POLITIKA IZNAD STRUKE – Stožer treba ukinuti

Od stožera za borbu protiv korone dobili smo predizborni stožer HDZ-a

Jako mi je žao da su ljudi počeli sumnjati u Stožer za nacionalnu sigurnost, odnosno borbu protiv korona virusa i njegove izjave, pogotovo u odgovore članova Stožera na pojedina novinarska pitanja. Istina sva ta pitanja baš i nisu u domeni Stožera i onoga  što se korone tiče. Stječe se dojam da se u svakom članu Stožera, sa smanjivanjem broja oboljelih, popuštanjem epidemioloških mjera, sve više budi političar, odnosno ponosni HDZ-ovac. Čudno je i pomalo zabrinjavajuće kako u početku pojavljivanja i djelovanja Stožera, nikom nije bilo važno, što su i tko su njegovi članovi, osim da su vrhunski stručnjaci, svaki u svojem području i da zajedničkim sinergetskim djelovanjem sprječavaju širenje virusa, građanima daju sigurnost, a oni njima veliko povjerenje i poslušnost. Ta “koalicija” je bila vrlo uspješna. Prema pisanju domaćih i stranih medija jedna od najuspješnijih u Europi i svijetu. To nisu priče niti bajke, već brojčani pokazatelji o broju zaraženih, izoliranih i preminulih. Već davno se nikome i ničemu nije toliko vjerovalo kao tom Stožeru, odnosno ljudima u njemu. Postali su nacionalni heroji. Svakodnevni gosti u našim domovina, te s vremenom i naši ukućani.

Sve se podredilo vremenu nastupa Stožera na televiziji. Bio je to za mnoge građani glavni dio dana. Slušale su se preporuke, postupalo po mjerama, držalo fige Viliju, Alemki, Kruni i Davoru, koji je postao jednako popularan kao i medicinari, sve dok nije počeo govoriti u ime njih i umjesto njih. S tom gestom i pojavom se srušila aureola Stožera, jer se u njega neprimjetno, sukcesivno i planski uvukla politika. To se nije slučajno dogodilo. Popularnost, činjenje, djelotvornost, stručnost, transparentnost, odgovornost, pristupačnost, jednostavnost… Stožera se koristi za rejting HDZ-a. Zasluge Stožera se malo pomalo prenose na HDZ. Stožer je osnovao Premijer, odnosno HDZ, te po nekoj logici stvari, oni ubiru “vrhnje”. To im je jako dobro došlo, u vrijeme kad je rejting stranke padao, više mjeseci zaredom. Sad kad rejting stranke raste, iako minimalno, u visini statističke pogrješke, Stožer se koristi za politiku, odnosno politizaciju. To što su članovi Stožera članovi ili simpatizeri HDZ-a, ne umanjuje njihovu stručnost, djelotvornost, humanost, osobnost, osobitost, funkcionalnost…, ali gube vjerodostojnost, pogotovo kad su dozvolili da u njima prevlada političar nad stručnjakom i dopustili da ministar policije u Stožeru vodi glavnu riječ, čak i kad je struka u pitanju.

