Predizborna obećanja, obećanja, obećanja…

Svima nam je dosta genderizma, Grete, klimatskih promjena, Covida, Floyda, BLM-a, Antifa, Bergoglija, zapadnoga retardiranog, bezbožnog svijeta…

• U predizborno vrijeme caruju obećanja. Obećava se sve i svašta. I kako je uvijek na izborima teže onima koji su dosad vladali, a u našem slučaju to je HDZ, Andrej Plenković i njegovi ministri obećavaju biračima 'kule i gradove'. Ima i obećanja za koje nikada ne bi niti pomislili da će nekomu pasti na pamet. Jedno od takvih Plenkovićevih obećanja je ponovni, nakon četiri godine, reaktivirani reotkup dionica Ine u vlasništvu mađarskoga MOL-a. S lažnim obećanjem da će Ina biti samo naša, hrvatska, išlo se tako daleko da je vladajuća ekipa HDZ-a platila konzultantskoj tvrtki Lazard da podnese javnosti lažno izvješće o reotkupu Ininih dionica. A tvrtka Lazard nije bilo tko, radi se o tvrtki koja je osnovana prije 172 godine, 1848., u New Orleansu, u američkoj saveznoj državi Louisiani, koju je Napoleon Bonaparte 45 godina prije prodao SAD-u. Vlasnici Lazarda potomci su francuske dinastije Lazard, Alexandre, Lazare i Simon. Osim što im je sjedište u New Orleansu, razgranati su u Hamiltonu na Bermudima, u New Yorku, San Franciscu, Parizu, Londonu, Hong Kongu, Zürichu, Sydneyu, Tokiju, Torontu, Rijadu, Bruxellesu, Frankfurtu, Dubaiju, Beijingu, Minneapolisu… Baš me zanima koliko košta izrada izvješća o reotkupu dionica kojega nikada biti ne će. Ali je zato bitno manipuliranje s biračima. A Plenković je osnovao i famozni "Savjet za Inu" kojem osobno predsjedava. A za medijski spin zadužen je dobrano načeti ministar energetike Tomislav Ćorić, koji je izjavio: »Primili smo prvo preliminarno izvješće o dubinskom snimanju od strane konzultanata, a u narednom razdoblju dobit ćemo finalno izvješće. Sada nam predstoji intenzivna komunikacija s drugom stranom, a do kraja mjeseca očekujemo prvi sastanak s mađarskim MOL-om«. Ćorić je još dodao: »Zadovoljan obavljenim poslom«. Svašta čovjek mora raditi i govoriti samo da ga Plenković ne otjera. Barem ne sada prije izbora.

• Osim lažnih obećanja o reotkupu dionica Ine u vlasništvu MOL-a ministar Tomislav Ćorić daje i druga lažna obećanja. Obećava lijevim Riječanima da će u budućem mandatu njegove Vlade završiti projekt gradnje postrojenja »delayed coker« u sklopu rafinerije u Rijeci. I još dodaje kako će to biti najveće ulaganje u hrvatsku industriju u 30 godina. A obećava nešto i odavno već prevarenim Siščanima da će njegova Vlada donijeti "konačnu odluku" o gradnji biorafinerijskog postrojenja treće generacije u Sisku.

