Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

Iskrivljavanje činjenica i laganje javnosti traje posljednje četiri godine, a zajedno ih provode političari na vlasti i režimski mediji

 
 
Prof. emeritus sa FSB-a Igor Čatić smislio je definiciju da »Svaka ljudska djelatnost (npr. tehnika, medicina itd.) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika«, koju sam slobodan parafrazirati na sljedeći način: »Svaka ljudska djelatnost u funkciji je društvenih ciljeva koje u pretežnom broju slučajeva određuje politika«.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/maxresdefault.jpg
Zašto sam smatrao da njegovu definiciju valja promijeniti na navedeni način? Učinio sam to radi pojma „humanističkih ciljeva“, smatrajući da su mnoge ljudske aktivnosti suprotne od onoga što bi se moglo smatrati humanističkim ciljevima, jer teško bi se politički ciljevi kao što su bili genocidi nad određenim skupinama ljudi, profit pod svaku cijenu, ili slanje neistomišljenika u gulage, moglo smatrati humanim ciljevima, a to su bile ljudske aktivnosti koje je određivala politika. Inače, poštovani profesor je u pravu što se tiče toga da politika određuje ciljeve aktivnosti, bili mi svjesni toga ili ne. Ali u nas se inače, pogotovu pred parlamentarne izbore, kao ciljeve postavlja – prešućivanja i iskrivljavanja o prošlosti i sadašnjosti! – kao mamac za pridobivanje glasova građana na izborima, a ti se ciljevi manje ili više uspješno ostvaruju, ovisno od vještine „elitnih“ političara da činjenice iz prošlosti i sadašnjosti javnosti prikriju ili iskrivljuju, i od 'neobvještenosti' odnosno naivnosti javnosti/građana, da povjeruju takvim predizbornim i općenito političkim zavaravanjima javnosti.
 
Ipak, nekoliko u nas tipičnih i često korištenih prešućivanja i iskrivljavanja činjenica i zbivanja iz prošlosti i aktualnih činjenica i zbivanja, su sljedeća, i to valja znati:
 
– Pretvorba društvenog vlasništva u privatno, kolokvijalno poznata kao „pretvorbeno privatizacijska pljačka“ politika prešućuje tvrdeći da toga nije bilo, ili ako i priznaje neke takve pojave, onda se političke stranke međusobno optužuju za to, a činjenica je da su u tome participirale sve političke „elite“ bez obzira na njihovu stranačku pripadnost i ideološku podlogu  na kojima grade svoja programska obećanja.
 
– Politička „elita“ prešućuje ili iskrivljava činjenicu da nitko od danas poznatih bogatih Hrvata, koji su '90-ih bili gotovo 'nitko i ništa', nije svoje današnje bogatstvo stekao na najblaže rečeno legalni i nemoralni način, a da tome nije 'kumovala' na neki način politika i raznorazna politička, bankarska i ina povezanost po nekoj klijentelističko, rođačko, zemljačkoj ili klijentelističkoj osnovi.
 
– U stranačkim prepucavanjima SDP/HDZ rado se koriste „argumentima“ tipa Jasenovac/Bleiburg, a prešućuje se, dapače izbjegava se govoriti o tome da većina Hrvata nisu bili ustaše, niti većina Srba četnici, da je Bežanijska Kosa bila nešto 'al pari' Jasenovcu, i da kažnjavanje prema rasnom zakonu u NDH bilo nešto slično kažnjavanju robijanjem na Golom otoku za „državne neprijatelje“ u Titovoj Jugi!
 
– Politički i medijski se prešućuje činjenica da se automatski potpisivanjem pristupnog Ugovora u EU-u, prihvatilo sve što piše u lisabonskom Ugovoru, a o čemu javnost nema pojma jer nije bila obaviještena o tome, i na osnovi čega je Hrvatska praktično prestala biti suverena zemlja.
 
– Prešućuje se i iskrivljava činjenica da, kako je to prof. Vladimir Pertot i povijest pokazala, uspješnost funkcioniranja nekog sustava ne ovisi o vlasništvu nad tim sustavom, već od načina kako se upravlja i rukovodi sustavom! Jer niti je sve u privatnom vlasništvu dobro, a niti sve u društvenom vlasništvom loše. Sve ovisi o tome kako vlasnik upravlja svojim vlasništvom, odnosno kakvim osobama povjerava  upravljanje i rukovođenje.
 
