoku/) pišu o stanju zaraze u Alžiru, Maroku, Tunisu, Libiji, Egiptu, Turskoj, Levantu, Iraku, Izraelu, Gazi, Palestinskoj samoupravi, Iranu, Afganistanu, Pakistanu, Zaljevskim zemljama i Jemenu. Iz ovoga popisa zemalja i područja gdje žive muslimani zapažamo kako nije spomenuta Sirija, ali je zato dobrano ocrnjena i napadnuta na ovaj način: »Sirijska vlada stalno poriče postojanje slučajeva zaraženih virusom, a liječnik, koji je preko društvenih mreža objavio da postoje slučajevi zaraženih, odmah je uhićen i natjeran da javno demantira svoju izjavu. Ipak, pakistanske vlasti objavile su 13. ožujka da je kod nekoliko zaraženih u Karachiju virus otkriven neposredno nakon njihovog dolaska iz Sirije«. Iz ovoga vidimo da i kod bolesti, osim vjere, ima i politike.

 

• Kineska gripa COVID-19 kod nas se zove svakako, samo ne "kineska gripa". Kako je jezik jako važan za identitet svakoga naroda i države od početka sam shvatio kako dvosložna riječ korona virus spojena u "koronavirus" nije u duhu hrvatskoga jezika, što su mi potvrdili i neki jezikoslovci i lektori. Prihvatljivije je "virus corona" (ili "virus korona") od "koronavirusa". Nu, na tomu se stalo. Ali ne u susjednoj Sloveniji. Kozma Ahačič, ravnatelj Instituta za slovenski jezik javio je da se u Sloveniji intenzivno traže zamjene za ove engleske jezične konstrukcije koje i kod nas štete i osiromašuju hrvatski jezik. Ovdje ne mislim na Davora Božinovića i uporabu srpske i bosanske riječi "zemljotres" za hrvatski potres, ili za jezične bisere Alemke Markotić "obezbijediti" i "obezbjeđenje". Slovenci umjesto jako ružne riječi "koronavirus" predlažu izraz "koronavrijeme", oni koje krše ograničenja nazvali bi "koronabedaki" (skoro doslovan prijevod engleskog izraza "coronaidiot"), "socijalnu distancu" nazvali bi "konorajunaci". Ahačič predlaže i ove složenice s riječju korona: koronazakon, koronapanika, koronapaket, protukoronske mjere… Stručna preporuka Instituta za slovenski jezik je da se Covid-19 ne deklinira, te da se koronavirus piše odvojeno (korona virus), s tumačenjem da se korona u toj složenici po smislu tretira kao pridjev. Za riječ "samoizolacija" Slovenci su pronašli izraz "samoosamitev", a za nespretnu posuđenicu iz engleskog jezika – socijalno distanciranje (social distancing) predlažu slovensku riječ "razstikanje". Za one koji ne znaju, u slovenskom i hrvatskom kajkavskom izraz "stik", znači dodir ili kontakt. Na temelju ovih slovenskih pokušaja trebali bi i hrvatski jezikoslovci nastaviti s traženjem hrvatskih izraza. Od Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje to ne možemo niti očekivati. Njima je i ovako dobro.

 

• Njemački Tagesspiegel iz Berlina javlja da su Amerikanci u glavnom tajskom gradu Bangkoku "konfiscirajućom metodom" oteli ili ukrali 200.000 zaštitnih medicinskih maski koje je naručila Njemačka. U Berlinu su se pobunili. Šef berlinske policije, Andreas Geisel, optužio je Sjedinjene Države za "suvremeno gusarstvo", jer su ove maske za berlinske policajce Nijemci platili američkoj tvrtki koja je u Tajskoj, maske su pak proizvedene u Kini, a Amerikanci su ih ipak proslijedili u SAD. Dosta zamršeno! Geisel je napao Amere da se ponašaju kao na Divljem zapadu. Iz ovoga trebamo izvući pouku, a to je da napokon počnemo proizvoditi sve ono što možemo i znamo kako ne bi ovisili o drugima.