• HDZ najavljuje smanjenje stopa na plaće. I HDZ i SDP najavljuju povećanje minimalne plaće, podizanje rodiljskih naknada na iznos do pune plaće, odnosno njihovo delimitiranje u drugih šest mjeseci. HDZ još obećava udvostručenje dječjeg doplatka koji sada maksimalno iznosi 300 kuna. Obje stranke obećavaju povećanje mirovina, što je potpuno nerealno, jer to znači da bi godišnje trebalo negdje uzeti ili namaknuti četiri milijarde kuna. Mogli bi uzeti tri milijarde kuna od civilnih udruga, ali bi onda pali s vlasti za nekoliko tjedana. Vladajući i oporbeni obećavaju snižavanje prihoda od poreza na dohodak, najavljuju ulaganje milijardi kuna u poljoprivredu, zdravstvenu zaštitu, obnovljive izvore energije, IT sektor… HDZ najavljuje i smanjenje PDV-a čak na 13 posto, a SDP još manje – 10 posto u ugostiteljstvu i turizmu. Sve je to popis dobrih i lažnih želja. Samo žele ostati na vlasti (HDZ) ili doći na vlast (SDP). Nema govora da se mirovine mogu povećati za deset posto. Jedino novim zaduživanjem uz visoke kamate. Plenković se poziva da će dobiti europska sredstva, ali i to je neostvarivo. A to što i SDP i HDZ govore, da će otvoriti sto tisuća novih radnih mjesta također nema nikakvo utemeljenje. Činjenica je da će se zbog ove Corona krize izgubiti najmanje 150 tisuća radnih mjesta, a da kasnije i dođe do zapošljavanja stotinu tisuća novih radnika, još uvijek je gubitak od 50 tisuća zaposlenika. Od najavljenog ulaganja u poljoprivredu isto ne će biti ništa, jer se o tomu odlučuje u sjedištu Europske unije, a ne u Hrvatskoj.

• Ne napadaju ljevičari i antifašistički koljači domoljube samo u Hrvatskoj, napadaju ih i u Sloveniji. Možda još i žešće i očitije, jer, nikada ne smijemo smetnuti s uma, u "deželi" su na vlasti antifašistički koljači još od 26. travnja 1941. i osnutka terorističke Osvobodilne fronte u Rožnoj Dolini. Kao što u Hrvatskoj ovih dana bezrazložno, neargumentirano i primitivno napadaju Marka Perkovića Thompsona i Miroslava Škoru, u Sloveniji su još gori – prijete smrću predsjedniku slovenske vlade Janezu Janši. U Sloveniji su se pojavili plakati s porukom: "Smrt janšizmu". »Ti transparenti su organizirana prijetnja smrću i to se ne može nikako relativizirati«, kazao je Janša. Janša poseban problem ima što su protiv njega svi glavni slovenski mediji u kojima i dalje vlada jugoslavenski nedemokratski ljevičarsko-komunistički mentalitet. Kako nitko iz tih medija ne štiti Janšu, to ga je navelo da izjavi: »To me podsjeća na način na koji su djelovali nacisti u Njemačkoj 30-ih godina prošlog stoljeća, ali i komunisti nakon 1945. U Njemačkoj se govorilo da povici 'Juden raus' nisu izravna prijetnja nikome, ali su kasnije ljudi završavali u krematorijima. Kad se 1945. godine vikalo 'Smrt fašizmu' isto se tvrdilo da to nije prijetnja nikome konkretno, a kasnije su ljude strijeljali, te ih bacali u tenkovske rovove ili zazidavali u napušteni rudnik«. Janša dodaje kako tek onda kad se svi događaji i pojedinci budu ocjenjivali istim kriterijima, tek onda će u Sloveniji moći biti ostvareni ciljevi za koje su ljudi glasali na referendumu o odlasku iz komunističke Jugoslavije. Zasad nije tako. U Sloveniji nema političke nepristranosti i neutralnosti u medijima. »Afere se smiju lansirati samo protiv deprivilegiranih. Ako pokušate lansirati aferu protiv 'prvorazrednih', svi će vas napasti i uništiti. To je drastična i gnjusna uporaba dvostrukih kriterija u novinarstvu«, kazao je Janša. U tom smislu Janša je spomenuo zabranu koncerata Marka Perkovića Thompsona u Sloveniji na kojoj se »angažiralo pola slovenske politike«. Lijevi slovenski mediji, s druge strane, ignoriraju i medijski prešućuju pozive na smrt ili govor mržnje koji dolaze s ekstremne totalitarističke ljevice. Isto kao i kod nas u Hrvatskoj.

