Rječnik pojmova Miroslava Krleže (10)

Lukavi Krleža pisao je srpski, mislio jugoslavenski i preživljavao političko-životinjski

 

 

ŠENOA, AUGUST

  Š. bio je veoma vješt pisac feljtona, u kojima je davao žive slike iz suvremenog zagrebačkog života (Zagrebulje, Vječni Žid itd.). 

Pravo područje Šenoina djelovanja bila je pripovjedačka proza s motivima iz suvremenog života i događajima iz hrvatske prošlosti. Dok je u novelama po tematici i obradi sklon realizmu u historijskim romanima on je izraziti romantik. Volio je markantne historijske sukobe, tragične događaje i obrate iz hrvatske prošlosti. Tipičan predstavnik mladoga građanstva, Š. je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rađa, slikajući one događaje u kojima građanstvo igra odlučnu ulogu (Zlatarovo zlato). Šenoine pripovijesti (Barun Ivica, Ilijina oporuka, Vladimir, Prosjak Luka itd.) daju obilat i informativan pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj polovini prošloga stoljeća, a u isto vrijeme one su dokaz o Šenoinu daru umjetničkog zapažanja. Za historijske romane Šenoa se metodički spremao, nastojeći da ne operira sa fiktivnim licima i događajima, osim sporednih likova i epizoda, koje su produkt čiste fantazije. 

August Šenoa

 

ŠIMUNOVIĆ, DINKO

Ů Godinama službovao kao učitelj pučke škole po selima Dalmatinske Zagore. Pisao pripovijesti, romane, crtice, feljtone. Pjesnik svog rodnog kraja, zagovornik tradicije i patrijarhalnog morala, njegovo djelo je apoteoza zdravlja, viteštva, smionosti i snage. Vezan emotivno za predjele svoga djetinjstva osjećao se u gradu tuđincem, beskućnikom, »vječnom skitalicom«. Vraćajući se u svojim tekstovima s trajnom čežnjom mirisima rodne zemlje, doživljavajući uvijek podjednako intenzivno, nebo, vodu i kamen svog rodnog krša, osjećao je samilost za sve nevoljnike, koje materijalna zaostalost goni u emigraciju, u veliki svijet, gdje se zaboravljaju patrijarhalni principi da »junaštvo i ženska ljepota vrijedi više od svega pod nebom«. Iz Šimunovićeve perspektive život urbaniziranog čovjeka istovjetan je sa procesom degeneracije, a seljak, odvojen od svog patrijarhalnog medija, nalik je na iskorjenjeno stablo. Djela: Mrkodol; Tuđinac; Đerdan; Porodica Vinčić; Alkar itd.

P.s. Skratio sam, ne treba više.

 

ŠINKO, ERVIN

I/8.

»Piše i na madžarskom«!! Kad jedan Madžar, koji je madžarski književnik »piše i na madžarskom« spada u klasičan stupidarij našega posla.

 

[USTAŠE]

Dragi Tk., pišem Vam direktno, ad captandam benevolentiam! B. (Boban Ljubo?, Bogdan Krizman? op., T.T.) nije uvažio ni jednu od mojih napomena, pa prema tome nema smisla da mu pišem ponovno.

USTAŠE

II/20. Sporazumijevanja s »Beogradom«. Čemu navodnici?

XVIII/5–12. Da li je potrebno da se govori o tim diferencijacijama unutar ustaškog pokreta?

XXI/12–15. Kad je riječ o izdanjima Matice hrvatske, ne znam da li je potrebno da je miješamo u ovu zavrzlamu? Ne zbog nekih naročitih obzira, nego zbog popa Filipa Lukasa, koji je tu Maticu vodio na svoj način, a onda bi i o njemu trebalo progovoriti i o njegovoj politici još od Diktature, s obzirom na »Hrvatsku reviju«. Mislim da je to suvišno ovdje.

XXVIII/15–18. Tvrdi se da je Pavelić znao i odobravao pripreme za Vokićev puč. Na temelju čega se to tvrdi?

