Neraskidiva je veza između glazbe i sokolarstva

Kiparstvo i glazba izrazi su potpuno iste potrebe za oblikovanjem prostora – slušnog ili vizualnog

Sa suvremenim hrvatskim likovnim umjetnikom, akademskim kiparom, ali i akademskim glazbenikom i sokolarom, razgovaramo s Vitoldom Koširom.

• Gospodine Košir, ponekad mislim kako Vi posjedujete tri zasebne osobnosti, skulptor ste, glazbenik i vatreni sokolar.

– Shizofreno zvuči, ali zapravo je točno tako. U svoju obranu mogu jedino reći da se ti dijelovi mene nerazdvojivo isprepliću. Kiparstvo i glazba izrazi su potpuno iste potrebe za oblikovanjem prostora – slušnog ili vizualnog. Sokolarstvo svatko tko se njime bavi zbog finoće odnosa s grabljivicama naziva umjetnošću.

• Nedavno ste priredili u svom stanu izložbu skulptura. Vidimo i figuraciju i nefiguraciju.

– Izložbe u stanu organiziram svakih nekoliko godina. Prošlu je kao kustos vodila Matea Kolendić a izlagali smo Boba Matasić, Tatjena Politeo, Robert Rebernak i ja. Ovaj puta odabirao sam radove iz različitih faza. Oduvijek sam se rado vraćao figuraciji i iznova kretao u pustolovinu apstrahiranja. Posebnost ove izložbe je da sam u ovo vrijeme samoizolacije napravio izbor svojih radova i postavio izložbu – za samoga sebe. Osjećao sam se pomalo kao Xavier de Maistre u Putovanjima po mojoj sobi.

• Osobito se ističe graciozni portret žene u zelenom.

– Glava žene je iz doba moje općinjenosti Modiglianijem što se zasigurno vidi na prvi pogled. Obožavam je, dan danas me i dalje veseli i dao sam joj posebno mjesto među bijelim reljefima koji su dio izložbe Inverzija nedavno postavljene u Domu HDLU-a.

• Istodobno, izložili ste i metalnu, rekao bih, gotovo apokaliptičnu skulpturu.

– Klaster je mladenački rad, iz doba dok sam paralelno studirao i likovnu i glazbenu akademiju, svojedobno izložen na Salonu mladih u Umjetničkom paviljonu. Klaster je muzički akord sastavljen od susjednih tonova, arhitektonski vrlo čvrst. Kiparstvo oduvijek crpim iz glazbe.

• Što je ključno u Vašem pristupanju motivu?

– Repetativnost. Vraćam se i vraćam vječno nezadovoljan rezultatom i siguran da mogu bolje.

• Izvrsno ste ukomponirali svoje ptice u niz sklulptura.

– Let me kao motiv zanima više od oblika ptice. I u sokolarstvu me ljepota leta oduvijek više privlačila od ljepote same ptice. Teške, željezne skulpture optički su sasvim lagane, poput pokretnog trodimenzionalnog crteža.

• Postoji li određena veza između skulpture, glazbe i sokolarstva?

– Neraskidiva – barem meni. Ne samo u pojavnom ili filozofskom smislu. Nego – dok sviram jedva čekam da zbrišem u prirodu s pticama. Dok sokolarim negdje u pozadini mozga nesvjesno nastaju skulpture. Dok kiparim u glavi mi tutnji muzika.

Miroslav Pelikan