Moramo štedjeti prirodne izvore (9)

Nužno je djelotvorno vođenje brige o okolišu putem državnih okvirnih uvjeta

 

 

HUMANISTIČKI KRITERIJI VREDNOVANJA TEHNIKE – BST – 3

U trećem nastavku analize kriterija vrednovanja tehnike, poslije tehničkih i društvenih kriterija u središte dolaze humanistički. Preciznije, kombinacija čistih humanističkih i interdisciplinarnih kriterija. U ovom nastavku u središtu su zdravlje i kvaliteta okoliša.

 

Zdravlje

 

Što je zdravlje? Stanje u kojem se ljudsko biće fizički i psihički dobro osjeća. Ono ne dolazi do izražaja samo putem objektivno uočljivih čimbenika. Ovisi i o njegovom subjektivnom osjećaju. Zdravlje se očituje u psihofizičkoj snazi, odnosno u sposobnosti ljudskog biča da primjereno reagira na unutarnja i vanjska opterećenja. Na zdravlje se može utjecati prirodnim i društvenim čimbenicima, a najčešći posrednik je tehnika. Tehnika, zahvaljujući primjeni u medicini, pomaže osiguranju zdravlja. Razvoj tehnike, prirodnih znanosti i medicine, naročito u posljednja dva stoljeća, omogućio je znatno sniženje smrtnosti kod djece, te produljenje očekivanog prosječnog trajanja života, osobito u najrazvijenijim zemljama. Posljedica toga svjetska je demografska eksplozija, tako da se pojavio problem održanja broja stanovnika u razumnim granicama. Tehnički proizvodi i postupci mogu izravno utjecati na zdravlje, među ostalim i svojim utjecajem na okoliš, ali i na ljudsko biće. Primjeri neposrednog djelovanja na okoliš, a time i na čovjeka, su Minamata bolest i kravlje ludilo i posljednjih godina, razni virusi. Najbliži primjer posrednog djelovanja tehničkih proizvoda na čovjekovo zdravlje je automobil. Ljudskom biću je omogućeno relativno brzo savladavanje udaljenosti, ali mu je kretanje (hodanje = fizička aktivnost) svedeno gotovo na nulu. Stoga je važno i minimiranje neposrednih i posrednih zdravstvenih opterećenja. Tako npr. tijekom profesionalnog djelovanja može doći do razvoja profesionalnih bolesti. Neki primjeri takvog oštećenja zdravlja su nagluhost zbog produljene izloženosti buci, oštećenje zubi kao posljedica rada s kiselinama, pojava angiosarkoma pri produljenom boravku u autoklavima za proizvodnju PVC-a, u rudnicima itd. Apsurdno je što ta oboljenja mogu nastupiti tijekom proizvodnje, čiji konačni proizvod treba biti u službi poboljšanja zdravlja. To ukazuje kako postoje razni proizvodni postupci i tvari koje izravno utječu na zdravlje. Isto tako i način rada može utjecati na zdravlje, npr. noćni rad.

 

Na zdravlje, kako na poslu, tako i kod kuće, mogu izravno utjecati neodgovarajuće konstruirani proizvodi. Najčešći su primjer loši stolci, ali i neodgovarajuće držanje uslijed kojeg strada kralježnica. Danas sve više ljudi boluje zbog ergonomijski loših tipkovnica na računalima, što se očituje u glavoboljama, opterećenju kralježnice, itd.

 

Poseban problem predstavlja opterećenje ljudskog bića čovjeka uslijed prometne buke, te je i rješenju tog problema nužno posvetiti odgovarajuću pozornost. Primjerice potrebno je izbjegavati gradnju stambenih zgrada u blizini zračnih luka ili jako opterećenih prometnica i sl.

U privatnom životu na zdravlje djeluje pomanjkanje gibanja. Npr. stalno sjediti pred računalom, pa zatim buljiti u TV itd. sigurno ne pridonosi zdravlju. Posebice velika aktivnost na društvenim mrežama. Posljedica lošeg djelovanja tehnike u privatnom životu je i buka u disko-klubovima koja narušava zdravlje mladih.

Konačno, psihičko zdravlje može se pogoršati zbog utjecaja tehnike na socijalne veze (primjer: računalo, vođenje ljubavi preko interneta; telefon, posebno mobiteli, druženje mladih isključivo putem mobitela,  itd.).

 

Kvaliteta okoliša

 

Pojam okoliša obuhvaća ne samo prirodno okruženje, već ga upotpunjuju i kulturne komponente, u koje se, uz ostalo, ubraja i tehnika. Stoga danas na Zemlji gotovo nema nedodirnutog djelića prirode, odnosno može se reći kako su ljudska bića okružena prirodom te više ili manje modificiranom tehnikom.

Jedna od središnjih tema vrednovanja tehnike je zaštita okoliša. Međutim iskustvo uči da postoje tri termina: ekologija, zaštita okoliša i zaštita prirode koje se neprecizno upotrebljava. Stoga je prije navođenja kriterija vrednovanja kvalitete okoliša nužno precizirati njihovo značenje. Ponovno je potrebna jezična preciznost.

