Tko unosi nemir u ‘cvijet hrvatskoga naroda’?

U vrijeme NDH većina muslimana iz BiH smatrali su se Hrvatima islamske vjeroispovijesti

 

 

• U Sarajevu za subotu, 16. svibnja 2020., najavljena je misa zadušnica za "žrtve bleiburškog Križnog puta, kao i svih drugih žrtava rata i poraća". Protiv svete mise za ubijene i nevine bez suda i suđenja digla se na noge svekolika muslimansko-bošnjačka elita, od političara, "antifašista" i "umjetnika", pa sve do hodža i zeleno obojenih medija. Protiv su predvodnici velikobošnjačke unitarističke misli, poput mješanca Željka Komšića, protiv su udbaši i jugonostalgičari, poput Šefika Džaferovića i Bakira Izetbegvoića, a protiv su i preostali Židovi u gradu na Miljacki, poput Elija Taubera ili Jakoba Fincija. Izvan bošnjačke zaboravne raje u napadu na preostale Hrvate i katolike nakon dugo vremena muslimanima pridružio se i pravoslavac Milorad Dodik. Ne opravdava se on za četničke zločine počinjene nad muslimanima tijekom Drugoga svjetskog rata, i ponovljenih klanja muslimana u Srebrenici, Kozarcu ili Bijeljini u vrijeme druge agresije na BiH od 1991. do 1995., nego lopticu prebacuje na drugu stranu optužujući Hrvate samo zato što ih u BiH još ima. Protiv Hrvata i katolika oglasilo se i američko Veleposlanstvu u Sarajevu i optužilo kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskog nadbiskupa, za "historijski revizionizam i retrogradnu retoriku". Posebno je zanimljivo kako današnji vladajući hercegbosanski Muslimani-Bošnjaci pokušavaju zavarati svoje sugrađane i cijeli svijet da oni nemaju ništa s NDH, hrvatskom državom u kojoj su oni bili ravnopravni, i s kojom su oni bili prezadovoljni. A da je to tako, pogledajmo samo neke povijesne dokumente. I činjenice.

• U Drugome svjetskom ratu gotovo velika većina muslimana iz Bosne i Hercegovine, pa i nešto šire, smatrali su se Hrvatima islamske vjeroispovijesti. S radošću i ohrabrenjem prihvatili su Nezavisnu Državu Hrvatsku kao svoju državu koja će ih obraniti od srpskoga zuluma. Bili su "cvijet hrvatskoga naroda" u najboljem smislu. Obožavali su čelništvo obnovljene hrvatske državnosti i aktivno sudjelovali na najvišim političkim i vojnim dužnostima. Potpredsjednici Vlade bili su Osman Kulenović (Rajnovci kod Kulen Vakufa, 15. XII. 1889. – Zagreb, 7. VI. 1947.) i Džafer-beg Kulenović (Rajnovci kod Kulen Vakufa, 17. II. 1891. – Damask, Sirija, 3. X. 1956.). Mehmed Alajbegović (Bihać, 7. V. 1906. – Zagreb, 7. VI. 1947.) bio je ministar vanjskih poslova, Hilmija Bešlagić (Banja Luka, 12. VII. 1889. – Argentina, 1. XII. 1977.) ministar prometa i javnih radova, a Mehmed Alajbegović i Meho Mehičić (Bosanski Petrovac, 1904. – Salzburg, 17. X. 1967.) bili su ministri skrbi za propala zemljišta. Predsjednik Hrvatske vlade u egzilu bio je Džafer-beg Kulenović, dok je Himlija Bešlagić bio ministar bez lisnice. Na dan proglašenja NDH, 10. travnja 1941., ove riječi izrekao je zagrebački imam Ismet Muftić (Žepče, 1876. – Zagreb, 29. VI. 1945.), zagrebački muftija pred Slavkom Kvaternikom: »Volja je Svevišnjeg Allaha htjela, da uz pomoć ustaša u zemlji i inozemstvu, te savezničkih vojski kucne radosni čas za sve Hrvate, katolike i muslimane. U ovom radosnom i velikom trenutku za cjelokupni hrvatski narod, kada je osnovana samostalna i nezavisna Hrvatska Država na cijelom povijesnom teritoriju hrvatskom, kličem: "Neka Allah Svevišnji poživi Poglavnika! Neka Allah Svevišnji poživi njegova Opunomoćenika i sve ustaše! Neka živi samostalna i nezavisna Hrvatska Država i hrvatski narod, dok je svijeta i vijeka"«. Ismet Muftić zagrebački muftija bio je od 1917. do 1945. kada su ga partizani Josipa Broza Tite objesili ispred zagrebačke džamije.

