Od heroja do liste HDZ-a

Je li Vili Beroš prevario Hrvate?

U svakom zlu postoji neko dobro. U najezdi korona virusa, strahu od bolesti i smrti, junak nacije postao je ministar zdravstva, Vili Beroš, sa svojim užim timom. On je vratio izgubljeno povjerenje većine u mnogo toga i čega, naročito u politiku i političare, postao je naš svakodnevni gost, čovjek kojeg se rado sluša i gleda, jednostavan, drag, stručan, apolitičan, pristupačan, srdačan, strpljiv, ponizan, uključiv, vjerodostojan. Ničime nije odavao ni trun bilo kakvog  stranačkog obilježja. Borio se za svakog čovjeka, tražeći najbolje metode rada za sprječavanje širenja virusa i spašavanje života, ugroženih napadom Covida 19, pogotovo onih bolesnika koji su već imali neke kronične bolesti i manje šanse za izlječenje. Popuštanjem djelovanja korona virusa, stručnost se malo pomalo povlačila pred stranačkom politikom. Sve više je izvještavao Dražen Bošnjaković, ministar unutarnjih poslova. “Otkriće” da su članovi Stožera, članovi ili simpatizeri HDZ-a, bilo je začetak nekakvih sumnji u dalje namjere Stožera, iako im zbog toga nitko, nikada i nigdje ne može i ne smije umanjiti uspjeh i postignuće u  borbi protiv korona virusa. Brojke tu govore same za sebe i otklanjaju bilo kakvu sumnju u  stručno postignuće Stožera.

Brojke su činjenice, koje nitko ne može osporiti. To se vidi. O tome se govori i piše diljem Europe i svijeta. Taj veliki, svjetski uspjeh našeg Stožera, iskorištava aktualna vlast. Raspušta sabor, Organizira parlamentarne izbore, prije reda, očekuje pobjedu, na račun gospodina Beroša i ostalih, koji su lomili kičmu COVIDU 19. Kad je stranačka politika ušla u Stožer, zasjenila je stručnost, požrtvovnost, nadstranačko ponašanje, humanost, sveopću prisutnost, otvorenost, uključivost, neutralnost, simpatičnost, normalnost, svesrdnu prihvaćenost, “gostoprimstvo” u svakom domu, pa čak i vjerodostojnost Stožera, a samim time i gospodina Beroša. Bilo mi je žao zbog toga. Pisala sam o tome u smislu, zar sada ti ljudi (Beroš, Capak, Markotić, Grba…) manje vrijede i manje su stručni, kad se otkrilo njihovo stranačko opredjeljenje. Naime, oni to nisu skrivali. To uopće nije bilo niti važno, sve dok netko nije došao na ideju, osmislio strategiju i taktiku, kako da te osobe, njihova stručna postignuća, omiljenost u narodu, “obiteljsku” prihvaćenost, normalnost i vjerodostojnost, ne iskoristi za rejting HDZ-a i bolje izborne rezultate. To bi sigurno svi napravili, na vladajućoj poziciji. Međutim, time su djelomično obezvrijedili rad Stožera i narušili vjerodostojnost pojedinih članova tog tima.

Počelo je to s popuštanjem mjera za suzbijanje širenja virusa i “pogodovanje” nadolazećim izborima, u obliku slabije izolacije, samoizolacije, otvaranja crkava, škola, dućana, uslužnih radnji, salona, kafića, granica. Malo tko je u tome vidio nužnu potrebu za pokretanje gospodarstva i svega onoga što je naprosto stalo u doba korone. Oporba i neki mediji su se potvrdili kako da takvo stanje popuštanja mjera i otvaranja, dovedu u vezu s parlamentarnim izborima.

Kako bilo da bilo, nije dobro, najviše za Stožer i njegove članove. Nakon dugo, dugo vremena oni su bili jedina svjetla točka u općem mraku, koji se nadvio nad Hrvatsku. Budili su nadu. Svojim radom i djelovanjem, stvorili su zajedništvo, razvili solidarnost, podigli empatiju, vratili ponos i “uskrsnuli” nacionalnu i građansku svijest (lokalnu, regionalnu i državnu). S našeg obzora su nestalim vječiti ratovi (igre) ustaša i partizana, pitanja gdje si bio '41., '45., '71., '91., '95. i gdje si danas. Bili smo tu jedni uz druge, jedni za druge i svi za Stožer i za Beroša. Danas to više nije tako. Netko je za to kriv. Najmanje Vili Beroš.

Ankica Benček