Bošnjački “antifašizam” je kršćanofobija

Svaki bošnjački govor o "antifašizmu" pokušaj je rehabilitiranja osmanizma i širenje kršćanofobije

Europa i svijet u cjelini, među njima neki zaslužno neki ne, neki lažno drugi iskreno, jedni s razlogom drugi bez i sa figom u džepu, obilježili su 9. svibnja 2020. godine 75. godišnjicu pobjede nad fašizmom i nacizmom, uz osmanizam i komunizam, najstravičnije ideologije u povijesti čovječanstva. Koliko su nacizam i fašizam bile opasne za svijet, i koliko su ljudski žrtava ostavili iza sebe govori i činjenica da je 9. svibanj proglašen i Danom Europe. Tim Danom htjela se poslati poruka, u prvom redu Europi kao izvorištu sve četiri zločinačke ideologije, nikad više. I umjesto nikad više, ono, na žalost, uvijek sve više tih strašnih ideologija pod različitim imenima, u novim odorama. Ne pobijedi li se u potpunosti, trganjem svih korijena, bilo koja ideologija znak je da će se pojaviti, ili na istom prostoru ili negdje drugdje, kao znak da je svijet ili priziva, ili priželjkuje, budući da ju je nepobijeđenu sa mnogim dijelovima ostavio na životu.

I ona je protiv mise u Sarajevu za pobijene Hrvate od strane jugopartizana i jugokomunista

Da je svijet uistinu htio ideologije iz korijena istrijebiti kako se nikad i nigdje ne bi pojavile u bilo kojoj formi i sadržaju, onda je morao, na način kako je pobijedio nacizam i fašizam, u korijenu istrgnuti i u neponovljivu prošlost zatrpati osmanizam, kao ideologiju svih kasnijih svjetskih tragedija i zala koja su iz nje, i na njoj izrasli. Najnovija globalna ideologija koju je osmislio i po svijetu posijao osmanizam je kršćanofobizam. Ideologija koja će, nažalost, jednoga dana svijet uvući u globalni nuklearni sukob sa apokaliptičnim posljedicama. Onoga dana kada Islamska Republika Iran razvije nuklearno oružje, koje pokušava proizvesti i pod cijenu izgladnjivanja vlastitog naroda, te pokuša, kako to već desetljećima prijeti, izbrisati Izrael sa lica zemlje, što je fašizam i nacizam na kvadrat, čovječanstvo će ući u Treći svjetski rat sa oružjem za masovno uništenje gotovo cijelog ljudskog roda. Iranski eventualni uspjeh u proizvodnji oružja za masovno uništenje, s tako označenim ciljem uništenja Izraela, već danas se reflektira na bosanskohercegovački zamršeni politički, nacionalni i vjerski čvor, budući da je Iran uz Tursku, ili Turska uz Iran, najveći, bratski prijatelji muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. I nije stoga slučajno tolika koncentracija, planirana i potpomognuta od bošnjačkog političkog i vjerskog vodstva, invazionističke islamističko migrantske vojske, koja  svoje šatore razapinje diljem federalnog entiteta, koji je u mnogim znakovima i sadržajima europski Iran.

Stoga bošnjački govor o antifašizmu i antinacizmu, uz iraniziranje i turciziranje dijela Bosne i Hercegovine kojeg federalno dijele sa hrvatskim narodom, a čiji su nacionalni i vjerski korijeni dublji od trinaest stoljeća u toj zemlji, te plansko naseljavanje migrantskih islamskih invazionista, bez mogućnosti otpora Hrvata toj suvremenoj ideologiji kršćanofobije, naprosto je nepriznavanje svjetske i europske pobjede nad nacizmom i fašizmom. Sarajevo je kao stopostotni bošnjački nacionalni i vjerski grad demonstriralo (anti)fašizam na muslimanski način 16. svibnja 2020. kada su tisuće islamista pod parolom (anti)fašista, zapjenušeno urlikalo oko katedrale u kojoj se slavila Sveta Misa. Sva federalna policija bila je angažirana da osigurava sigurnost kardinala i svećenika koji su slavili Svetu misu za žrtve komunističke ideologije. Samo u islamskim zemljama, prijateljima Bošnjaka viđaju se takve slike prosvjednika koji se bore protiv Crkve i kršćanstva.

