Đurđinu više dinara nego ostalim Hrvatima

Negativna selekcija ili 'teror' "bunjevačkih Hrvata" nad Hrvatima u Vojvodini

 

 

U svojim otvorenim pismima stalno pišem o negativnoj selekciji u kulturi i u politici u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Republici Srbiji jer su sve krovne institucije te zajednice koncentrirane u Subotici. Danas su praktično u rukama jednog čovjeka, “bunjevačkog Hrvata” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju u državi u kojoj živimo) Tomislava Žigmanova, koji je u njima zaposlio svoje poslušnike, u najvećem broju upravo “bunjevačke Hrvate” iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica). Tako donjotavankutski trokut, kao Bermudski, guta sve što pripada Hrvatima, kojih ima 57.900 u Republici Srbiji, i guši svaku njihovu aktivnost. Primjera je bezbroj, a ovaj, iz oblasti kulture, je egzaktno matematički dokaziv.

Naime, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice objavilo je, kako piše “Hrvatska riječ” br. 891. od 15. svibnja 2020., rezultate Javnog natječaja za sufinanciranje programa i projekata usmjerenih na unapređenje prava nacionalnih manjina – nacionalnih zajednica u AP Vojvodini u 2020. godini. Za hrvatsku nacionalnu manjinu izdvojeno je 3,2 milijuna dinara.

Lijepo, rekao bi svatko, ali “Hrvatska riječ” ne objavljuje rezultate natječaja već nas upućuje na internet stranicu Pokrajinskog tajništva:

www.puma.vojvodina.gov.rs To je jedna od bezbroj perfidnih igrica “bunjevačkih Hrvata”, jer od 57.900 Hrvata u Republici Srbiji “Hrvatsku riječ” ne čita najmanje 57.000, budući u njoj nema skoro ništa što bi ih zanimalo, a i može se kupiti na vrlo malom broju mjesta. To što nikako ne možemo saznati koliki je tiraž “Hrvatske riječi” i koliko se primjeraka proda je još jedna igrica “bunjevačkih Hrvata” iz donjotavankutskog trokuta.

 

Od onih koji čitaju taj tjednik najmanje četiri petine neće otvoriti internet stranicu Pokrajinskog tajništva, ne sluteći da je tamo prava slika i prilika na koji način “bunjevački Hrvati” iz donjotavankutskog trokuta jedu meso i kolače, a ostalim Hrvatima ostavljaju koske i mrvice!

Idemo na matematiku, ali prethodno moramo reći da se Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice AP Vojvodine pri dodjeli sredstava manjinskim zajednicama orijentira prema sugestijama nacionalnih vijeća tih zajenica. U tom grmu baš i leži zec!   

Prva jednačba, broj Hrvata u Srbiji, odnosno u Vojvodini:

 

Republika Srbija         57.900 Hrvata

AP Vojvodina             47.033

Grad Novi Sad              5.335

Grad Subotica            14.151

Grad Sombor               7.070

 

Dakle, od 57.900 Hrvata u Republici Srbiji 47.033 su u Vojvodini, što znači da je oko 11.000 Hrvata u ostalim dijelovima Srbije, uglavnom u Beogradu. U ovom primjeru podjela Hrvata na one u Vojvodini i one u Srbiji je korektna jer se radi o novcu poreznih obveznika AP Vojvodine, ali je kobna za ovih 11.000 Hrvata u mnogim drugim prilikama, posebice pri uslugama institucija koje su samo pokrajinske, kao što je, primjerice, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čiji je ravnatelj upravo Tomislav Žigmanov!

Iz tablice se vidi da Sombor i Novi Sad zajednono imaju 12.405 Hrvata, a Subotica 14.151, što je približno jednako, ali druga (ne)jednačba kako je raspoređen novac govori o onim koskama i mrvicama:

 

Raspodjela novca Hrvatima u Srbiji

……………………………………………………………………

Donjotavankutski troku      2.330.000 dinara

Ostatak Bačke                      435.000

Novi Sad                                50.000

Banat                                            0

Srijem                                 385.000

…………………………………………………………………..

 

Donjotavankutskom trokutu, u kojem živi nekoliko tisuća “bunjevačkih Hrvata”, dodijeljeno je 2.330.000 dinara, svim ostalim Hrvatima ono što je ostalo od 3,2 milijuna! Treba li komentar?! Stvar je šokantna, ali su šokantniji detalji oko rapodjele novca!

