Mudrositnice nisu varalice, već mudrosti klice Tko se tuđim brigama bavi – ni vlastite ne zaboravi. Da se danas svi Hrvati u Hrvatsku vrate, morali bi tuđe dugove otplaćivati na rate. Da i u nevidljivu kaputu hodaju, lopove koraci odaju. Mnogi se ljudi izreke drže, da lijepe riječi otvore sva vrata, a iskustvo uči, da se otvaraju brže – pomoću alata. Vrhunac umjetnosti snalažljivih ljudi su – laži, jer im svaka za istinu važi. Ne sije se brašno za doba što ide, već da gladna djeca kruh na stolu vide. Nisu ljudi stari teret ovom svijetu, već plodovi zreli na znanja drvetu. Premda od Oluje i ljeta prohuje, branitelju treba skidat zvijezde s neba. Narodi slobodu štuju, ali se za branitelje i ne propituju. Preskočiš li zlom namjerom preko tuđeg plota, savjest će te peći cijeloga života. Mijenjaju se ljudi a i vrijeme s njima, ali vrijeme ipak rok trajanja ima. I on, i ja i ti poznajemo samo četiri godišnja doba. A peto će istom biti kada Korone virus uspijemo pobijediti. I čaša pelina pije se kao medovina ako se njome pozdravlja Domovina. Prepoznati lopova teško nije, jer je vidljiv i kada se krije. Mudrositnice nisu varalice, već mudrosti klice. I u nevidljive Korone viruse, koje ljude usmrte, ipak su sve oči uprte. Pravila o zastupanju distance među ljudima, dok još Korone virusa ima, samo učvršćuju lance među njima. Još i u doba Korone brak čine OBA, a ne kao prije: ON i ONA, jer to više moderno nije, a tko će im rađati djecu-neka Bog otkrije. Sve što znanstvenici u virusu Korone gledaju, u javnost ne daju. A možda ništa ni ne vide, pa se svoje sljepoće – stide. Za sva grijeha kajanja – nema roka trajanja. Malkica Dugeč, 4. 5. 2020.