Jedinstven primjer u svijetu pokazali su Bošnjaci obilježavajući Dan antifašizma kroz radikalnu i po svijet opasnu ideologiju kršćanofobije. Kršćanofobizam nije antifašizam. Kršćanofobizam kakav su Bošnjaci pokazali svijetu u Sarajevu je zapravo  najcrnji fašizam. Bio je to i bošnjački dan obilježavanja Dana zlatnih ljiljana, a nikako i ni po čemu Dan antifašizma. To je ruganje u lice i svijetu i Europi. Pa čak u tom ismijavanju europske i svjetske pobjede nad crnim ideologijama nacizma i fašizma, granama izraslim na otrovnom stablu osmanizma, a na kojem ubrzano raste i kršćanofobizam, bošnjačka strana, ili strana osmanlijskih potomaka, na Dan Europe prilijepljuje i svoj Dan zlatnih ljiljana.

Muslimanska a zatim i bošnjačka, pa i potomaka Osmanlija, krađa ljiljana kao nacionalnog još više vjerskog simbola i znaka bosanskohercegovačkih Hrvata katolika, bio je prvi snažni muslimanski udarac na hrvatsko katolički identitet, i najava krvavog agresorskog rata, zaista sa elementima i najcrnji ideologija, genocida i konfesiocida. U kakvom se položaju nalaze katolici u federaciji sa potomcima Osmanlija, i u kakvom je progonu Katolička Crkva svijet je vidio u subotu 16. svibnja 2020. kada su Bošnjaci pod laži antifašizma obilježavali Dan zlatnih ljiljana. Kako bi sakrili te strašne zločine, za koje je Europa, očito naivno i lakovjerno, vjerovala da su neponovljivi u bilo kojim dimenzijama na njenom teritoriju, mnogi počinjeni pod kapama muslimanske armije na kojima su bili ljiljani, muslimanska strana, a kasnije i svi njeni ratni naslijednici, Bošnjaci i potomci Osmanlija, te zločine pokušavaju sakriti pod Danom Europe, odnosno Danom zlatnih ljiljana. I to još samoproglašenim da se poklapa sa Danom Europe. Znači, Bošnjaci nikako ne prihvaćaju, i ne obilježavaju niti Dan pobjede nad nacizmom i fašizmom, niti Dan Europe, ne priznajući tu pobjedu i taj Dan zbog njihovih globalnih vrijednosti, već isključivo taj Dan slave kao svoj Dan zlatnih ljiljana.

To je, zapravo, uz krađu ljiljana i krađa europskih povijesnih Dana.

Politikom krađa najava je ponavljanja svih nepobijeđenih izama. Da će ih biti, i da ih već ima, opet zahvaljujući krađama i lažima, a te dvije ljudske dimenzije su temelji mnogih zala i tragedija čovječanstva, potvrđuje i bošnjačka laž, što je kontinuitet njihove politike, kako je samo njihova vjerska armija jedina vojna snaga u vjerskom beha ratu koja se borila protiv genocida. Genocidom protiv  genocida. Bošnjački (anti)fašizam. Ta bošnjačka laž nije ništa drugo već poruka da sa počinjenim zločinima nad Hrvatima, s dimenzijama genocida i konfesiocida, nastavljaju. On i ne prestaje, i vidljiv je  bio i u Sarajevu na bošnjačkim demonstracijama protiv Katoličke Crkve i katolika, protiv kardinala i Svete mise, vidljiv je i u bošnjačkim zločinima nad hrvatskim povratnicima, i u etničkom čišćenju beha Predsjedništva, i u silovanju Izbornog zakona, i u nacionalnoj raspodjeli pomoći svjetske zajednice, i kriminalom respiratora što je planski udar na zdravlje naroda. Zna se kojeg.

Za bošnjačku stranu svaki otpor  ideologiji kršćanofobije je rehabilitiranje fašističkih projekata, a ne borba nebošnjaka protiv osmanizma, koji je zahvatio i ubija i Bosnu i Hercegovinu i sve koji mu se suprotstave kroz borbu antiosmanizma. Stoga, svaki bošnjački govor o antifašizmu je pokušaj rehabilitiranja osmanizma, i širenje kršćanofobizma, ideologija koje su u svim dimenzijama i pojavama bile, i jesu, ne jednake već i daleko brutalnije i od nacizma i fašizma zajedno. A to i jest bio motiv, ali ne i opravdanje strašnih muslimanskih ratnih i bošnjačkih poratnih zločina nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. Ne može se biti antifašist a zagovarati i oživljavati osmanizam, širiti kršćanofobizam, progoniti Katoličku Crkvu i katolike, prijetiti kardinalu i svećenicima. A upravo to je sadašnje stanje u  katakombama u Bosni i Hercegovini koje za katolike spremaju i izgrađuju bošnjački (anti)fašisti.

Vinko Đotlo