 

Definicije vezane uz kvalitetu okoliša

 

Postoje brojne definicije ekologije. U „Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama“ ekologija je uvrštena u biologiju. Postoje već sada kao podvrste, socijalna ekologija i ekoteologija. Uz ekologiju su vezana i etička pitanja. Tehnika kao uzrok je praktički zanemarena. Zato se na ovom mjestu navodi pojam opće ekologije. Predstavljen je tijekom predavanja „Povijest i budućnost opće tehnike povezuju prirodoslovlje i tehniku“ (2000). Ona glasi: »Opća ekologija je sveobuhvatna prirodoslovna, tehnička i društveno-humanistička znanost o isprepletenosti prirode i kulture«. Time je ona zapravo proglašena interdisciplinarnim područjem. Tako definirana opća ekologija omogućuje uključivanje u djelovanja na tom području svih zainteresiranih stručnjaka: prirodoznanstvenika, tehničara te znanstvenika i stručnjaka s područja društveno-humanističkih znanosti. Poput sociologa, pravnika, ekonomista, te humanista, uključivo teologe.

 

U Hrvatskom općem leksikonu zaštita okoliša definirana je kao sveukupnost mjera za očuvanje prirodnih dobara (u prvom redu vode, tla i zraka) za ljudske potrebe ili interese, prije svega, gospodarske i zdravstvene. Zaštita prirode razumijeva svrhovito djelovanje čovjeka radi očuvanja neizmijenjenih, ili što je manje moguće promijenjenih dijelova prirode i procesa potrebnih za život ljudskih zajednica, ekosustava i prirodnih krajolika, bez obzira na korisnost za čovjeka.

 

Kriteriji zaštite okoliša i zaštite prirode

 

Koji su kriteriji zaštite okoliša i zaštite prirode? Naime, oglušenje o te kriterije kvalitete okoliša osjećaju već sadašnje, a još će više osjetiti nove generacije.

U ovu skupinu kriterija vođenja tehnike ubrajaju se: zaštita prirode: krajolika, bilja, životinjskih vrsta i tla, zaštita okoliša: štednjom prirodnih izvora (energije, tvari – proizvodi načinjeni od manje tvari, produljene trajnosti i oporabljivosti). U zaštita okoliša se ubraja: minimiranje emisije (npr. zračenja, osobito elektromagnetskih valova, imisije (prihvat i zadržavanje neke tvari iz udaljenog izvorišta u dijelu okoliša: atmosferi, vodi, tlu) te deponata. Državni okvirni uvjeti (razne vrste poreza) zajednički su za zaštitu prirode i okoliša.

 

Navedene kriterije treba nešto podrobnije razraditi, jer za razliku od ranijih razdoblja čovjek sada više ugrožava prirodu nego ona njega. Iz toga proizlazi za čovjeka nova i posebna odgovornost štićenja krajolika, bilja i životinjskih vrsta. Moramo štedjeti prirodne izvore uštedom energije, konstruiranjem proizvoda za koje je potrebno što manje tvari, te njegovom brižljivom izradbom, produljenjem trajnosti, oporabom, itd. Gospodarenje gumenim i osobito plastičnim otpadom primjer je očitog opterećenja prirode neodgovarajućim postupanjem s otpadom. Taj se otpad danas nalazi svuda. A proizvodi od navedenih materijala mogu se uspješno mehanički ili kemijski oporabiti ili dobivanjem energije. Istodobno s motrišta očuvanja energije za proizvodnju polimera i izradu polimernih proizvoda najčešće treba manje energije nego samo za izradbu proizvoda od nekih drugih materijala (npr. od aluminijskih ili magnezijskih slitina, pa čak i od čelika). Mora se, međutim, minimirati i emisija, imisija te deponati (čišćenjem otpadnih voda i plinova, oporabom otpada, i sl.). Primjer negativnih posljedica čovjekovog djelovanja i tehnike je imisija koja utječe na promjenu klime. Poznato je kako je količina ugljičnog dioksida, metana i ostalih stakleničkih plinova u zraku porasla za 50 % od početka industrijske revolucije, a u posljednja dva stoljeća udio ugljičnog dioksida je u atmosferi bitno porastao. Također se zna kako je i temperatura Zemlje u posljednjih stotinjak godina porasla za više od pola stupnja. Ukoliko se nastavi porast količine stakleničkih plinova uslijedit će i porast prosječne temperature planete. Morska će razina porasti u rasponu od 45 do 198 cm, što će pogoditi priobalna područja u kojima živi četvrtina cjelokupnog stanovništva svijeta.

 

Konačno, djelotvorno je vođenje brige o okolišu putem državnih okvirnih uvjeta. Tako je nepopularna, ali učinkovita mjera uvođenje dodatnih poreza na proizvode čija proizvodnja ili korištenje dovode do oštećenja okoliša, npr. eko-porez na benzin u nekim zemljama.

Promišljanja o vrednovanju tehnike na ovom mjestu onemogućuje predugačke tekstove. Stoga će se u sljedećem nastavku posebna pozornost posvetiti ekolozima, zaštitarima prirode te ekologistima.  Pozornost privlači i razvoj ličnosti te kvaliteta društva.

 

(Nastavak slijedi)

 

Igor Čatić, profesor emeritus