• U hrvatskim lijevim totalitarističkim medijima brigu brinu bojeći se da Andrej Plenković ne će ostati na vlasti. Dodatan problem im je iskrsnuo iznenadnom pojavom afere s Josipom Rimac koja nikako ne ide na ruku autokratu na čelu HDZ-a. Neki novinari strahuju i brane Plenkovića na suptilan način, dok novinari riječkoga Novog lista otvoreno brane "voljenoga vođu". »Teško je pomisliti da slučaj Rimac nije pušten u javnost baš s tajmingom podešenim za izbore. Pad rejtinga HDZ-a to već dokazuje: unatoč tome što su mnogi spekulirali s tim da bi Andreju Plenkoviću odgovaralo da se umije lice HDZ-a, afera s Josipom Rimac ipak mu je već počela odmagati«, plače Tihana Tomičić (https://www.novilist.hr/komentar/prljave-kampanje-za-ciste-ruke/). Tihanin daleko iskusniji i verziraniji kolega i šef Branko Mijić ima nešto drukčiji, lukaviji pristup obrane. Mijić želi sačuvati Plenkovića, a usput još više ocrniti HDZ na čije se čelo on nekim slučajem popeo. Prema Mijiću nije čudno što je izbila afera Josipe Rimac, jer tako, kriminalno »svih ovih trideset godina funkcionira i HDZ«. I sada pogledajte kakav zaključak izvlači naš dragi Branko samo da bi spasio Andreja i pokopao stranku na čijem je on čelu. »Zato se Josipa Rimac nema što ljutiti, morala je znati da svaka takva organizacija žrtvuje pojedinca kako bi mogla nastaviti poslovati. Ništa osobno, to je samo posao, kratko bi rekla ekipa iz Kuma. Kninska kraljica je out, samo još ne znamo tko je zauzeo njezino mjesto u hijerarhiji«, zaključuje Mijić. (https://www.novilist.hr/komentar/bivsi-i-oni-koji-ce-to-tek-postati-kraljica-je-mrtva-zivio-kralj/) Drugim, riječima, samo mijenjaj i izbacuj, Andreje. Jer svaka afera znači slabljenje HDZ-a.

• Obiteljsko nasilje u Partiji. Ljubavni trokut u SDP-u. Sve su to vijesti koje su me potpuno iznenadile. Nikada nisam niti pomislio da je saborski zastupnik SDP-a Domagoj Hajduković (Osijek, 4. VI. 1981.), narodski rečeno "peder", a još manje da je – popularno rečeno – "tetkica", onaj kojega "partner" mlati, tuče… A njega već poduže vrijeme, kako javljaju mediji, tuče njegov "partner" Tomislav Mikulin. I da nije Hajduković zatražio medicinsku pomoć u osječkoj bolnici, mi i dalje ne bi znali da je u Partiji s Iblerova trga atmosfera kao u vrijeme Nadježde Krupskaje (Sankt Petersburg, 26. II. 1869. – Moskva, 27. II. 1939.) i Rose Luxemburg (Zamošć, 5. III. 1871. – Berlin, 15. I. 1919.), sljedbenicâ Victorije Woodhul (Homer, Ohio, 23. IX. 1838. – Bredon, Engleska, 9. VI. 1927.), začetnice pokreta "slobodne ljubavi" i osobe koja je 1871. u SAD-u objavila prvi engleski prijevod Komunističkog manifesta Karla Maxa.

