Izložba Igora Grubića u MKC Split

Tragovi nestajanja u tri čina  

U Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih u Splitu, od 12. do 26. svibnja 2020. prikazuje se izložba Igora Grubića „Tragovi nestajanja (u tri čina)“. Riječ je o projektu s kojim je Igor Grubić 2019. godine predstavljao Hrvatsku na 58. Venecijanskom bijenalu pod kustoskim vodstvom Katerine Gregos. Izvorno je nastala pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, a njeno gostovanje u Splitu organiziraju AM Centar, Platforma 9,81 i Multimedijalni kulturni centar Split.

„Igor Grubić jedan je od najpoznatijih, najcjenjenijih, međunarodno priznatih hrvatskih suvremenih umjetnika, napomenula je Gregos. Njegov projekt „Tragovi nestajanja“ nastajao je 13 godina – to nije projekt nastao kao odgovor na sadašnji trenutak, niti je napravljen posebno za Bijenale u odgovoru na zadanu temu, već je to, kao i mnogi drugi Grubićevi projekti, nešto što je nastajalo godinama i završeno je posebno za Veneciju, gdje je predstavljeno po prvi puta“, dodala je kustosica.

Projekt Tragovi nestajanja (u tri čina) Igora Grubića započeo je 2006. kada umjetnik počinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Kroz trinaest godina istražujući utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima, Igor Grubić realizirao je tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljenih u cjelinu definiranu kroz poglavlja.

Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno 1. čin propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik, 2. čin bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice, 3. čin predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma „Kako se kalio čelik“ u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji.

Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.

Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama, a izlagao je i na brojim izložbama.

Na prvi i zadnji dan izložbe, u utorak 12. 5. i u utorak 26. 5., održat će se i projekcija filma „Spomenik“ u amfiteatru Doma mladih. Film „Spomenik“ je poetsko-eksperimentalni dokumentarac, strukturiran kao niz od devet meditativnih 'portreta' masivnih betonskih spomenika koje je nekoć naručila bivša jugoslavenska država. Ovi su spomenički oblici izvorno izgrađeni u spomen žrtvama fašizma iz Drugog svjetskog rata. Tijekom rata na Balkanu u 90-ima, tisuće je ovih spomenika percipirano isključivo kroz napuštenu komunističku ideologiju i uništeno. Pokušaj brisanja ovih struktura polazišna je točka filma koji je usmjeren na uvjete i 'živote' spomenika.  Ovaj atmosferični film, lišen dijaloga i naracije, spaja snimke ovih impresivnih djela i prirode koja ih okružuje, propitujući time njihovu današnju svrhu

Nives Matijević