Lažni izborni program SDP-ove koalicije

Crveni prešućuju da je razdoblje do 2000. godine bilo najuspješnije razdoblje Tuđmanove i HDZ-ove vlasti

„Koalicije koje je predvodio SDP već su nekoliko puta pokazale da najbolje funkcioniraju u kriznim situacijama te da imaju ljude i kapacitet za izvlačenje zemlje iz krize. Izolacija, recesija i depresija dočekale su nas i 2000. i 2011. godine“, citat je to iz  uvodnog dijela Izbornog programa SDP-a i Restart koalicije za izbore 2020. godine. Predsjednik stranke Davor Bernardić više je puta izjavio da su oni dva puta „čupali“ Hrvatsku iz krize. Dakle, zaključak se nameće, da im je to i ovaj puta je dano u naslijeđe (corona kriza i potres Zagreb), pa nema razloga ne dati povjerenje ovoj listi. A što se stvarno dogodilo!

Godine 1999. Hrvatska je još uvijek ratno područje. Zrakoplovi NATO-a lete iznad Hrvatske u ratne operacije na Srbiju. Potpredsjednik Sabora Mato Arlović iznosi tada na sjednici Sabora podatak „imali ste 0,3 posto pada nacionalnog proizvoda“. U Saboru je nastao tajac. Nitko se nije snašao. U čemu je problem? Nitko ne zna toga trena odgovor! A zapravo je vrlo jednostavan! O metodologiji je riječ! Ovako izolirano iznošenje rezultata samo jedne godine, ostavilo je dojam teškog kriznog stanja. Stvarni rezultat rada neke vlasti, a i drugih gospodarskih entiteta, ocjenjuju se kada uzmu u obzir najmanje  četiri godine koliko traje mandat. I još nešto! Pad od minus 0,3 % tada je iznosio od 60 milijuna dolara, a to je svota koja se kada nema rata prikupi od turista za tri dana samo u turizmu. Prva mirnodopska godina bila je, kao što je rečeno, 2000-a, a razdoblje do 2000. godine je najuspješnije razdoblje Tuđman HDZ-ove vlasti.

Što je ostvareno do 1999. godine? Prosječni rast BDP od 1992. do 1999. godine bio je 1,5 milijardi dolara godišnje u tim ratnim godinama. Prosječna stopa rasta BDP-a za razdoblje od 1992. do 1999. godine bila je 14 %. Realni BDP za to razdoblje iz godine u godinu raste po stopama između 5 i 6,9 %. BDP u godinama 2000. i 2001. nije prešao iznos BDP-a iz najlošije godine Tuđmanove i HDZ-ove vlasti kada je ostvaren minus od 0,3 % (Bilten HNB-a, prosinac 2002. – dolarski iznosi BDP-a tekuće cijene). BDP za kasnije SDP-ove vlasti 2000. do 2003. raste po stopama od 3 do 5 %, a po tim postocima raste i BDP nakon 2004. godine na dalje dolaskom nove vlasti.

Godine 1998. ostvaren je tekući višak (suficit) u iznosu od 7.136,4 milijuna kuna, što je bio najveći iznos državne štednje tijekom četiri protekle godine, od 1995. do 1998. godine. Četiri godine uzastopce, od 1995. do 1998. godine ostvaren je  primarni višak (suficit) državnog proračuna, što znači da su ukupni prihodi veći od rashoda bez kamata, a to pokazuje da se kamate isplaćuju iz prihoda a ne zaduženja (Godišnje izvješće Ministarstva financija z 1998. godinu). Suficit državnog proračuna ponovno se ostvaruje tek 2017. godine, upravljanjem ministra Zdravka Marića s novcem poreznih obveznika, dakle 19 godina kasnije. Udio inozemnog duga u BDP kroz cijelo razdoblje 92 do 99. ne prelazi 50 %.

Međunarodne pričuve naslijeđene su 1991. s nula dolara a 1999. godine su iznosile nešto više od 3 milijardi dolara. Kamate na pozajmice za isplatu plaća 11. svibnja 1990. godine iznosile su 28 % mjesečno ili na godišnjoj stopi preračunato 1834%. Donošenjem programa iz 1993. godine obuzdana je inflacija. Padaju i kamate. Do 3. siječnja 2000. godine od 162.500 razorenih stambenih jedinica obnovljeno je 80.000 stambenih jedinica a pripremljeno je za obnovu 16.000 stambenih jedinica. Broj obnovljenih stambenih jedinica i onih u pripremi za obnovu je u veličini gradova Osijeka i Splita. I sve to u ratnim okolnostima odnosno kada je Hrvatska bila proglašavana ratnim područjem. Državni proračun raste 88 puta. Koliko je u tom razdoblju primljeno izbjeglica i prognanika kojima su osigurani i smještaj i hrana, o tome također postoje relevantni podaci.

