Plenković i Milanović protiv rezolucija EP-a

I nakon licemjerne komemoracije u Jasenovcu, vladajući ne reagiraju na Rezolucije EU-a o osudi zločina komunizma
 

 

Unatoč strogoj zabrani Stožera civilne zaštite RH o mjerama za suzbijanje zaraze koronavirusom, koja vrijedi za obično građanstvo, o pravilima ponašanja, ona očito ne vrijede za političku elitu, jer je licemjerno održana komemoracija u Jasenovcu, a tri predstavnika vladajuće garniture nisu bili na propisanoj udaljenosti, niti su imali maske na licu. Neka se vidi tko je vlast!

Izjavom nakon polaganja vijenaca Zoran Milanović osramotio je sebe, državu Hrvatsku, kojoj je Predsjednik i pljunuo na hrvatske branitelje i Domovinski rat. Nepojmljivo, nedolično i politički nekorektno! Za HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena nedaleko u Novsku, rekao je: "To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom". "Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod 'ZDS' borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom", lamentirao je Predsjednik. "Republika Hrvatske je priznata u siječnju 1992., tad je počela ta serija priznanja. "Mi smo i u socijalizmu imali najveći broj državnih atributa. Nadam se da će neke stalno iritantno prisutne teme nakon pandemije splasnuti. I da ćemo ih na ljude koji ih budu potencirali gledati s podsmijehom, a ne s prijezirom", dodao je.

 

Što se komemoracije za žrtve Bleiburga koja će održati na Mirogoju tiče, Milanović je kazao: "Nisam nikada išao i ne ću ići. Moj stav je poznat". Predsjednik države svih Hrvata, ne priznaje hrvatske žrtve, ustvari priznaje samo žrtve NDH režima, ali žrtve komunističkog, totalitarnog YU režima, ne želi priznati ni komemorirati! To je dokaz da imamo za predsjednika osobu koja je mentalno još uvijek u jugokomunizmu, koja spominje bivšu socijalističku tvorevinu i za koju je iluzorno očekivati da prizna i provede Rezolucije EU-a o osudi komunizma. Premijer Plenković nema sluha za "revizionizam". Povijesna istraživanja su njemu revizionizam – 75 godina komunističkog sakrivanja i lažiranja povijesti, čiji zločini tek izlaze na vidjelo su revizionizam? Naravno, zločine komunizma treba i dalje sakrivati i lažirati, jer Hrvate treba držati zarobljene, prestrašene, korumpirane! Njima odgovara jedino, uhljebljena i zamrznuta Hrvatska.

 

"Da osudimo strahote koje su se događale tijekom Drugoga svjetskog rata ovdje. Vlada i ja osobno ovdje smo već četvrtu godinu upravo na službeni dan komemoracije. Na taj način kontinuirano pokazujemo naš pijetet prema žrtvama. Ove godine je bila velika obljetnica Auschwitza i tada smo vrlo jasno osudili nacističke zločine. Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile tijekom Drugoga svjetskog rata pa i ovdje u Jasenovcu", istaknuo je Plenković čime pokazuje svoju dvoličnost istu kao i Milanović. Za njih zločini komunističkog totalitarnog zločinačkog YU režima ne postoje i ne bi se smjeli ni istraživati, jer "ova vlada nema nikakvog sluha za revizionizam, što se tiče konkretnih projekata ja ću to vidjeti s nadležnim ministrom".

 

Ne bi ni slučajno Plenković otišao komemorirati na pr. u Tezno i tamo izjaviti, kao predsjednik Vlade svih Hrvata: "Došli smo da osudimo strahote Križnog puta, žrtve bačene u oko 600 jama, da na taj način kontinuirano pokazujemo  naš pijetet prema žrtvama jugokomunističkog totalitarnog režima. Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile nakon završetka ratnih operacija uspostavom komunističkog totalitarnog režima u bivšoj Jugoslaviji!" Ali to je samo pusta iluzija da bi predsjednik Vlade svih Hrvata tako govorio! A trebao bi! U jednoj demokratskoj zemlji trebao bi se suočiti sa svakim djelom hrvatske povijesti! Stoga izostanak bilo kakve reakcije vladajućih na Rezoluciju Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. o osudi komunizma, jasan je pokazatelj tko vlada Hrvatskom.

 

Iz ove jasenovačke komemoracije, još je jasnije, još je tužnije, još je nevjerojatnije vidljiva opredijeljenost državnog vrha. Njima nije stalo do hrvatske žrtve, nije im stalo do hrvatskih branitelja, ni Domovinskog rata, ni do države Hrvatske, a još manje do hrvatskog naroda! Njima je bitno sakriti žrtve jugokomunističkog režima, bitno im je da se istina o tom zločinačkom YU režimu ne sazna, da svako istraživanje proglase revizionizmom. Bitno im je samo održavati yugo-komunistički i velikosrpski mit o Jasenovcu, koji onda služi velikosrpskoj politici za opravdanje strašnih zločina koje su počinili nad Hrvatima.