XXVIII/19–20. »Kad je S. Kvaternik proglasio NDH, Maček je pozvao pristalice HSS da s novim vlastima surađuju« itd. Koliko je meni poznato, Maček je u hotelu »Dubrovnik« bio »predveden« pred njemačke vlasti. Tu bi trebalo citirati njegovu izjavu, jer koliko se ja sjećam on u svojoj izjavi ne govori o »pristalicama HSS«, nego o članovima »Seljačke zaštite«, koje je pozvao da s novim vlastima surađuju u održavanju javnog reda i poretka.

XXIX/19–20. Kad je već riječ o Mačekovoj konfinaciji i o Jasenovcu, trebalo bi to konkretno utvrditi, kako je to bilo.

XXXV/5–7. Riječ je o Handžar diviziji. Kako se ovdje naročito ističe da je bila sastavljena od 60% muslimana i kako se ova Handžar divizija naročito apostrofira zbog svojih zvjerstava, da se prestilizuje, s obzirom na muslimane.

XXXVI/9–11. »Posebna crna legija« i njeni »nečuveni masovni zločini«. Kad je riječ o toj legiji, da budemo konkretni. Ovako sumarno nema smisla, jer ta se legija kretala na terenu BiH i u Hrvatskoj godinama pod Francetićevom komandom a i poslije njegove smrti.

XXXIX/2–5. Politika spram »srpskog pravoslavnog stanovništva«. O svemu tome trebalo bi progovoriti ili konkretno ili ništa. Svesti to na apstraktnu formulu »vjerskog pitanja« nema smisla. Isto tako XXXIX/13–15, stara Starčevićeva floskula o pravoslavnim Hrvatima, ovdje je potpuno suvišna. 

 

USTAŠE. Do rata 1941. Generalna napomena.Od organizacione strukture samoga pokreta, koji nije zapravo nikada bio pokret širih razmjera, bio bi važniji prikaz njihovih veza sa Vančom Mihajlovim ili sa Horthyjem. Od Janka Puste do Marselje tu djeluju iste snage u kontinuitetu. Osim toga, ako se već traže uzroci te fokalne upale, koja je 1941 zauzela kriminalne razmjere, upad ustaških komandosa u Liku 1932, gdje žive pravoslavni i katolici na istome terenu, zajedno, poslije onih represalija, ima karakter krvne osvete, zapravo vjerskog rata.

Iz preambula /Str. 24, 15–20 i str. 25, 1–8/ o ulozi klera.

»U općoj atmosferi zaoštravanja nacionalnog pitanja nakon atentata na S. Radića u Skupštini i uvođenja diktature, hrvatski katolički kler sve više se počinje sprezati s pravaškim, ekstremistima. U njegovim redovima počinju se javljati tendencije koje su uperene protiv zajedničke jugoslavenske države /tezom da je nemoguć zajednički život katolika i pravoslavnih/. Takve tendencije se zatim politički vezuju za ustašku ideologiju« itd. sve do kraja XXV/2–8.

Koja je to »opća atmosfera, zaoštravanja nacionalnog pitanja, nakon atentata na S. Radića« i koji je to dio »hrvatskog katoličkog klera koji se sve više počinje sprezati s pravaškim ekstremistima«?