 

U oružanim snagama NDH bio je veliki broj pripadnika muslimana iz BiH. Spomenut ćemo neke od njih: Salko Alikadić (Kladanj, 18. III. 1896. – kod Doboja, 16. XI. 1941.) i Junuz Ajanović (Žepče, 5. X. 1890. – Zagreb, ?, VII. 1945.) bili su generali oružanih snaga NDH. Muhamed Hromić (Sarajevo, 6. X. 1893. – Beograd, 24. IX. 1945.) bio je krilnik u NDH. Pukovnik Ibrahim Pjanić (Soko kraj Gračanice, 1896. – München, 1977.) bio je zapovjednik XXV. ustaške bojne. Bećir Lokmić bio je poručnik Sarajevske ustaške bojne – Crne legije, Nešad Topčić iz Tuzle bio je hrvatski vojni zapovjednik toga grada. Muftija Akif Handžić (Sarajevo, 1912. – 1945.) bio je pukovnik u Ustaškoj vojnici, a tu su još bili časnici bojnik Zaim Kapetanović, zapovjednik Mehmed Riđanović i dr. Svakako treba spomenuti nadaleko poznatu Handžar diviziju, odnosno Hrvatsku diviziju br. 1, vojnu postrojbu u sastavu Wafen SS-a koju su činili Hrvati islamske vjeroispovijesti. Divizija je nastala kao odgovor na četničke pokolje muslimana u istočnoj Bosni.

Od 22 velike župe u NDH na dužnosti velikih župana bilo je 13 muslimana: Nahid Kurbegović, Muhamed Omerčić, Hamdija Šahinpašić, Nezir Spahić, Mujaga Tafro, Ibrahim Krupić, Fetah Krupić, Husejin Alić, Ragib Čapljić, Avdo Ferizbegović, Bahrija Kadić, Muhamed Kulenović i Meho Mehičić. Među časnicima hrvatske vojske bila su 64 muslimana.

 

• U Drugome svjetskom ratu Hrvati islamske vjeroispovijesti iz BiH bili su ravnopravni s katolicima Hrvatima iz BiH i iz Hrvatske. Hrvati i hrvatska država NDH bili su im garancija da ih ponovno ne će šikanirati, posrbljivati, protjerivati i ubijati Srbi iz BiH i iz Srbije, pa i iz pravoslavne Crne Gore i dijela Sandžaka koji je smicalicama poslije rata potpao pod Beograd. Nakon rata velikosrpska politika utjelovila se u jugokomunističkoj državi u Beogradu i počela je sa stigmatiziranjem svih Hrvata nametnuvši im stigmu da su "ustaše" i "genocidan narod". Zato je izjašnjavanje Hrvatima islamske vjeroispovijesti dovodilo do progona neviđenih razmjera. U novonastalim okolnostima i pod neviđenim pritiskom i terorom vladajućih Srba u novonastaloj Jugoslaviji Hrvati islamske vjeroispovijesti počeli su se priklanjati Srbima ili su se počeli izjašnjavati tzv. jugoslavenima. Treći i najveći dio Hrvata islamske vjeroispovijesti nije se priklanjao ni Srbima, a ni nepostojećim "jugoslavenima", nego je čekao razvoj situacije i u rubriku narodnost upisivali su da su muslimani s malim ili velikim početnim slovom "m". Mali dio Hrvata muslimana ostao je pod utjecajem "bošnjaštva" kojega je u vrijeme Austrougarske provodila ondašnja vlast iz Beča i Pešte kako bi oslabila hrvatski, a i srpski utjecaj u BiH. Formirao se konvertitski mentalitet s mržnjom prema prijašnjem identitetu, što je poznato u psihologiji. Uslijedila je 45-godišnja asimilacija, koja je dovela do "zaborava" na svoje iskonske korijene. Ljudi su postali pragmatični i nastojali su bezbolno preživljavati. Aktivni pripadnici raznih hrvatskih vojnih postrojbi od 1941. do 1945. – ako nisu bili ubijeni na Bleiburgu, Križnim putovima ili kasnije u montiranim sudskim procesima – povukli su se i Boga molili da ih nitko ne pita za njihovu prošlost. Jedino su izbjegli Hrvati islamske vjeroispovijesti u emigraciji gotovo svi do smrti ostali – Hrvati. Zadržali su hrvatsku nacionalnu svijest. To je jako smetalo jugoslavenskim vlastima, pa su ih posebno progonili i ubijali diljem svijeta. Raspadom Jugoslavije protiv brojnih izbjeglih i iseljenih Hrvata islamske vjere i njihovih potomaka odjednom su se okomili i njihova subraća iz BiH. Jednako su ih progonili pripadnici jugoslavenske odnosno srpske diplomacije i tajne službe, kao i doseljeni odnarođeni hrvatski muslimani, te izbjeglice i prognanici iz BiH ispred srpsko-četničke kame.