 

• Na globalizaciji i rashrvaćivanju Hrvatske ne radi samo aktualna vlast, rade i razne skupine i pritom troše novce iz hrvatskoga proračuna. Jedna od takvih skupina je projekt Actopolis, koji su pokrenuli stranci, zloglasni njemački Goethe Institut i umjetnička organizacija Urbane Künste Ruhr na čelu s kustosicama Angelikom Fitz i Katjom Aßmann. Actopolis sačinjavaju kustosica Ana Dana Beroš, te Selma Banić, Nikola Bojić, Bojan Gagić, Miodrag Gladović,Tonka Maleković i Saša Šimpraga. U svome radu ovi momci (Nikola, Bojan, Miodrag i Saša) i djevojke (Ana Dana, Selma i Tonka) propituju zašto je u Hrvatskoj tako puno Hrvata, a malo onih drugih. "U gradu Zagrebu, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine živi 93,14 posto Hrvata. Daju li službeni podaci stvarnu sliku grada Zagreba ili je ipak riječ o obrambenoj društvenoj mimikriji?", postavlja otrovno pitanje kustosica Beroš (https://www.kulturpunkt.hr/content/grad-kao-socioloski-i-umjetnicki-eksperiment). Sâm projekt Actopolis, kako Beroš kaže, okuplja "umjetnike, urbaniste i aktiviste nadilazeći obilježja disciplina, geografskih granica i kulturnih razlika te uspostavlja translokalno istraživačko polje za razvijanje urbanih alternativa". Ustvari, žele Hrvatsku bez granica i Hrvatsku bez Hrvata. Actopolisov aktivist Nikola Bojić posebno se bavi "pojmom granica, prostornih i mentalnih". Propituje "arbitrarnost granica kao linija koje iscrtavamo kako bi se nominalno zaštitili, formirali identitet naspram drugoga i naposljetku odredili vlastitu ideju pripadnosti", pojašnjava gđa Beroš. Bojić Hrvatsku vidi kao »Klopku«, kako je i nazvao svoju "instalaciju", i kako naziva svoj protuhrvatski projekt koji financira vrla Dubrovkinja Nina Obuljen.

 

• U petak, 3. travnja 2020., nogometna prvenstva igraju se i Bjelorusiji i Burundiju, a prijateljske utakmice u Švedskoj. U Tajvanu igra se košarkaško prvenstvo, hokej u Rusiji i Belorusiji, odbojka u Bjelorusiji, stolni tenis u Rusiji, Ukrajini i Češkoj, a bejznol u Nikaragvi. U SAD-u održavaju se konjske utrke u Golden Gateu, Gulfstreamu Parku, Remington Parku i Tampa Bayu.

U subotu, 4. travnja 2020., nogometna prvenstva igraju se i dalje u Bjelorusiji, Burundiju, Tadžikistanu i Nikaragvi, a prijateljske utakmice u Bjelorusiji i Švedskoj. Košarka se igra u Tadžikistanu i Tajvanu, hokej u Rusiji, odbojka u Bjelorusiji, stolni tenis u Rusiji, bejzbol u Nikaragvi, konjske utrke održavaju se u Sjedinjenim Državama u Golden Gateu, Los Alamitosu, Gulfstreamu, Remington Parku, Tampa Bayu i u Velikoj Britaniji u Aintreeu kod Liverpoola.

U ponedjeljak, 6. travnja 2020., nogomet se igra u Nikaragvi, tenis u Letoniji, hokej u Rusiji, stolni tenis u Rusiji, Ukrajini i Češkoj, u Bristolu u Engleskoj igra se pikado, a konjske trke održavaju se u Fonner Parku, Gulfstreamu, Los Alamitosu i Will Rogersu u SAD-u.

U utorak, 7. travnja 2020., u Švedskoj igra se jedna nogometna prijateljska utakmica između Afrikanska i Sodertalje. Tenis se igra na turniru u Letoniji, hokejaško prvenstvo u Bjelorusiji i profesionalna liga u Rusiji. Muški stolni tenis i dalje se igra u Rusiji, Ukrajini i Češkoj i ženski stolni tenis u Ukrajini. Prvenstva u pikadu igra se u Češkoj i Engleskoj, a konjske utrke u SAD-u u Fonner Parku i Will Rogersu.

U četvrtak, 9. travnja 2020., nogometna prvenstva igraju se u Nikaragvi, a prijateljske utakmice u Bjelorusiji i Švedskoj. Košarka se igra na Tajvanu, tenis i hokej u Bjelorusiji i Rusiji, pikado u Engleskoj i Češkoj, stolni tenis u Rusiji, Ukrajini i Češkoj i golf u SAD-u, u El Torou i Apache Creeku. I dalje se održavaju konjske utrke u SAD-u – u Fonner Parku, Gulfstreamu i Will Rogersu.

 

Marijan Majstorović