Obiteljski križni put, 11. postaja

Prizor razapinjanja na križ i zvukovi čekića kojima se zakucavaju čavlima

Kalvarija, prema latinskom calva: gola lubanja, ili Golgota, brežuljak je kraj Jeruzalema na kojemu je prema novozavjetnom zapisu razapet i umro Isus Krist. Općenito, simbol je patnji i ispaštanja. U evanđelju po Mateju čitamo: “Kad stigoše na mjesto zvano Golgota – što znači lubanja – dadoše mu da pije vino, pomiješano sa žuči. On okusi i ne htjede piti. Tada ga razapeše i kockom razdijeliše među se haljine njegove… Zajedno s njim razapnu dvojicu razbojnika: jednoga s desne strane, a drugoga s lijeve (Mt, 27 33-38)“.

Prizor razapinjanja na križ i zvukovi čekića kojima se zakucavaju čavlima ruke i noge su toliko bolni, ljudska patnja je neizmjerna… ljudski um toliko veliku patnju ne mogu pojmiti. Ova postaja najbolnija je na Križnom putu. U njoj pored patnje i boli, vidimo i nadu, nadu da nije sve bilo uzalud.

Na križu su patnja i ljubav jedno, nerazdvojni to je cijena otkupljenja, ne srebrom i zlatom već krvlju Isusa Krista.  Na križu je Božanska ljubav procvala u svoj svojoj ljepoti i čistoći. Isus upućuje vapaj Ocu da se smiluje onima što ga razapeše. Božja ljubav se obznanjuje svijetu u svoj svojoj dobroti, plemenitosti i uzvišenosti. Sotona može bijesniti okolo pa i ubiti tijelo,  ali ne u Duhu u kojem  sja i prebiva Božanska ljubav Trojedinog Boga, on  ne može prići i on je tu bespomoćan i nemoćan. Jesmo li spremni  moliti za naše progonitelje i one koji nam čine nažao, ima li ljubavi u našim srcima i jesmo li prihvatili  patnju, jer samo ako znamo patiti i trpjeti znamo i voljeti?

Prisjetimo se riječi našeg dragog Kardinala Kuharića  u propovijedi na blagdan sv. Lovre u Petrinji teške 1991. godine.

„Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja ne ću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre“

Te su riječi  nauka Križa, za takav odnos prema svijetu žrtvovao se Isus Krist noseći križ i bio na njemu razapet.

11. POSTAJA

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Biblijski tekst
„Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio svoja usta. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše.“

(Iz 53, 7-8)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Čvrsto su ga prikovali na drvo križa. Tu užasnu muku prihvatio je dragovoljno. Dao se pribiti na križ radi zla i grijeha svega svijeta. Teško je bez osjećaja stajati pred tim prizorom. Katkad nam se u našem bračnom i obiteljskom zajedništvu učini težak i tvrd naš život. Katkad kao pravo mučeništvo, kao krvavo razapinjanje na križ, kao-preveliko iskušenje koje prelazi naše moći. Mnogi tada bježe. Neki u pobuni neki u sumnjiva društva, u alkoholizam i drogu, neki u zlostavljanje i osvete. Život tada postaje nesnosan, pun rana, čavala i teških patnja. Kako je teško visjeti pribijen na križu obitelji!
Isuse Kriste raspeti. Ti si mogao pobjeći sa svoga križa. Mogao si izbjeći odgovornost, čavle i krv… Nisi to učinio zato da bi svima u sličnoj muci u sličnim životnim raspećima,
bio primjer i upozorenje da se tu bijegom ne može postići nikakvo pravo rješenje. Ti ovdje svjedočiš kako treba ostati na svome križu, strpljivo i ustrajno, sa oproštenjem i
ljubavlju. To je put u blagoslov, mir i pobjedu. Ljudski, to izgleda nemoguće! Ali ti daješ snage i svjetla onima koji to s vjerom prihvate i podnose da otkriju spasenjski smisao svojih raspeća. Molimo te za to svjetlo, snagu i milost. Amen.

Neka dođu i na mene
Patnje za me podnesene
Sina tvojeg ranjenog.

Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.

Lili Benčik