 

• U prvoj Jugoslaviji pripadnost hrvatstvu među muslimanima bila je i dalje velika. Od 24 zastupnika u beogradskoj skupštini, koji su izabrani na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) na izborima u studenom 1920., 15 ih se izjasnilo Hrvatima, dvojica Srbima, petorica se nisu nacionalno izjasnila, a jedan se izjasnio kao "Bošnjak". Na izborima 1923. od 18 zastupnika i njihovih zamjenika JMO-a svi su se, osim predsjednika stranke Mehmeda Spahe (Sarajevo, 13. III. 1883. – Beograd, 29. VI. 1939.) izjasnili kao Hrvati. A i sam Spaho se okretao se u svome političkom životu. Kao student izjašnjavao se Srbinom, a poslije ni Srbinom ni Hrvatom. Njegov brat Fehim Spaho (Sarajevo, 13. II. 1877. – Sarajevo, 14. II. 1942.) izjašnjavao se kao Hrvat.

 

• U diplomatskoj službi NDH od 8 poslanstava i 9 konzularnih predstavništava, trojica su bili muslimani: Hakija Hadžić, poslanik u Budimpešti, Salih Baljić, konzul u Ljubljani i Enver Čolaković, kulturni ataše u Budimpešti. U Hrvatskom državnom saboru NDH od 132 zastupnika 12 ih je bilo muslimana: Ismet-beg Bektašević iz kotara Srebrenice, Ferid-beg Cerić iz Bosanskog Novog, Hamdija Šahinpašić iz Rogatice, Muhamed Omerčić iz Tuzle, Nezir Spahić iz Orahovice, Ademaga Mešić i Bećir Đonlagić iz Tešnja, Ismet-beg Gavrankapetanović i Hifzija Gavrankapetanović iz Sarajeva i Mesud Kulenović iz Banja Luke. Pozvani su i Ibrahim Krupić i Alija Šuljak, ali kao djelatni državni činovnici nisu mogli biti zastupnici.

 

• Iz ovih podataka vidljivo je da su u vrijeme NDH Hrvati islamske vjeroispovijesti prihvatili hrvatsku državu kao svoju, kao državu svojih hrvatskih korijena, i da su u njoj aktivno sudjelovali u svim njezinim sastavnicama od njezina nastanka do njezina gušenja. Doslovno su bili "cvijet hrvatskoga naroda". Nakon rata uslijedila je strašna srbizacija i ateizacija, koja je najviše pogodila muslimane u BiH. Izgubili su i državu i vjeru. Gotovo pet desetljeća življenja bez slobode i bez utjecaja vjere na njihov odgoj, ostavilo je neizbrisiv trag. Postali su tabula rasa, na temelju koje su im razni plaćenici oprali mozak i obećali raj na zemlji samo ako se riješe dojučerašnjih saveznika. Iako su ih Srbi u XX. stoljeću ubijali i progonili, svoje geopolitičke ciljeve usmjerili su prema malobrojnijim Hrvatima, nadajući se da će usred Europe osnovati svoju muslimansku državicu. To je ono osnovno, sve ostalo su najobičnije finese. I zato njima ništa ne znače riječi kardinala Vinka Puljića: "Katolička Crkva nikada se nije stavljala na stranu niti jedne vlasti, a kamoli onih koje su bile uzrokom tolikih nemilih stradanja. Crkvi je ponajprije stalo do žrtava i ovo je molitva za tisuće žrtava koje su nakon Drugog svjetskog rata ubijene bez suda i presude na njihovu Križnom putu, a njihova tijela skrivana po raznim jamama".