Hrvatski katolički kler od god. 1918 djeluje u Kraljevini SHS — in partibus infidelium, i tako se i vlada kao što se kler vlada u nevjerničkim zemljama — rezervirano i otporno negativno. Ovaj kler nije ničime bio kompromitiran u očima širokih masa ni sa kakvim unitarističkim idejama od 1918 dalje, jer mase su bile kompaktno antiunitarističke od 1. XII 1918, antirojalističke i republikanske. Taj kler je u Austriji igrao ulogu legitimističkog, feudalno–latifundijskog veleposjednika i kao čuvar svoje crkvene feudalne uloge on je sa svojim višim episkopatom ostao rezerviran spram svake rojalističke kombinacije od 1918 pa dalje. No ni ta definicija nije sasvim egzaktna, jer niži slojevi tog klera razlikovali su se po svojim političkim pogledima od episkopata. Već za kritičkih dana 1918–20 u tome kleru javlja se dosta jaka grupa svećenika koji traže reorganizaciju crkve u stilu današnje crkvene politike Pavla VI /prvenstveno ukidanje celibata i sprovođenje agrarne reforme i t.d./. Jedan dio mlađeg klera imao je političke ambicije stvaranja vlastitog klerikalno–političkog pokreta /po uzoru Ivana Evangeliste Kreka,(slovenski političar i svećenik,kršćanski socijalist,želio stvoriti 1917. pod Habsburgovcima neku mini Jugoslaviju,osniva udruge koje se bore za prava seljaka i radnika,op.,  T.T.) Rogulja i dr./, a taj dio klera bio je raspoložen više–manje unitaristički. Jedan dio klera provincijalnog javlja se kao trabant hrvatskih političkih stranaka /federalista, milinovaca, uglavnom izvan HSS–a/, a jedan dio klera bio je ekstremno nacionalistički, starčevićanski, u stilu Frankove crno–žute politike. Dijelovi tog provincijalnog klera mogli su se eventualno približiti ekstremnim elementima ustaškoga tipa, samo taj dio klera, kao politička snaga bio je quantite negligeable(fr. zanemariv iznos) i takav je i ostao sve do početka samog rata.

Ustaše u toku II svjetskog rata.

Kombinacije sa Mačekom /III/6–12/. Za pregovore Mačeka s Nijemcima koji su »vođeni odmah nakon Simovićevog puča« trebalo bi dati dokumentaciju. Jedno je jasno: Maček nije pristao na te kombinacije.

III/16–20. Kvaternik je od početka bio njemački agent. Sve ono šta je radio i uradio 10. IV sa proglašenjem NDH, to je bila njemačka politika.

IV/5–11.

IV/5–11. »Nakon Simovićevog vojnog puča i u danima aprilskog rata malobrojne ustaše u zemlji aktiviraju se u slabljenju i otežavanju razvijanja i djelovanja jugoslavenske vojske, u razoružavanju i ubijanju njenih pripadnika. Ustaška organizacija djelovala je kao peta kolona koja je pospješivala rasulo jugoslavenske vojske i aparata vlasti, koje je i bez te ustaške aktivnosti imalo široke razmjere«. »Zahvaljujući tom rasulu malobrojni ustaše su i mogli djelovati«. 

  O aprilskom ratu trebali bismo na ovome mjestu, bez obzira što su te stvari više–manje poznate, biti stvarno informativni. Da se aprilski rat nije tako jadno rasplinuo, da ta milijunska masa od vojske nije tako reći nestala ne opalivši ni puške, da taj generalitet nije tako jadno zatajio, da nije o samom faktu rata bio izdao ni jedan bilten vrhovne komande, da je vlada sa kraljem na čelu pobjegla iz zemlje već prvog dana rata, da se sve nije survalo u dva dana, nikada razmjeri ovog moralnog i političkog rasula ne bi bili zauzeli onako kobne dimenzije. Događaji su ponijeli čitav državni organizam kao oluja slamčicu, a kod toga, kao petokolonaši, ustaše još uvijek sjede po talijanskim zatvorima, te zaista nisu mogli igrati neke važne uloge. A kad je riječ o »petoj koloni«, onda bi historijski egzaktno bilo da se o njoj progovori sa svom potrebnom akribijom kao o dugotrajnom procesu moralnopolitičke dezagregacije, o procesu koji je trajao godinama.  To rasulo je proces koji se javlja poslije mnogobrojnih simptoma marazma i paralize, ali ta bolest vladala je već davno zemljom i svim slojevima društva, bez obzira na nacionalnu pripadnost, u Srbiji i u Hrvatskoj i u Sloveniji i u svim ostalim pokrajinama podjednako. (sjajno, kakav ispravak netočnog i zlonamjernog enciklopedijskoga navoda, op., T.T.) (ipak dodatak da niti jače,organiziranije i homogenije zemlje od Jugoslavije ne bi mogle izdržati simultani udar Njemačke, Italije, Bugarske, Mađarske op., T.T.)