– Prešućuje se činjenica da su pljačka, lopovština, zloporaba funkcija i korupcija u onoj mjeri raširene u nekom društvu u kojoj mjeri političke „elite“ koje upravljaju društvom to dopuštaju i čak potiču svojim nečinjenjem ništa protiv toga. Najsvježiji je primjer u nas Lovro Kuščević, u koga je Plenković imao puno povjerenje, pa se pokazalo da je zapravo bio tipičan primjer osobe sklone zloporabi funkcije i korupcionaštvu, pa je postao ministar, a danas je otvorena afera HDZ-ovke Josipe Rimac, koja je bila gradonačelnica i potom radila u tom ministarstvu, a Plenković i vrh HDZ-a tvrdi da o tome ništa nisu znali, pa da to institucije trebaju riješiti?! Možda i stoji tvrdnja da je pokvarenost inherentna ljudskoj prirodi, te da vlast kvari ljude, ali onda je logično i to da je u Hrvatskoj najpokvareniji čovjek onaj koji ima najvišu funkciju i koji postavlja takve ljude na funkcije „vjerujući im“.
 
– Iskrivljavanje činjenica i laganje javnosti i građana je ono što političari na vlasti i režimski mediji, naročito u ove posljednje četiri godine čine, a to je da kada se govori o odgovornosti, onda se koristi benigna laž da smo „svi mi“ odgovorni što nema dovoljno gospodarstvenih investicija i novih radnih mjesta, jer je naš narod protupoduzetnički raspoložen, da bi „svi mi“ trebali biti vrjedniji na poslu, inventivniji i produktivniji, ali se za sve što je slučajno dobro vladajuća politika prisvaja za sebe zaslugu koristeći omiljenu Plenkovićeve frazu „ova Vlada, moja Vlada, ova stranka, itd…“, ponašajući se poput  nekdanjih suludih kraljeva – Hrvatska, to sam Ja!
 
– Iskrivljavanje činjenica i laganje je da su „elitni političari na vlasti“ zaslužni za sve, ali nisu odgovorni za ništa, dok je narod kriv za sve, a nije zaslužan za ništa! Toj laži se odmah pridružuje politička floskula da samo privatizacija donosi bolje sutra društvu, a činjenica je da u ovoj kvazi demokraciji na osnovi liberalnog slobodnog tržišta, privatni kapital i privatni vlasnici traže što manje miješanje države u gospodarstvo i što manja davanja za opće potrebe, a zapravo se rukovodi filozofijom – profit je naš, a gubitci su briga društva! Ova COVID-19 kriza je to zorno pokazala, jer su svi oni privatni poduzetnici kojima je smanjen promet i dobit, odmah zakukali prema državi – pomažite nam! Pravdali su se time da misle na svoje radnike i zaposlenike, ali na njih nisu mislili kada im je posao cvjetao djelomice i zbog niskih plaća kojima su svoje radnike i zaposlenike zapravo iskorištavali. Posebna su priča „poduzetnici“ tipa privatnici u turizmu poput onih „Zimmer frei“, koji su nicali poput gljiva na kiši, na svoju odgovornost baveći se time, dok kad nemaju dovoljno gostiju kukaju – dajte pomagajte nam!
 
– Konačno, omiljeno je iskrivljavanje činjenica i istine, koju rado koristi Plenković, da je dobro za građane, demokraciju i državu da se ima Sabor u kome sub zastupnici „kupljeni“ na ovaj ili onaj način, pa glasaju bez razmišljanja o tomu o čemu glasaju, jer je to po Plenkoviću u „interesu“ demokracije i stabilnosti Vlade! Pa makar ta stabilnost značila ostanak na vlasti pod svaku cijenu, bez obzira što se većina predizbornih obećanja ne ispunjavaju, i što se ne čini ništa po pitanjima suzbijanja korupcije, reforme pravosudnog sustava, stvarnog  ispitivanja podrijetla imovine, procesuiranje i presuđivanja po evidentno dokazanim kaznenim djelima, i nerješavanja onih sporova koje imamo sa susjednim zemljama.
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Povezane objave

Oluja – treći srpski mit

HF

Trojanski konj u referendumskom ruhu

HF

Stipa Mesić se zabarikadirao u “kupleraju”

HF

Je li Borovo Selo jezgra buduće pobune?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više