• "Javni miting protiv mise, pa to je neviđeno u svijetu!", čudom se čudi političarka iz Sarajeva Sanja Vlaisavljević (https://www.dnevnik.ba/teme/misa-nevino-ubijenim-ili-cisti-ustasluk). Pritom se prisjetila francuskog filozofa, antropologa i književnog teoretičara Renéa Girarda (Avignon, 25. XII. 1923. – Stanford, SAD, 4. XI. 2015.), koji je rekao da gdje barbarizam i divljaštvo završavaju, civilizacija započinje onog časa kada se zakonom i ljudskim pravima zaustavi pakleni krug krvne osvete. Time je Vlaisavljević htjela reći da oni koji opravdavaju partizanske pokolje nad Hrvatima ustvari se zalažu za pravo na kolektivnu krvnu osvetu, oko za oko, zub za zub. I sada tu dolazimo do vjere i mržnje koju šire poneke vjere.

 

• Posebno je odjeknuo govor fra Marija Knezovića, koji je vjernicima muslimanske vjeroispovijesti koji mrze Hrvate katolike poručio da ne moraju voljeti Hrvate i katolike voljeti, "ali pristojno apeliram da barem ne mrzite i u javnosti ne zlostavljate". U nastavku je fra Mario rekao i ovo: "Pitam vas: Kako vam barem malo ne dođe crvenilo na lice, pa i vi ste valjda od krvi i mesa, kad želite Katoličkoj Crkvi, kad želite kardinalu Puljiću određivati kada, za koga i gdje može slaviti Svetu misu? Želite li nas katolike vratiti u vremena osmanlijskoga i turskoga zuluma kad su katolici poput gorskih vukova po planinama, šumama i vrtačama slavili mise u strahu od progona i bojazni da ih ne zatuku? Želi te li da Hrvati i katolici, kao konstitutivni narod, od vas traže neku novu Ahdnamu kako bi mogli dobiti mrvice s 'gospodareva stola'?… Zar vas nije sram gospodine Džaferoviću i Komšiću i ostali pobornici te sulude politike podjela? Kako od srama možete vi Džaferoviću govoriti o tome? Znate li vi Džaferoviću da je vaš idol Tito i sustav komunizam, u kojem ste izravno sudjelovali, a taj sustav je progonio, u zatvore zatvarao, ideje gušio, upravo vašega utemeljitelja Alije Izetbegovića. S pravom se upitati kad ste iskreni ili je licemjerje vaš karakter i životni stil? Isto tako, drugi predstavnik Bošnjaka u Predsjedništvu u svome uredu, što je protuustavno, drži sliku Tite, a taj Tito je progonio i torturi izlagao brojne bošnjačke intelektualce pa i samoga Aliju Izetbegovića. Odlučite se konačno što ste i koga slijedite? Zdravu razumu nije spojivo slaviti Aliju Izetbegovića kao oca novovjekoga opstanka Bošnjaka i ujedno slaviti Titu koji je tog vašeg utemeljitelja progonio i zlostavljao. Te neodgovorne politike i poruke isključivosti, diskriminacije izazvale su obični bošnjački puk za novim valom histerije, mržnje i nesnošljivosti vrijeđaju svoje sugrađane. Tako je na Papinu spomeniku osvanuo crni povez preko očiju. Stavili ste na oči povoj onome koji je jedini vidio patnju Sarajeva i BiH kad su Srbi činili agresiju na to Sarajevo! Tada ste tražili da Papa vidi što se događa. Papa je vidio i drugima širom svijeta rekao što je vidio. Taj Papa je došao u Sarajevo kad su ga svi naširoko zaobilazili. Preporučam da taj povez skinete s Papina lica i stavite ga upravo vašim političkim vođama koji ne vide dalje od vladajuće fotelje i vlastita džepa!… Zar mislite da mi nemamo oči ma koliko nam poveza stavljali na vid? Zar mislite da povijest i pamćenje ne znaju da su brojni Muslimani bili pripadnici ustaške vojske, ministri i gradonačelnici u vrijeme NDH."