Primjerice:

HKPD “Đurđin” iz Đurđina ima u svom programu pet manifestacija lokalnog značaja:

–                     Prelo na salašu,đurđinsko prelo u pokladno vrijeme; lokalni značaj

–                     Dužijanca,kolovoz; lokalni značaj

–                     Rič pod đermom,književna manifestacija, kolovoz; lokalni značaj

–                     Doček sv. Nikole („Mikulaš“),6. prosinca; lokalni značaj

–                     Advent u Đurđinu,božićni koncert, izložba božićnjaka, prosinac; lok. zn.

Samo za Advent HKPD “Đurđin” je dobio 70.000 dinara:

 

HKUPD “Stanislav Preprek” iz Novog Sada ima samo tri manifestacije ali su dvije od njih pokrajinskog  značaja:

–                     Preprekovo proljeće,(promocija zbirke pjesama) travanj; pokr. značaj

–                     Preprekova jesen,(promocija zbirke kratkih priča) listopad; pokr. zn.

–                     Godišnji concertglazbeno pjevačke sekcije, prosinac; lokalni značaj.

Za sve tri manifestacije HKUPD “Stanislav Preprek” je dobio ukupno 50.000 dinara (pa još izhereno).

 

Manifestacije u Đurđinu su “nategnute”, da ne kažem izmišljenje, što je masovna pojava u donjotavankutskom trokutu (kao i izmišljanje udruga), i radi se uglavnom o običajima seljaka bunjevačkih koji žive na salašu. Odjednom su to postale velike kulturne manifestacije svih Hrvata u Srbiji!

A Preprekovo proljeće i Preprekova jesen su književne večeri Književnog kluba HKUPD “Stanislav Preprek” uz bogat program i promociju prethodno tiskanih zbirki pjesama, odnosno kratkih priča, po raspisanim natječajima za koje postoji velika zainteresiranost autora iz cijele regije. Pri tom treba primiti i brojne goste te dodjeliti nagrade za tri prvoplasirane pjesme, odnosno kratke priče. Ove manifestacije ostavljaju vrijedne tragove u književnosti Hrvata sa ovih prostora i zaista su od pokrajinskog, a može se reći i šireg značaja! Preprekova jesen ove godine je i svečano obilježavanje petnaeste obljetnice osnutka društva “Stanislav Preprek”. I to sve “vrijedi” ponižavajućih 10.000 dinara!!!

Ali ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, “bunjevački Hrvat” Tomislav Žigmanov, je na izmišljenoj manifestaciji lokalnog značaja Rič pod đermom u Đurđinupromoviran u jedinog živućeg velikana hrvatske književnosti sa ovih prostora, a na predlog Josipa Bakoa, “bunjevačkog Hrvata” iz Đurđina, kojeg je upravo Žigmanov uposlio u svom Zavodu!

Sa druge strane Žigmanovu kao konkurencija smeta Književni klub HKUPD “Stanislav Preprek” sa preko 60 izdanih knjiga njegovih članova, pa je na portalu svog Zavoda napisao bolesnu klevetu da književna djela “Stanislava Prepreka” vrednuju “ljubitelji Vojislava Šešelja”, a u svom časopisu “Nova riječ” još bolesniju i fašisoidnu “književnu kritiku” u kojoj traži spaljivanje jedne od tih knjiga! Jednom riječi, Književni klub HKUPD “Stanislav Preprek” treba uništiti!

U sve to se uklapa izjava predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća, “bunjevačke Hrvatice” Jasne Vojnić (koju je također, kao sebi vrlo blisku osobu, ustoličio  Žigmanov), da ovdašnji hrvatski intelektualci rade protiv svoje zajednice!

Sliku o negativnoj selekciji u kulturi unutar ovdašnje hrvatske zajednice upotpunjuje uzdizanje od strane Žigmanova, kao glavnog urednika časopisa za  književnost i umjetnost (!?) ”Nova riječ”, pjesnikinje koja plagira mnoge poznate pjesnike, pa čak i Ivu Andrića, a ovaj časopis je postao legendaran po ulomku književnika kojeg također propagira Žigmanov (valjda kao idiličnu sliku pustara iliti salaša sa sjevera Bačke):

Onda, kada su me mati i otac ponekad odvodili na grob majčinih roditelja, tamo u pustaru. Sve do onog dana kada joj je, tek malo podalje od toga zajedničkog groba, otac rekao da ni ona nije ništa ino nego drolja s pustare, kao i ta vještica koja ju je rodila tu, u ovoj pripizdini u kojoj su se, pa svi to dobro znaju samo šute i degenerici do beskraja jebali s drugim degenericima…

Baš takvo je stanje i u politici, gdje je ovaj prvi čovjek kulture u ovdašnjih Hrvata također prvi i jedini!

I tako već desetak i više godina unazad, ustvari unazad više od sto godina pravog terora “bunjevačkih Hrvata” nad Hrvatima u Vojvodini! 

 

Miroslav Cakić, Novi Sad