Tu je barjak Tu su slike već zaboravljene, Sjećanja i uspomene, Izblijedjele stvari. I spomenar stari. Tko za sve to mari? Tko za bojovnike Od čista olova Ponekad upita? I tko razglednice Sa daleka puta Pogleda il' čita? Ipak, to je povijest. Kakva bješe, Kakva i sad jest. Tu su golubovi I bijeli i plavi. Svi od porculana Koji, hvala Bogu, Gugutati mogu. Tu je barjak Crven-bijeli-plavi, Jer baš tu se Povijest štuje, slavi! Tu je svakog dana Svijeća zapaljena I krunica sveta blista. Od drveta. Tu je slika Sveca. Tu, pred svima Jedno dijete U kolijevci jeca. Tu i Božja Mati Put suđeni prati. Tu, kraj Blaženika Svetog Pape slika Na suncu se zlati. Tu, pred svima Jedna tabla sa Vječnosti stabla Blagoslove prima. I svjedoči. Stazom vjere kroči. Četri vijeka prije Ameriga Već hrvatska rodila se knjiga. Glagoljica slavna, plemenita Što se piše a i naglas čita. Tu su topla sjećanja, intime, Tu i srcem zapisano ime. I dan smrti a i dan rođenja Jednog svetog, dragog snoviđenja. Tu je povijest ljubavi i sanja, Uspomena sa praga rodnoga, Noćnog bdijenja, ranog ustajanja. Tu je mudra sova ispod kućnog krova. Sve što bješe i što i sad jest U vitrini čista je povijest. Tu svoj kutak Svaki predmet ima. Tu je vrutak Nada i slobode. I proljeća i bijelih zima. I sve tu je baš na mjestu pravom: Gdje od sanje sve postaje javom. Čak i himna Lijepe naše Tu odzvanja iz drvene čaše. Tu je izvor nada, a možda i kraj. Al' još sada Za njih ne pitaj! Malkica Dugeč, 16. 10. 2017.