Vratimo se "obiteljskom nasilju", kako su premlaćivanje Domagoja od strane Tomislava okarakterizirali na policiji. To bi, prema Istanbulskoj konvenciji Andreja Plenkovića, trebalo značiti da su ova dva vrla SDP-ovca u "braku", da su "obitelj". Jer je napadnut "od poznate osobe", kako piše u policijskom zapisniku. Je li baš sve točno ili jasno prema gender ideologiji, nije na meni da zaključujem. Nadalje, govori se u medijima, a posebice u komentarima na portalima o "ljubavnom trokutu". "Ljubavni trokut"!? Tko je treći, ili tko je treća, ako je u pitanju "tetkica"? Možda treba ići drugim putem i analizirati na osnovi onih podataka koje imamo. Možda je bolje upitati tko je Tomislav Mikulin? Mikulin je voditelj Ureda predsjednika SDP-a Davora Bernardića. U studenome 2018. Bernardić ga je zaposlio na mjestu višeg stručnog suradnika u centrali SDP-a. Prije toga bio je tajnik općinske organizacije u Lekeniku. Po dolasku za osobu od povjerenja Davora Bernardića Mikulin je u svoju korist napisao ovo: "Nemam problema s preuzimanjem liderske pozicije u timu, volim raditi s ljudima i biti kreativan u poslu" (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/politika/svi-ga-znamo-kao-vrlo-smirenu-osobu-tko-je-tomislav-mikulin-mladi-sdp-ovac-koji-je-iskljucen-iz-stranke-zbog-nasilja-u-obitelji-1025629). I vidi se da ne samo da "voli raditi s ljudima", nego da je i "kreativan u poslu". Bilo kojem. I sada se mnogi pitaju, neki tobože i sa čudom, kako to da je takvoga čovjeka od 24 godine baš izabrao kontroverzni čelnik SDP-a. Nije im nešto jasno. I meni nije bilo jasno, pa sam novinarski počeo istraživati. Naišao sam na članak od 26. IX. 2018. (https://100posto.jutarnji.hr/scena/sve-oko-bernardica-se-raspada-a-na-vidiku-vec-odavno-nema-ni-njegove-supruge-irene-sto-je-s-brakom-celnika-sdp-a) u kojem novinarka Barbara Marinović iznosi podatak da se Davor u javnosti gotovo nikad ne vidi sa ženom otkako se 2011. oženio s Irenom Coljak i dodaje da je promijenio imidž jer je počeo nositi "ležernu, trodnevnu bradu". U listopadu prošle godine Davor i Irena su se rastali. Službeno. U medijima se ne spominju djeca.

• Napadi na Miroslava Škoru ne jenjavaju. Naprotiv, sve su jači. Napadaju ga sa svih strana, i s ljevice, i s desnice. I na predsjedničkim izborima bilo je neargumentiranih napada na Škoru, ali sada…? Sada su to koordinirani napadi od strane antifašističke koljačke ljevice i od strane udbaške desnice, kako ja nazivam tzv. desne medije u službi rušenja hrvatske države. Prije je od medija s udbaške desnice Škoru napadao uglavnom jugo-portal Dnevno, a danas su mu se pridružili i drugi tzv. desni portali. Najglasniji je Maxportal Marka Markovića s kojim sam 1990. i 1991. dijelio mišljenja, stavove i poglede. Ili sam ja to samo tako sebi zamislio. Danas Maxportal u svom svakom članku pokušava ocrniti Miroslava Škoru, slično kao što je u predsjedničkoj kampanji Velimir Bujanec primitivno i bez argumenata napadao i vrijeđao tadašnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. A kako to Maxportal goebbelsovski nastoji nauditi Škori možemo vidjeti na benignom primjeru. U napisu (https://www.maxportal.hr/vijesti/google-proglasio-domovinski-pokret-opasnim-strucnjak-objasnio-sto-se-dogodilo/) o Facebooku, Instagramu i Twitteru, na kojima se "vodi bitka" u ovoj kampanji, u ovom članku iznosi se podatak koji nema nikakvo utemeljenje da je na Googleu, američkoj multinacionalnoj korporaciji specijaliziranoj za mrežne usluge i proizvode, taj isti Google "počeo odbijati pojam 'Domovinski pokret', točnije ime stranke Miroslava Škore". Jadno da jadnije ne može biti.

