Lupa li i Plenković s Tomaševićem loncima?

LONCI I POKLOPCI – agresija loncima na Zagreb

Dosta mi je ovih lupanja po loncima po Zagrebu. Već je jednom slična (ista?) bratija lupala protiv Bandića po loncima i poklopcima prije dosta godina na Cvjetnom, doduše na tlu. Trebalo je malo truda, lonce i donijeti od doma (možda „od kuće“?) Htjeli su nam“lončari“, krpi lonci u grad ući uz pomoć drvenog Trojanskopg konja. Tada smo tu halabuku i kojnja ovdje „pohvalili“ i upregli u „pasja kola“. Kao što se u međuvremenu vidjelo „uzalud trud“ bio lupačima, pa je Mile nastavio jahati. Bio čak i u zagrebačkoj Yumi na Remetincu. Pa izjahao.

Nego kako je u potresu, toj prirodnoj katastrofi, prošla ta interpolirana novogradnja na Cvjetnom protiv koje su prosvjednici „lončarili“, drečali sjedili…, a kako bi potleušice koje su, osim ostaloga, „štitili“ baš bih volio znati? Sada su ovi politikanti lupanje po praznim loncima digli na „viši nivo“ – lupaju po novozagrebačkim neboderima i sličnim zgradama, mjestimično, po gradu, svatko iz svoj rupe. Ovo lupetanje po loncima, i on na tlu, i ono po „zgradama“, uvezeno je i dvostruki je plagijat. U „metropolu“ je došlo iz Srbije i izvorno je bilo namijenjeno – Slobodanu Miloševiću, pa je i ono na nižem „nivou“ i ovo na „višem!, više nego sramotno. Miloševiću su devedesetih uzvikivali „Gotov je“, do nedavnog državnog udara i „policijskog časa“ i Aleksandru Vučiću zgodimice, a Tomislav Tomašević to u istupima ponavlja Bandiću – „Gotov je“. On nastupa i sa sloganom, uz lonce, „Dosta je“, a u Srbiji još od 2014. djeluje pokret „Dosta je bilo“. Pa daj barem malo originalnosti, purgerske originalnosti, a ne klinčiti se s balkanskim plagijatima.

Politička zloporaba pandemije Corone i potresa

Drugi plagijat je nastao plagiranjem pljeska medicinskom osoblju, mislim prvo u Italiji. Plagirati nešto što je izvorno motivirano i provedeno kao podrška medicinskom osoblju u borbi za ljudske živote i zdravlje riskirajući pritom svoje u doba Corone jednako je sramotno, ako nije i sramotnije. Ovdje je plagirano mjesto lupanja i metoda. U tome pljesku inače nisam sudjelovao smatrajući ga licemjernim jer mnogi „pljeskač“ je to isto „osoblje“ prije Corone grdio, i vrijeđao po ambulantama, čekaonicama pa i preko medije – na pravdi Boga. Uključivo, dakako, i cijeli sustav zdravstva – ništa im ovdje ne valja, bolji im je, recimo, švedski, Gretin – sama se razboli, sama od sebe ozdravi, sama o tome izvijesti, medija prenese… kud ćeš bolje, jeftinije, učinkovitije – kao i „zelenjava“ koja odatle dolazi. Liječnike, sestre, tehničare branio sam javno, od čekaonice pa i šire, recimo davno i na ovim stranicama. Pljeskanje je u međuvremenu postalo globalno, priključili su mu se i političari iz glavne struje (kao bolesni(?) Boris Johnson i dr.) pa u tome vidim prste Globalnoga, a da vas on uokolo zasipa zlatom, što famozni „dobrotvori“ i čine, treba čuvati glavu. I misliti svojom glavom.

Bila je još jedna akcija „s prozora“ prije lupanja po loncima: nagovor na pjevanje „Moje domovine“, ali sumnjam kako se inicijativa „moj lonac“ i na nju zgledala, a ne znam koliko se i odazvala. Inače smatram kako će vrijeme ponovnog poštovanja pjesme „Moja domovina“, u mediji i šire, tek doći, ako će doći. Vrijeme će pokazati. Samo tada se ne će pjevati po „krletkama“. Do sada se „lončarilo“ u dva navrata, zadnji puta, nadam se i posljednji, u petak 17. 4. 2020.

Zlorabiti pandemiju Corone kad se još ne zna ni što je to (usput, znanost zapravo realno ne zna što je to virus, živ, ne živ, kako nastaje…), ni odakle, ni kako „putuje“, ni kako prolazi – nekima i mladima bogme izuzetno teško, s dušom „na jeziku“ – kakve posljedice ostavlja itd. osim što „od nje“ ili „s njom“ mnogi umiru, u političke svrhe, dno je ispod kojega dna nema. Lešinarski je to aktivizam, maroderski, pljačkanje mrtvih i teško bolesnih, doduše ne doslovno, već suvremeno, medijski, propagandno i kontinuirano.