Andrej Plenković imao je idealnu prigodu krenuti k ozdravljenju i demokratizaciji hrvatskog društva i hrvatske države, ali očito nije mogao ili nije htio. Andrej  Plenković, veliki europejac, koji nam je nametnuo Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, koji se kada dođe u EU sav ozari i sjaji kao da ga je sunce obasjalo, odjednom ne provodi Rezoluciju o izjednačavanju komunizma i fašizma kao istog zla, pravi se da te Rezolucije nema! Zašto?

 

A EP mu je donio rješenje na dlanu, rješenje koje je on pokušao naći kada je formirao Vijeće za suočavanje sa prošlošću, a koje nije imalo snage donijeti ispravan politički pravorijek. Europski parlament je imao demokratsku snagu i volju da spomenutu Rezoluciju izglasa i jasno definira. Rezolucija je dostavljena vladama i parlamentima država članica EU-a, a hrvatska Vlada i Sabor prave se da ništa ne znaju. Pisala sam u više navrata svim državnim institucijama, Povjereniku za informiranje, bivšoj Predsjednici kada su bila sučeljavanja u izbornoj kampanji, Europskom parlamentu, a odgovore sam dobila samo od puljskog gradonačelnika i Europskog parlamenta. Predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, ministri, saborski zastupnici, nitko mi nije odgovorio, nemaju kulturu odgovarati na pisma hrvatskih građana, jer su oni ionako tu samo da bi mi za njih glasali na izborima.

 

Ima sasvim dovoljno pokazatelja koji ukazuju na razloge zbog kojih je prešutio tu Rezoluciju, a i one prije nje. Jer nije samo ova Rezolucija osudila zločinački totalitarni komunistički režim. Prije nje izglasana je Rezolucija 1481/2006 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006. godine. Ta Rezolucija usvojena je na osnovi podataka iz Crne knjige komunizma po kojoj je komunizam iza sebe ostavio 97 milijuna mrtvih ljudi. Više i od poginulih u cijelom Drugome svjetskom ratu. Zanimljivo je da je tu Rezoluciju potvrdio i Hrvatski Sabor i donio DEKLARACIJU O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOGA KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. – 1990. GODINE

1. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.

2. Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma.

3. Zločini komunizma su opravdavani u ime »teorije« o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata).Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje.

4. Pad totalitarnih komunističkih poredaka (režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima, pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam).

5. Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

6 . Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji,zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

7. Totalitarni komunistički režimi još su uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Hrvatski sabor snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

8. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe, kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima), obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu.

9. Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.

10. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

11. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.

Klasa: 018-05/06-01/03

Zagreb, 30. lipnja 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, v. r.

 

Pogledajte kako je jasno i nevosmisleno osuđen komunizam kao totalitarni sustav u kojem su stradavali  neistomišljenici, kao žrtve o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje. Znači komunisti  su ubijali  svoje sugrađane bez imalo grižnje savjesti. Plenković ne samo da ne poštuje Rezolucije EU-a o osudi komunizma, nego ne poštuje ni Deklaraciju Hrvatskog sabora!

 

I nakon osude i isprike Hrvatskog Sabora 2006. godine i dalje nema  pomaka u društvenoj klimi. I dalje su mediji yugokomunistički, i dalje je pravosuđe yugokomunističko, i dalje se progone hrvatski branitelji sa HOS-ovom zastavom, i dalje je praznik Dan antifašističke borbe, kojeg nema ni jedna zemlja u EU-u. EU obilježava Dan pobjede 9. svibnja, dan kada je potpisana kapitulacija Njemačke. I to je sve, nama antifašizma, nema komunističkih događaja kao praznika! Dana 7. svibnja 1945. njemačka vojska potpisala je kapitulaciju, čime je završen Drugi svjetski rat u Europi. Potpisivanje je obavljeno u francuskom gradu Reimsu, inače tradicijskom mjestu krunidbe francuskih kraljeva. U ime Njemačke svoj je potpis stavio general-pukovnik Alfred Jodl, šef operativnog stožera vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht – OKW). A u Hrvatskoj je državni praznik, u spomen, na događaj, koji nema nikakve veze sa uspostavom sadašnje Republike Hrvatske! U Hrvatskoj, koja je nastala u pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.), kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države, državni praznik je u spomen na događaj koji se zbio 1941. godine? Kojeg li apsurda? Događaj koji nema nikakve veze sa sadašnjom Republikom Hrvatskom.

 

Lili Benčik