A da ovakav mrežni napad na Škoru nije slučajan potvrđuje sličan napad od strane "gurua izbornih slogana" Borisa Maleševića (https://net.hr/danas/hrvatska/guru-izbornih-slogana-popljuvao-skoru-domovinski-pokret-nije-dobro-domovina-je-stvorena-nista-bolje-nije-prosao-ni-sdp/), koji se okomio na Škorin izborni slogan. »Domovinski pokret kao ime? Meni nije dobro. Domovina je stvorena«, kaže Malešević. A on je onaj isti autor bijednoga slogana Andreja Plenkovića 'Vjerodostojno' i slogana Zorana Milanovića 'Predsjednik s karakterom', i, što je još jadnije, taj isti Malešević izmislio je slogan "Stranka s imenom i prezimenom". Pored Marka Markovića još jedan novinar s desnice napada Miroslava Škoru. Radi se o Marku Ljubiću od Širokog Brijega koji je u TV emisiji Budnica napao glavnog Škorina suradnika, hrvatskog branitelja Stipu Mlinarića Ćipu. A evo kako mu je popularni Ćipo odgovorio:

»U sinoćnoj emisiji “Budnica” Marko Ljubić me je uzeo u svoja plaćenička usta. Nisam ljut na njega, ja mu opraštam, ali uzeo je u svoja plaćenička usta Blagu Zadru. I tu moram reagirati jer Blage nažalost više nema. Pokušao je svome gostu nametnuti pitanje i odgovor u stilu kako sam ja bio s Blagom Zadrom u ratu, a kako je Blago bio u HDZ-u i da ja govorim danas kako Blago ne bi bio u današnjem lijevom HDZ-u. Ljubiću, ja sam za razliku od tebe dobro poznavao Blagu Zadru, stanovali smo vrlo blizu možda na kojih 500 – injak metara udaljenosti. S njegovim sinom Robertom sam generacija, klikerali smo se zajedno, išli u školu zajedno i na kraju i ratovali zajedno. Za razliku od tebe koji si bio stariji i od Roberta i od mene pa se nisi priključio u rat. Blagu Zadru svatko u Hrvatskoj može spomenuti kao mjernu jedinicu za čestitost, poštenje, vjeru, hrabrost i ljubav prema domovini. Ja ga spominjem samo u tim prigodama, a današnji HDZ nema ništa od Blaginog HDZ-a. Znam da Blago ne bi bio na vlasti 20 godina u RH a njegovi vojnici da leže poubijani i ne pronađeni po slavonskim njivama. Znam da Blago Zadro ne bi sjedio u koaliciji s Miloradom Pupovcem dok se ne pronađe zadnji nestali branitelj. Ti to ne znaš jer nisi ga poznavao jer si se skrivao i čekao da vidiš tko će pobijediti u ratu. Ti njegovo ime u svoja plaćenička prljava usta ne bi trebao stavljati jer ga prljaš. Ja kada ga spominjem samo govorim kakav je bio. Ja ga stavljam u istu rečenicu s blaženim Alojzijem Stepincem jer znam koliko ga je Blago cijenio. Ti to ne znaš jer si ga vidio samo na slici. Ljubiću, ja sam se njemu stavio na raspolaganje još od 'krvavog Uskrsa' 1991. godine. Moj pokojni brat i ja smo bili s njim od početka pa sve dok nije poginuo u Kupskoj ulici. I tada sam bio tamo. Za razliku od tebe. Ljubiću, bio sam u krvavom ratu 200 dana, nakon toga sam bio 270 dana u logoru i nakon svega ružnoga što sam u životu prošao nikada nisam stavio kap alkohola u svoja usta. Za razliku od tebe! Sjetit ćeš se ti da sam te prošle godine u 12 mjesecu vozio pijanog iz Sesveta u hotel Dubrovnik. Kada si jedva isteturao van iz auta, mene je tjeralo na povraćanje od silnih alkoholnih para koje si za sobom ostavljao. Isti osjećaj imam kada gledam tvoj “talk show”. Predlažem ti da taj svoj "show", u kojem si plaćen da pljuješ samo po Škori kojeg si donedavno podržavao, preimenuješ u "Bludnica". Bolje opisuje namjeru i tvoj prevrtljivi, plaćenički karakter.« (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/zestok-odgovor-marka-ljubica-skoro-vezi-cipu-on-laze-i-ruga-blagi-zadri/)