Razočarani smo. Zar se baš sve dobro, stručno, ljudsko i normalno, mora srozati, umanjiti i poništiti, da bi tamo neki nezajažljivi pohlepnici željni vlasti i moći, ostali i opstali, bez obzira na svoju nekompetentnost, neznanje i nesposobnost. Čovjeku se smuči kad vidi tko sve gdje i zašto upravlja (vlada) ovom državom, na svim nivoima. Mnogi od njih su kažnjeno gonjeni ili su pod istragom, realnom sumnjom, zbog zloporabe svoje funkcije bilo stranačke ili državne, netransparentnog materijalnog bogaćenja, nepotizma, klijentelizma, korupcije, činjenja i nečinjenja. Neki od njih su u stranci i politici  tridesetak godina, iako se dobro zna tko su i što su, kao i da narušavanju ugled stranke i svake vlade do sada. Njih se uporno brani, sve dok ne prijeđu Rubikon. Neki od njih se ponovno vrate natrag, što je po predaji nemoguće. U nas je svemoguće. Vlast i Vlada je praktički odradila četverogodišnji mandat, s onima koje narod nije izabrao. Žetončići svake vrste su odlučivali i još uvijek odlučuju o važnim i bitnim pitanjima ove države. Oni su glavni oslonac Vladi i premijeru. Logično je i normalno da ih se on što prije želi riješiti, jer su ga skupo koštali, po mnogo čemu. Oni i dan danas ucjenjuju. Nije bilo lako raditi u takvom okruženju. Vjerodostojnost vladajućih, kao i njihove stranke sa svakim danom se topila i gotovo istopila. Stožer je svojim izvrsnim znanjem, sposobnostima, vještinama, normalnim ponašanjem, uvažavanjem i borbom za svaki ljudski život, u vrlo kratkom vremenu vratio stranci vjerodostojnost i premijeru podigao ugled doma i vani. Tko normalan to ne bi sada iskoristio. Međutim, to sada nije više što je bilo, zbog mnogo čega i koga.

Stječe se dojam da je stožer za borbu protiv korone postao predizborni  (izborni) stožer HDZ-a za parlamentarne izbore. Ne mora nam se to nacrtati. To se vidi, čuje i osjeća, čak iz zrakoplova. To me jako žalosti. Isto tako me žalosti što se politika uvukla u Školu za život, odnosno u školstvo. Rezultat toga je dva postotno vraćanje djece u škole, koja su tamo po odluci ministarstva trebala biti. Mislim, da je došlo vrijeme da se Stožer za koronu ugasi, dok ne bude veće štete. Tim uglednim vrhunskim stručnjacima ne treba stranački predznak da bi bili i ostali ono što jesu, ugledni građani, stupovi društva kojima se vjeruje. Korištenje njihovih zasluga u doba korone, za sprječavanje širenja virusa, za očuvanje mnogih života, za vraćanje povjerenja  građanstva, za sigurnost, vjeru u bolje sutra, jačanje zajedništva u vrijeme socijalnog distanciranja, solidarnost, zbijanje redova, okupljanje pametnih glava, micanje politizacije i politike, barem djelomično i vremenski ograničeno iz svih sfera koje život znače, je pomalo neprofesionalno, nedemokratski, neetično, sebično, pohlepno, “izdajnički”… Zasluge stožera, koje su iznimno dobre, izvrsne, neupamćene u nas, pripadaju svima nama, bez obzira na stranačku pripadnost, svjetonazor, filozofiju, vjeru, spol, rod, zvanje i zanimanje. Nema veze kojoj političkoj stranci ti ljudi, koji su nam vratili nadu i povjerenje u neke institucije, koji su nam spasili živote, koji su nam vratili zdravlje, pripadaju svima nama.

Nemojte nam njihovom politizacijom i političkim iskorištavanjem, baš sve ogaditi i vratiti nas u beznađe, depresiju, apatiju i baš me briga politiku, Briga nas je, itekako nas je briga, pogotovo kad se dva glavna državnika nadmeću u osobnim uvredama, podmetanjima, predbacivanjima i uvredama. Ne treba nas time zabavljati. Nećemo tome nasjesti. Uvijek postoje dva lica istoga, ovisno s koje strane gledaš, da li gledaš u stvarnosti ili u ogledalu (ravnom ili zakrivljenom). Ovo nije vrijeme za dječje igrice, za isticanje super ega, narcizma, bahaćenje, nadmudrivanje, klevetanje i vraćanje na stare provjerene igre ustaša i partizana. Znamo koliko je sati i što se događa kad po milijunti put u vrhu države započnu te vječno “uspješne” igre odvraćanja građana od stvarnosti i stvaranja “neprijateljstva” među ortacima, koji jedni drugima čuvaju leđa, jedni bez drugih ne mogu, jedni uz druge ostaju i opstaju.

Ankica Benček