Poboljšanje financiranja gospodarstva EU-a
Sekuritizacija (engleski securitization, od security < latinski securitas:sigurnost), pretvaranje manje likvidnih (utrživih) potraživanja u lako utržive dužničke instrumente koji se mogu plasirati na tržištu kapitala.
Veći se broj potraživanja iz aktive objedinjuje u jedan skup (engleski pool), na temelju kojega se, s dodatnim osiguranjem potraživanja ili bez njega, emitiraju obveze u obliku udjela u tom skupu ili pak obveznice otplata kojih se jamči novčanim priljevima po potraživanjima iz toga skupa. Na taj način financ. ustanove i velike korporacije iz bilance izbacuju potraživanja rizičnih obilježja i dolaze do likvidnosti. To predstavlja financiranje na osnovi aktive, prodajom budućega novčanog tijeka izdavanjem dužničkih instrumenata osiguranih aktivom. Pritom se stvaraju raznovrsni skupovi potraživanja sličnih ili istih obilježja, koji se tada mogu odijeliti u instrumente fiksne denominacije, što omogućuje snižavanje troškova i šire mogućnosti investiranja i dezinvestiranja. Sekuritizacija se počela koristiti u SAD-u 1970-ih godina u sekuritizaciji hipotekarnih kredita, a potom se proširila na automobilske zajmove, potraživanja po kreditnim karticama, leasing te na ostale oblike kredita i potraživanja iz aktive.
Napori koji se ulažu u ponovno pokretanje tržišta sekuritizacije u EU-u s ciljem poboljšanja financiranja gospodarstva EU-a među glavnim su sastavnicama unije tržišta kapitala. U tu su svrhu uključena dva zakonodavna prijedloga kojima se uvode nova pravila o sekuritizaciji:
• uredba o jednostavnoj, transparentnoj i standardiziranoj (STS) sekuritizaciji
• uredba o izmjeni uredbe o kapitalnim zahtjevima.
Vijeće i Europski parlament postigli su 30. svibnja 2017. politički dogovor o obama prijedlozima. Konačna verzija uredaba donijet će se nakon što se tekstovi finaliziraju na tehničkoj razini.
Tim dvjema uredbama utvrđuju se zajednička pravila za sve sekuritizacije i stvara okvir za sigurne, jednostavne, transparentne, standardizirane sekuritizacijske proizvode koji se primjereno nadziru te tako pomaže u njihovu razlikovanju od složenijih i rizičnijih financijskih instrumenata.
Novim pravilima pomoći će se ulagateljima da ocijene rizike povezane sa sekuritizacijom, unutar proizvoda i među njima.
To bi trebalo pomoći stvaranju novih mogućnosti ulaganja diljem EU-a i pružiti dodatni izvor financiranja u gospodarstvu, posebno za mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća.
Uredbe bi trebalo donijeti redovnim zakonodavnim postupkom, tj. donose ih Vijeće i Europski parlament.
Zašto je potrebna uredba o sekuritizaciji?
Sekuritizacija je postupak u kojemu zajmodavac, poput banke, preoblikuje zajmove koje posjeduje (npr. hipoteke) u vrijednosne papire koji se mogu prodati ulagateljima. Ulagatelji zatim primaju prinose koji nastaju na temelju tih zajmova.
Diversifikacija izvora financiranja, bolje upravljanje rizikom
Sekuritizacijom banka može osloboditi dio svojeg kapitala (koji bi inače bio predviđen za pokrivanje rizika zajmova koje je prodala) za dodatno financiranje gospodarstva.
Osim toga, sekuritizacijom se doprinosi raspodjeli rizika diljem financijskog sektora jer banke prenose dio rizika na druge banke ili druge institucijske ulagatelje (npr. osiguravajuća društva ).
Raznovrsnijim izvorima financiranja koji u manjoj mjeri ovise o bankarskom sektoru doprinosi se ukupnoj stabilnosti i otpornosti financijskog sustava. Razlog je tome da učinak koji bi potencijalni problemi bankarskog sektora mogli imati na pristup financiranju postaje manje izražen.
Pružanje dodatnog izvora financiranja MSP-ova
Prema podacima Europske komisije, u 2014. obujam sekuritizacije u EU-u smanjen je za 42 % u usporedbi s prosječnim razinama u razdoblju prije krize (2001. – 2008.).
Sekuritizacija zajmova važan je izvor financiranjaza mala i srednja poduzeća.
Podaci Komisije pokazuju da je iznos sekuritizacije zajmova MSP-ima smanjen sa 77 milijardi eura u 2007. na 36 milijardi eura u 2014. U 2013. 35 % MSP-ova nije od banaka dobilo sve financiranje koje su tražili.
Procjene pokazuju da bi sekuritizacija u EU-u proizvela između 100 i 150 milijardi eura dodatnog financiranja da njezin obujam dosegne prosjek iz razdoblja prije krize.