• Visoki prekršajni sud (VPS) golemom većinom glasova odlučio je da usklik »Za dom, spremni!« na početku pjesme hrvatskoga branitelja Marka Perkovića Thompsona »Bojna Čavoglave« nije sporan i da se i dalje može izvoditi. Sud je to tako presudio i tako bi trebalo biti, ali… Kod nas uvijek ima ali. Oglasio se Miroslav Šeparović, prvi čovjek Ustavnoga suda i – ničim izazvan – rekao kako se on s tom odlukom VPS-a ne slaže. Nitko nije Šeparovića tražio da izrekne svoj sud, čime je još jednom potvrdio svoju crvenu jugo-prošlost.

• Donald Trump je svoj i samo svoj. Poput Zdravka Mamića. Iako su obojica u pravu, zbog svoga ponašanja i ophođenja s medijima izloženi su napadima medijske antife. Onoga trenutka kada je Trump, nakon započete harange oko prava crnaca u SAD-u, izjavio da iza rušilačkih prosvjeda stoji teroristička organizacija Antifa, bio je to pogodak "u sridu". Trump je tom izjavom najavio ono što američka država mora poduzeti i provesti želi li spasiti državu od ljevičarskih rušitelja. U međuvremenu još jače ga je napala antifa medija, uz potporu i samih karijerista iz njegove vladajuće Republikanske stranke i Trump je zašutio. Dok je Trump šutio, antifa pokret iskoristio je svoju medijsku premoć i prednost i rušenje demokracije proširio diljem SAD-a i svijeta. Odjednom je bijelim antifama preko noći postao važan tamo neki teksaški crni kriminalac koji je podlegao tijekom policijskoga uhićenja. Dakako da im nije nimalo stalo do Georgea Floyda i milijuna kriminalaca u Sjedinjenim Državama, jer su antife same po sebi najgori ljevičarski rasisti. Floyd im je samo pomogao da napokon, nakon četiri neuspješne godine, još jednom pokušaju srušiti Trumpa, a nakon toga i cijeli ustavni poredak SAD-a. A nakon što padne najjača država na svijetu, ostatak demokratskoga svijeta sam od sebe past će u njihove antifašističke ruke kao kula od karata.

O fenomenu antifa (antifašističkih) koljača – kako ih je pravilno okarakterizirao Žarko Puhovski, jer zagovaraju koljače poslije Drugoga svjetskog rata – progovorio je njemački intelektualac poljskih korijena Henryk Marcin Broder (Katowice, Poljska, 20. VIII. 1946.) i ustvrdio da je "Antifa difuzna ideja". Za Brodera, njemačkoga novinara, publiciste i poznate TV osobe, "Antifa je konstrukcija koja omogućava spaljivanje auta i upadanje u tuđe kuće, koja omogućuje da se policijska nazočnost shvati kao provokacija. Antifa je lažno pakiranje i fašizam XXI. stoljeća". Ne moramo se pozivati na njemačkoga Poljaka, imamo mi i svojih Hrvata koji znaju i koje treba poslušati. Jedan od njih je Zoran Vukman, hrvatski filozof, novinar, publicist, esejist, prozaik, prevoditelj i društveno-političko-religijski analitičar. Na facebooku ovih dana Vukman je o "razbojničkoj antifa revoluciji" napisao i ovo: »Dosta mi je genderizma, dosta mi je Grete i klimatskih promjena, dosta mi je Covida, dosta mi je Georgea Floyda i BLM-a, Antifa i Tita, Staljina i Hitlera, dosta mi je Bergoglija, uškopljenih kršćana, đavolskih medija i masa imbecila – dosta mi je ovog zapadnog retardiranog, bezbožnog svijeta – kad će već jednom otići do đavola, da sve ovo što prije završi!? Još jednom je povijest pokazala da su ekstremni ljevičari obične hulje i zločinci«.

Marijan Majstorović