Zlorabiti s ovom udruženu katastrofu, razorni potres, potpuno je isto, osim što je zloporaba na kvadrat. Kad je riječ o potresu mogli su „lončari“ uzeti svaki poveliki lonac od svoje kuće, napuniti ga šutom u središtu grada i odnijeti, u koloni predvođeni Tomaševićem, na neko odlagalište. To bi bila, recimo, prava protubandićevska akcija, a pro „lončarska“. Ili su mogli, a mogu još, pridružiti se BBB-ovcima na terenu. Njih to ne zanima, važnija im je ova lešinarska politika u doba Corone i potresa. Akciju lupanja loncima vodi Tomislav Tomašević, udruga Pravo na grad (zar tako malo?), Zelena akcija, te akcija Zagreb te zove. Iza lupanja s loncima je Lijevi blok, klub u SKGZ (Tomašević, Borić), Glas (Mrak Taritaš), gradska Partija (nemojte mi reći da je Maras predsjednik?) i još neki, što otvoreno što prikriveno. Iz „lonaca“ vrije ideja, ustvari poziv HDZ-u da se priključi u rušenju Bandića, svojevrsnom gradskom udaru. Čujem li ja to kako negdje u Zagrebu u lonce lupa i Andrej Plenković. Čujem, ali još ne sasvim jasno, nu vidim kako mu Maras pruža ruku za početak za veliku gradsku koaliciju, mislim otvorenu. Sad o Bandiću, baš me briga za njegovu političku sudbinu, osim što su oni koji se guraju na njegovo mjesto, na njegov kopanju – gladni i vlasti i gori. Dosta mi je i Bandića, a naročito njegove „opozicije“ (Partiju u Zagrebu Bandić izmislio, primjerice, sve su to njegovi pioniri i komsomolci). Ona na njemu kao virus (hrvatski „otrov“, a moglo bi i „smrad“) samo parazitira. Rješavanjem Bandića, riješili bismo se i ovih političkih virusa, pa bi „krdo“ steklo , možda, imunitet na virus kretenizma pa bi, možda, moglo i birati.

Loncima na tuđe privatno vlasništvo

Nu lako mi je zapravo i za Bandića i za krpi-lonce i za veliku i malu koaliciju, ali što ćemo s pravnicima, pače ustavno-pravnim stručnjacima u tzv. pravnoj državi poput prof. ustavnog prava Sanje Barić, koja kaže: „By the way, lupanje loncima i drugi oblici stvaranja buke, a bez oštećivanja imovine, dio je ustavnog i konvencijskog prava na mirni prosvjed i javno okupljanje te je pod zaštitom Ustavnog suda RH, a s obzirom da je fizičko okupljanje ljudi na istom mjestu (klasično javno okupljanje na kojem je itekako dozvoljeno stvaranje buke) trenutno zabranjeno. Naravno, NE usred noći.“ E pa ne bu išlo! Ne dolazi u obzir nikakvo halabučenje, kamo li organizirano, u (mojem) privatnom vlasništvu i tik uz njega, nikakav politički prosvjed uz zajedničke privatne zidove sa četiri strane, pa sa  svih „otvora“ (prozora) opet sa četiri strane. I točka. Susjedini privatni vlasnici koji iz „krletki“ lupaju loncima u bitnome ometaju moj, nečiji drugi, privatni posjed, a to je nedopušteno- a može biti i opasno. Po „kućnom“ gradskom redu nije dopušteno istresati plahte, a kamoli „lončariti“ kroz prozor. Pristojni susjedi kad obavljaju neke bučne radove kulturno zamole i najave , recimo, kakvo bušenje, najčešće po danu.

Lupati loncima još u doba Corone i potresa – to je stvarno, može biti, opasno. Stres, psihoze, strahovi, PTSP od jednoga i drugoga, izolacije… Pada li na pamet ovim krpi-loncima da im je preko zida, gore dolje, lijevo desno, pro bandićevac? Može li se itko prisjetiti kakvoga izvanrednoga, a tragičnoga tužnoga događaja s tim u vezi, da ga ne opisujem? „Lončari“, ako žele rušiti Bandića i za Corone i tik iza potresa, molim lijepo, stisnuti petlju oko muda, lonce i poklopce u ruke pa van, na ulicu. Mogu i razmak držati. To bi bilo kulturno i baš onako europski („stečevina“, u Berlinu demonstriraju, primjerice), a ovo je, osim što je debelo protuzakonito, još i primitivno. Zar bi netko htio da pojedinci, u zaštiti svog privatnog vlasništva, ma i od buke, uzmu pravdu u svoje ruke.   

Inače osobno bih se složio da lončari lupaju u prazne lonce – kad im doista budu prazni, a to se nadaje. Na drugoj strani „svijetli“ već jarko i civilizacija Amazona u kojoj lonci nisu potrebni – klopica stiže po narudžbi u „krletke“ u kartonskim  kutijama i plastičnim – loncima. Oni ni puni ni prazni ne stvaraju buku. S vremenom bi mogli i prestajati stizati, virtualni račun prazan, a „krletke“ se zatim mic po mic počele prazniti. To bi se zvalo „Pravo na grad“.

Mato Dretvić Filakov