 

• Bošnjački glumci i redatelji: Haris Pašović, Pjer Žalica, Ermin Bravo, Senad Bašić, Jasna Žalica, Jasna Diklić, Zana Marjanović i drugi, snimili su video pod nazivom Ne će proći u kojem pozivaju na linč preostale sarajevske Hrvate (https://www.vrisak.info/vijesti/pod-zastavom-sssr-a-bosnjacki-glumci-i-redatelji-misu-za-zrtve-zele-prikazati-kao-rehabilitaciju-ustaskih-zlocina/). Nije samo problem to što pripremaju omče na vrhbosanskim platanama, postoji još i ideološki problem, budući su se ovi "umjetnici" (na)slikali ispod zastave zastava zločinačkog, totalitarističkog i komunističkog SSSR-a, čiji su predsjednici i čelni političari Vladimir Lenjin, Lav Trocki, Josif Staljin, Lavrentije Berija, Lazar Kaganovič, Georgij Maljenkov, Vjačeslav Molotov, Nikita Hruščov, Leonid Brežnjev i dr. pobili stotinu milijuna svojih "ideoloških protivnika".

 

• Slovenski predsjednik Borut Pahor uoči Dana Europe na svom Instagram profilu obratio se Europljanima na 22 jezika, između ostalog Talijanima, Česima, Španjolcima, Hrvatima… U bošnjačkom dijelu BiH naljutili su se na Pahora da je u svom obraćanju "zaboravio na građane Bosne i Hercegovine". Dakako, oni su ljuti što nije spomenuo od 1993. njih kao Bošnjake. A možda ih Pahor i nije izostavio u pozdravljanju kada je spomenuo Hrvate…

 

• Vlado Dapčević, potpukovnik NOVJ i pristalica rezolucije Informbiroa 1948. otvoreno je razotkrio zločinački režim Josipa Broza Tite! Pogledajte: https://www.youtube.com/watch?v=3fmGUxyxJLE&feature=youtu.be&fbclid=IwAR36Ws4kv_QUYcRt1NkCstPbtSYF9trPb70KbBk6YtWv0_QCwzDM0WaE5qs Među ubijenim stotinama tisuća Hrvata bili su i Hrvati islamske vjeroispovijesti.

 