Nakon 20 godina, kao da je sve zaboravljeno, kao da ne postoje pokazatelji o rezultatima rasta gospodarstva iz tih vremena. SDP izvlači samo pojedine godine kao opravdani razlog da veliča svoju ulogu da je Hrvatsku izvlačio iz krize, u koju ju je navodno dovela HDZ-ova vlast i to navodi u aktualnom Izbornom programu 2020, što je po njemu razlog da mu se povjeruje i ovaj puta (jer opet prijeti kriza). Što se događalo do 2000. godine to se izostavlja. Proglašava sebe kao spasiteljem Hrvatske, na temelju nametnute, izmišljene krize, što ne odgovara istini. Što je napravila Tuđmanova i HDZ-ova vlast, i o kakvom se padu radi, to je iz navedenih pokazatelja razvidno. 

Eksperiment 2015. donosi rast!

BDP u Hrvatskoj 2011. godine minimalno pada za 0,3 % i to nakon što je 2009. godine globalna gospodarska kriza poharala gospodarstva svijeta (prosjek pada EZ-a bio je oko minus 5 %, Slovenija minus 7,5 % Mađarska minus 6,7 % i tako sve europske države vrlo oštar pad). Hrvatsko gospodarstvo se oporavlja (2009. godine pad -7,4, 2010. godine -1,5, 2011. godine -0,3 %). Izvukli smo Hrvatsku iz krize nakon 2011. godine, navodi se također u Izbornom programu. Opet se nameće uloga spasitelja, ali bez pokrića. O tomu, da je do pada dovela svjetska globalna kriza, o tomu se ne govori.

Drugo, ukupno za vrijeme vlasti SDP-a 2012. do 2015. BDP je imao negativan rast (minus 0,4 %.). 2012. minus 2,2 %, 2013. minus 0,5 %, 2014. minus 0,1 %. 2015. godine plus 2,4 %. Kako je onda izveo Hrvatsku iz krize? Ukupni minus nije značajan, ali kada se promatra cijelo razdoblje, upravljanje je neuspješno. Eksperimentom kojim SDP napušta svoju socijalnu agendu, dolazi do povećanja BDP-a tek 2015. godine, tri godine nakon dolaska na vlast. Mijenjaju se osobni odbici i porezni razredi. (Vladino obrazloženje za smanjenje raspoloživog dohotka bilo je – citat iz obrazloženja 2011: „…dok bi se poreznim obveznicima s plaćom/mirovinom iznad tog iznosa (onima koji ostvaruju plaću iznad 8.000,00 kuna s jednim uzdržavanom članom) plaća/mirovina smanjila, a sve kako bi se porezni teret ravnomjerno rasporedio na porezne obveznike prema njihovoj gospodarskoj snazi, što znači da će veći teret snositi oni porezni obveznici koji imaju veću gospodarsku snagu, a zaštitit će se porezni obveznici sa najnižim primicima.“)

Model ne nosi povećanja BDP-a. Godine 2015. SDP napušta socijalnu agendu modela, i  novo obrazloženje za promijene oporezivanja dohotka 2015. glasi:„…promjenom poreznih razreda i povećanjem osobnog odbitka, povećao bi se raspoloživi dohodak tzv. „srednjem sloju građana“ što bi posljedično utjecalo na povećanje potrošnje te se mogu očekivati pozitivna kretanja u gospodarstvu“. Nadalje se navodi da se „očekuje… da će uslijed navedenih izmjena doći do smanjenja prihoda od poreza na dohodak za 2 milijarde kuna na godišnjoj razini“. „…Računa na tzv. „srednji“ sloj građana koji će povećati potrošnju. Sada se vraća poreznim obveznicima kroz povećanje raspoloživog dohotka oko 2 mlrd. kuna, nakon što im je 2012. izbijeno iz novčanika oko 6 mlrd. Te godine BDP konačno raste za 2,4 %. Ukupno za vrijeme vlasti SDP-a pada za minus 0,4 %, što je već rečeno. Ukupno računajući od 2008 godine, od početka krize, Hrvatska je negativni minus pada BDP-a eliminirala 2018. godine nakon što je nova vlada kroz tri porezne reforme primjenjivala  konzistentni model smanjivanja poreznih tereta u oporezivanja dobiti i dohotka. Kroz manji porezni teret ostvarivati veće prihode (manje je više), s posljedicom povećanja plaća, mirovina i drugih proračunskih izdataka.

I to je cijela istina o SDP-ovom izvlačenju Hrvatske iz krize utvrđene  analitičkom metodologijom po kojoj se utvrđuje rezultat koji je ostvaren u nekom određenom razdoblju neke upravljajuće strukture (poslovnog entiteta, države). Sve drugo je politička promidžba bez stvarnih uporišta.

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.