Hrvatski Fokus

Civilizacija razmaka u postcoroni

 
 
Pišem te zapise u doba Corone i uvijek spominjem ptice. One me fasciniraju. I ako bih morao „poticati“ od nekoga, odabrao bih svakako ptice. Njihovo je nebo, „nit' siju nit žanju“ – a lete, plivaju, hodaju… osim ostaloga, One me vesele i ovdje na kraju grada, njihov pjev recimo. Večer je, upravo pjevaju. I u selu. Tamo se skoro poznajemo, barem one mene. Fala vam na bliskom pretku, na majmunu, ništa protu majmunski, al' ga onomu tko ga hoće, prepuštam. Sad komu sve, ne bih jer bi se to – zamislite! – sigurno klasificiralo kao „govor mržnje“. Oni koji štuju „svetu“ evoluciju, kad bih ih imenovao kao slijednike majmuna, poglavito pohvalio s „majmune“, optužili bi me za taj „govor“, a znam ih i ohoho, a i čitatelj ih pre-poznaje.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/04/142357875-couple-with-disposable-masks-in-cafe-virus-protection.jpg
Nu, civilizacija ide dalje. Čudno doduše i cijela medija i politika a sad i, eto, epidemiologija(!) (Filozofija šuti, kao da je krepala, a najveći je krivac svemu, i za Coronu – duga priča, rekli bi danas „narativ“.) kažu kako ništa više ne će biti kao prije. Zar je „sveta“ evolucija stala, zastranila, zabludila, mijenja smjer… vrag će ga znati.
 
Čudnih li vremena, recimo za katolike. Imaju dva pape, a ni jedan ne služi misu. Jedan je na njoj sam, sam na misi, pa to ni nije misa. Kažu i kako je hologram – šetajuća 3D projekcija, a drugoga ne vidjesmo odavno. U mirovini. Papa u miru. Dobro. Takva su vremena. Jednostavna – odredit će mise ateisti, agnostici i – sotonisti. Oni će moći imati „mise“. Takva su vremena. U „ovdje“, na ovim prostorima, mise će režirati recimo – Peđa Grbin. Razmakni se čovječe, bit će, kao što i jest javni, državni nalog. U budućnosti. Abstandzivization. Civilizacija razmaka. Kako ću reći susjedu „dobro jutro“, na kojoj daljini, ako me još služi sluh, a na kojoj ako sam nagluh? Ruku, koju darvinisti drže ključem evolucije (majmun, drvo, penjanje, rad…) kako ću pružiti drugom. Dobro, ruka u džep, jezik za zubima, usta i nos pod maskom. Doista, a tko sam ja pod maskom? Svraka, konj, nitko i ništa… Ode, ako ništa ono veliko Ja u k…c. Od liberalizma cijeloga osta samo – maska. Što i bilo. Pod njom samo frfljam. Govor, glas, raspoznavanje, ako je i od majmuna poteklo, slab majmun – nerazgovjetno. Mr mt brm mrm… Karneval, sve je karneval. Crne maske, crno plemstvo. Navodno su se ribe vratile u Veneciju u kanale.Ribe u vodi, ma dajte, to mora da je devolucija.
 
Corona kavica
 
Corona kavica? Kako će homo sapiens, koji je od majmuna, ubuduće popiti kavicu? Kavicu pod maskom. (Mene dopala ružičasta pa me sada oni koji me prepoznaju „kvalificiraju“ za buduću ZG peder paradu.) Sinopsis kavice. Mjesta u kafiću – ima. Sjedni. Stiže kavica. Topla s mlijekom. Maska dolje. Jedan potez. Srk. Maska gore. Jedan potez. Bulj u kavicu. Srećom nema sugovornika. On je za trećim stolom. Frk, maska dolje. Srk ostatak kave. Frk, maska gore. Ruke u novčanik. Deset kuna, recimo, na stol. Trk dalje iz kafića. Jebi ga, smočio sam brk. Ode maska, skuplja od kave. Al' što je to spram dobitka i sreće ako sa mnom na kavici nije bila ona – Corona. Tko zna, vidjet ćemo kaže statistika najčešće za pet do sedam dana, a možda i za dvadeset. Kako bilo još je barem pet dana pred kavopijom pod maskom.
 
Što još, osim mise i kavice, kao simbola ljudske svakodnevice, ne će biti isto. Kako pokazuje ovo kratko razdoblje vladavine Corone, da se ne bismo lagali, prvog svjetskog biološkog rata (Vladimir Putin) – nevažno odakle je Corona iskočila i s koga je preskočila – ili barem njegove generalne probe, globalne stožerne vježbe kako neki smatraju, doista baš ništa ne će biti isto. Svjetski biološki rat s hodajućim virusom po populaciji s jedne strane teče realno, a s druge još opakije i „stvarnije“ u mediji i politici i pogađa tako skoro svaku glavu, naročito stoga što je današnja medija sveobuhvatna, totalitarna. Uostalom to odavno, i prije Corone, traje li traje.
 
Mogao bih tako u beskonačnost nabrajati što sve ne će „biti isto“, nu rješenje ove jednadžbe s dvije nepoznanice (misa i kavica) je jednostavno i univerzalno: čip. U hipu čip. Ovima do pedeset godina (mislim kako će se granica sa šezdeset spustiti na pedeset) jer stariji su, a „obični“ su nepotrebni, štetni čak i po okoliš (recimo, samo plinovi koje ispuštaju). Što poslije? Poslije – ništa. Za one koji vjeruju kako su ionako – iz ništa. Onima koji vjeruju ostaje Bog. Znam kako će mnoge zanimati što će biti s nogometom. Igrat će se, kako ne, samo će rezultat uvijek biti  0:0. Robotu – golmanu vođenom 5G mrežom (o 6G i 7G da i ne govorimo) nemoguće je dati gol.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo 10. travnja 1941. godine

hrvatski-fokus

Balkanizacija Balkana iznutra i izvana

HF

Posveta don Josipu Delašu

HF

Tragedija hrvatskih povijesnih prostora

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više