• Na Ustavni sud stiglo je 16 prijedloga koji traže očitovanje o ustavnosti zakona vezanih uz kinesku gripu, odnosno o dopunjenom Zakonu o sustavu civilne zaštite i Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Ima još prijedloga Hrvata koji su usmjereni protiv samovlade ove Vlade. Hrvati smatraju da im se krše ustavna prava svim ograničenjima koja su propisana, a i zato jer pritom nije poštivana procedura. Ne morate biti pravni eksperti pa da spoznate da su Nacionalnom stožeru Civilne zaštite dane ovlasti za koje nije ovlašten. Evo činjenice: Alemka Markotić i Vili Beroš nisu članovi Nacionalnog stožera Civilne zaštite, pa su i time sve odluke Stožera nezakonite. Rješenja Stožera potpisuje Andrej Plenković čime je potvrđeno da je Stožer civilne zaštite političko tijelo. O "slušanju stručnjaka" nema ni govora. U prijedlogu za ocjenu ustavnosti navodno nisu u skladu sa čak šest članaka hrvatskog Ustava (podjela vlasti, uloga Hrvatskog sabora u donošenju zakona…). Slobodu kretanja nije smio ograničiti Nacionalni stožer. Brojne odluke Nacionalnog stožera Civilne zaštite krše ustavna prava jer nisu u skladu s Ustavom. Protuustavna je i zabrana napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Hrvatskoj od 23. ožujka 2020. Ograničenje kretanja po državi može se donijeti samo zakonom, a ne odlukom Stožera. I poduzetnicima su povrijeđena prava iz Ustava, prije svega putem mjera kao što su ograničavanje društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja športskih i kulturnih događanja od 19. ožujka 2020. Nisu smjeli narediti da se zatvore tvrtke i obustavi rad. Time je donesena zabrana slobode na rad. Nikako se nisu smjeli zabraniti pogrebi i posljednji ispraćaji od 20. ožujka 2020. I sada dolazimo do Georgea Orwella u najgorem obliku koji je na djelu u više oblika. Poznato je da je Plenković prije zatvaranja Hrvatske i gašenja svake proizvodnje pozvao režimske novinare i zatražio od njih da podrže njegovu suludu politiku uništavanja Hrvatske i oni su ga podržali. I sada im Plenković vraća dug kroz "pomaganje medijskoj industriji". Daje novce onim medijima kojima su prihodi zbog pali za 20 do 50 posto. Tko će odlučivati koliko su kome prihodi pali? Pa Plenkovićeva Vlada! Baš ga briga što ta Vladina odluka nije u skladu sa člankom 14. Ustava prema kojem bi svi pred zakonom trebali biti jednaki. A oni koji su ga podržavali i podržavaju, "jednakiji" su. Ovom odlukom nedvojbeno je prekršena ustavna odredba prema kojoj država svim poduzetnicima na tržištu mora osigurati jednak pravni položaj na tržištu.

 

• U BiH, kao i u Hrvatskoj, vladajući zarađuju na maskama. Tamo zarađuju članovi Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića. Tvrtka Panta Rei u vlasništvu Bariše Bejtovića, sina Bilsene Šahman, zastupnice SBB-a u Skupštini Županije sarajevske, nabavila je 30.000 maski standarda FFP2 NR D po cijeni od 25 konvertibilnih maraka po komadu, a takve maske ne smije prijeći cijenu veću od 5 konvertibilnih maraka, dakle pet puta više. I dok je ova afera bila u žarištu politička sarajevska čaršija lopticu je prebacila na organiziranu harangu protiv mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu.

 

• Športska natjecanja sve su brojnija u svijetu. Osim što se i dalje odvijaju u Bjelorusiji, Nikaragvi, Rusiji, Tajvanu, Ukrajini, Turkmenistanu ili Južnoj Koreji, nogomet se počinje igrati na Farskim Otocima, Turskoj…

U nedjelju, 10. svibnja 2020., nogomet se igrao u Bjelorusiji, Južnoj Koreji, Tajvanu i Nikaragvi, košarka u Nikaragvi, Tajvanu i Turkmenistanu, tenis u SAD-u, Bjelorusiji i Njemačkoj, hokej i odbojka u Rusiji, stolni tenis u Armeniji, Rusiji i Ukrajini, badminton u Armeniji, bejzbol u Južnoj Koreji, Nikaragvi i Tajvanu, kriket na Tajvanu, pikado u Velikoj Britaniji, a utrke konja u SAD-u (Remington park, Gulfstream Park i Los Alamitos). U SAD-u počela su i natjecanja u MMA (mješovite borilačke vještine).

U srijedu, 13. svibnja 2020., prijateljske nogometne utakmice igraju se u Češkoj, Vijetnamu, Mađarskoj i Srbiji, a prvenstvene u Turkmenistanu. Žensko košarkaško prvenstvo igra se u Tajvanu, a egzibicijski teniski mečevi igraju se u SAD, Bjelorusiji, Rusiji… Hokej i odbojka igraju se u Rusiji, stolni tenis u Brazilu, Njemačkoj, Armeniji, Rusiji i Ukrajini, badminton u Armeniji, bejzbol u Južnoj Koreji i Tajvanu, golf u Scottsdaleu u SAD-u, pikado u Engleskoj i Češkoj, snooker u Rusiji, a konjske utrke u Francuskoj (Caen, Chantilly i Marseille) i SAD-u (Fonner Park, Tampa Bay i Will Rogers).

 

Marijan Majstorović