IV/17–20 i 7/1–8.

Šta su ustaše iskoristili? »Ustaše su takvu situaciju samo iskoristili, a Nijemci i Talijani poslužili su se njima kao instrumentom svoje imperijalističke politike u tom prostoru«. Ponavljamo: ustaše su bili mala, sasvim neznatna četa plaćenika, koja se primila kriminalne rabote profesionalnih ubojica, a ako su nešto iskoristili, iskoristili su priliku da robe, da pale i da pljačkaju svoju vlastitu zemlju već od prvoga dana kako su se u njoj pojavili pod protektoratom talijanskih tenkova. Što se tiče njihove propagande, ona je bila karikatura davno već preživjelog frankovačkog rječnika iz vremena Prvog svjetskog rata, protkana nepismenom demagogijom ad hoc, bez ikakvog efekta na pučanstvo. Nitko ustaškoj štampi nije vjerovao već od prvoga dana ni riječi, a kod proglašenja rimskih protokola i izbora nove dinastije, ustaše nisu smjeli da izvjese hrvatske barjake, … Njihova uloga bila je da budu briganti na ratištu, poslije jednog izgubljenog rata, da pljačkaju jedno političko državno truplo koje je ležalo oboreno. Hijene i šakali u ime hrvatskog nacionalizma, sa tuđinskom dinastijom na čelu, bez Jadrana. Nezavisna država, a okupacione neprijateljske čete strijeljaju i hapse njene vlastite građane. Pokret koji donosi jednoj zemlji slobodu, a šalje svoje ljude na rusko ratište po uzoru onih k.u.k. oficira, koji su tu istu ulogu igrali 1914–18.(svakako je trebalo ići na široj političkoj osnovici ,ali u situaciji komunističkog i četničkoga ustanka I BROJNE PETE KOLONE  sa otvorenim sabotiranjem,pa i neprijateljstvom Talijana NDH nije imala puno šanse,čak i bez radikalizma kakav je bio op., T.T.)

VI/6–10. »Kad je došlo do pada Mussolinijevog fašističkog režima, ustaška vlada stavila je van snage rimske ugovore« itd. Nije dovoljno istaknuta apsurdnost te politike, kad se suverenitetom proglasila flagrantna negacija svake slobode i to u ratu, i to sa ropskim angažmanom za račun Sila koje će izgubiti rat, a što je bilo očito za svakog čovjeka koji je umio da politički misli. Osim kriminala i primitivne brigantske logike koja osim pljačke ne računa sa posljedicama svojih postupaka, nije bilo baš ničeg što bi se dalo proglasiti bilo kakvom političkom logikom, ako je riječ o tome da su opće htjeli da vode neku »hrvatsku politiku«.

VI/19–20 i VII/1–3. »Nijemci su u prvom redu bili zainteresirani za rudna bogatstva i radnu snagu, pa je u tom smislu bio i sklopljen ugovor sa NDH. Gestapo je imao istaknutu ulogu u organizaciji ustaške službe sigurnosti itd. Bilo bi bezuslovno informativno i potrebno da se tu navedu neke cifre, naročito one koje predstavljaju eksploataciju »rudnog bogatstva i radne snage«. Koliko je te radne snage liferovala NDH Njemačkoj, a ta se brojala na desetke tisuća?

IX/4–18. O Ministarstvu oružanih snaga /MINORS/ i o domobranstvu trebalo bi progovoriti konkretno. Koliko je svijeta bilo mobilizirano pod parolom »opće vojne obaveze«, kakvu je ulogu igralo to domobranstvo u ratu, u raznim ratnim operacijama, a naročito u ofenzivama, trebalo bi prikazati više–manje ipak detaljno po brojčanom stanju, po gubicima itd., a ne samo organizaciono–strukturalno.

Isto tako X/ kada je riječ o Ustaškoj vojnici, trebali bismo ipak da pratimo njen aktivitet ne samo kao aktivitet tajne policije i žandarmerije, nego kao aktivitet vojnih formacija. Tu se X/17–18 spominje u zagradi »crna legija«, a djelovanje te »crne legije« Francetić, Luburić trebalo bi ipak prikazati.

XII/6–19. Pitanje pravoslavne crkve u NDH predstavlja posebno poglavlje. U okviru našeg prikaza ono je samo tangirano. O progonu svećenstva i vjernika, o rušenju hramova i vjerskih ustanova, o prekrštavanju pravoslavnih trebalo bi da pratimo po mogućnosti u egzaktnim ciframa. Gdje je i kada počeo nalet na Srbe? Prve pokolje organizirao je u Bihaću brat vojskovođe doglavnika Kvaternika, preuzevši na sebe tu žalosnu ulogu već mjeseca lipnja. Pokolji oko Bihaća to su paralelne akcije sa pokretom popa Đujića oko Drvara.(Krleža se ne usuđuje biti konkretniji;i sa četničko partizanske strane se događaju represije i pokolji op.,T.T) O pokatoličenju i o posljedicama svega toga vidi podatke koje je objavio zagrebački episkopat.

XIII/ O teroru.

Trebalo bi progovoriti konkretno numerički. Mi smo ovdje reducirali problem na citate zakonskih odredaba? (Krleža uporno traži brojeve jer zna da se stvari namjerno predimenzioniraju i mistificiraju op., T.T.)

XV/6–8. Što znači biti antifašist, u smislu prije navedenih zakonskih odredaba?

XVIII. Slavko Kvaternik i Maček u momentu proglašenja NDH.

Na kraju smo se opet vratili Mačeku, a time i završavamo naš prikaz. Našavši se kao vođa naroda jednoga dana u ratu, Maček je pred čitavim svijetom dao eklatantan dokaz o svojoj očitoj nesposobnosti kao političar, o pomanjkanju svakog smisla, pak i najminimalnijeg, za snalaženje u prostoru i vremenu. Slaboumno izgubljen pred događajima, on se ponio kao jadnik, šeprtlja i diletant. (za razliku od Fritza Mirotočivoga Krleže koji je rat prespavao u pidžami pod Jorgan planinom op., T.T.) Čovjek koji je u onom trenutku predstavljao 80% glasova svog naroda, političar koji je u onom trenutku bio autentični predstavnik političke volje masa daje svome narodu proglas »da nam se dogodilo najveće zlo koje može jedan narod da zadesi da smo se našli u ratu«. On se tu izgubio u samome ratu, i njega je rat odnio u nepovrat onog trenutka kad je pozvao svoju seljačku zaštitu da bude pri ruci Kvaterniku kod održavanja javnog reda, to jest da asistira tom istom Kvaterniku kod njegove kriminalne politike. Maček se ispravno postavio probritanski pravilno predviđajući njemački pad,ali i kao dosljedni demokrat. Također nije želio stvarati raskol među Hrvatima smatrajući da je pametnije sačekati nego srljati u krvoproliće kao fanatici znani kao partizani,četnici i ustaše.

Ostaje pitanje JE li mogao i trebao preuzeti vlast. Čini mi se da je dobra ona Konfucijeva; ne budu pri vlasti kada je Vlast nečasna op., T.T.)

Teror, a naročito aktivitet izvanrednih sudova, onaj pljusak smrtnih osuda, ono masovno strijeljanje nevinih žrtava, ratne akcije pojedinih zdrugova i ustaških vojnica, koji traju pune četiri godine nismo ni dodirnuli. Isto tako ni ulogu Univerziteta, jednog dijela omladine koja je pošla s ustašama, pasivno rezistentno držanje inteligencije itd. (npr. M.K., koji sebe nije vidio ni u šumi, niti sa staljinistima Đilasom i Pijadeom i op., T.T.)

 

(Svršetak)

 

Priredio: Teo Trostmann