Hrvatski Fokus
Znanost

Civilizacija, rat i pravda

Tri lekcije Yuvala Noaha Hararija

 
 
Zasigurno je Yuval Noah Harari jedan od 200 najvećih mislilaca koji su živjeli na ovoj (samo)dostatno i (samo)zavaravajuće lažljivim ljudima napučenoj i napaćenoj, trusnoj Zemlji. U vremenu tzv. „crnačke revolucije“ (2020.) i antirasističkih prosvjeda čovjek se može zapitati zašto ljudi u određenom vremenu prosvjeduju na ulicama, dok su u drugim vremenima (čak isti ili slični ljudi, znatno podložniji ratnim stradanjima npr. tijekom vijetnamskog rata), organizirali prosvjede i glazbene manifestacije koje nisu urodile bezraćem pa čak ni momentalnim prekidom rata. Možda ljudi jednostavno ne protestiraju do potpunog ispunjenja zahtjeva kao velika množina prosvjednika i to na pogrješnim mjestima umjesto npr. ispred kongresa, državnih odvjetništava, zakonodavnih tijela, diljem svijeta tisuća okružnih i lokalnih uprava i dr. Promjene u ljudskoj povijesti jesu stalne, ali ne moraju biti temeljite i dugoročno bolje od prethodnih. Štoviše, mogu se prilijepiti za prethodni sustav na način da će uništiti i osiromašiti više budućih generacija i sustava bez obzira što novog i znanstveno predivnog oni donijeli.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/2a1d25fa549ff2378390613d4514ddc9fefec5c4_2880x1620-scaled.jpg
Yuval Noah Harari
 
U temelju jedinki kao uljuđenog sadržaja država (po)stoje ljudi koji su generacijama predodređeni biti jedači izmeta i otpada civilizacijskog šlaga (izuma i znanstvenih dosega) jer kako objasniti proizvodnju nekih zemalja odnosno proizvoda koji su namijenjeni npr. za njemačko tržište za razliku od onog „balkanskog“ (jugoistočnoeuropskog) koji su u pravilu lošije i po zdravlje štetne kvalitete. U javnosti ljudi nešto glasnije ili podosta tiše znaju njorgati i protestirati, pa i po javnom prostoru „mreže svih mreža“ kao stvorene za čovjeka-ribu, a ipak kada im dođu npr. računi za struju i vodu moraju ih platiti iako su znatno veći od nekih razumnih iznosa. Postoje ljudi koji u neplaćanju televizijske pretplate uviđaju stanovitu uštedu (možda i prkos), ali stvar je uzročne prirode po kojoj nitko ne bi trebao plaćati tv-pretplatu, a ne posljedičnog olakšanja i izbjegavanja suočenja s problemom (korporacijske pljačke). Kada bi svi ljudi odlučili ne plaćati tv-pretplatu, bila bi to druga stvar (možda bi se i u tom slučaju stvorila „elita“ predvodnika), ali onda možda ne bi nedjeljom u dva gledali kako ne više debelohonorirani voditelj zapravo izbjegava postaviti prava pitanja nekim notornim crvenim menadžerima prema kojima je sicilijanska mafija dječja igra. Zapravo bi dosta toga trebalo biti besplatno, a plaćala bi se zagađenja na način da ih treba u potpunosti otkloniti. Jer ako milijunima kuna plaćate iznose koji bi se trebali računati u tisućama i stotinama, od tim činom obogaćenih tvrtki ne možete ili ne morate očekivati da će vratiti novac (iako za to postoje predispozicije pravnih mehanizama), već će postati još pohlepnije i njihova krajnja pohlepa moći će se utažiti jedino ljudskom krvlju (u ratovima nastradalih ljudi).
 
Nevjerojatne su države i pojedinci koji se zgražaju pred žrtvovanjem ljudi u kultne svrhe nekih drevnih tzv. „primitivnih“ društava, a na neki način zanemaruju svakodnevni nestanak jedinki koje su umrle od gladi ili onih koje se zbog sličnih razloga nisu niti rodile ili su pak deformirane uslijed radijacije. Te „smetnje u razvoju“ kao da ne smetaju civilizaciji za daljnje scene nepravde i zagađenja. Nevjerojatne su države svijeta i odnosni pravni sustavi u kojima bi samo dva paragrafa u Zakonima o bankama i sličnim zavaravanjima značile kraj prevlasti iživljavanja bankarskog sektora. Iako korporacija npr. u Njemačkoj naplaćuje tri puta manje iznose za telefonske impulse od brdovitog Balkana gdje ćete, ako ne platite račun od 5 lipa, nakon pola do godine dana biti ovršeni za 800-900 Kn, ljudi će ipak rado pogledati što donose tzv. društvene mreže ne obazirući se ne opasnost doslovnog rastakanja civilizacije u praktično svim egzistirajućim segmentima. Uokolo ljudskog života previše je smrti da bi sve olako shvatili i prepustili se iživljavanju.
 
Evo izvadaka iz tri lekcije Yuvala Noaha Hararija: „Kad je Islamska država osvojila velike dijelove Sirije i Iraka, pobila je desetke tisuća ljudi, uništila arheološka nalazišta, srušila spomenike i sustavno uništavala simbole prethodnih režima i kulturnog utjecaja Zapada. Ali kad su borci ušli u lokalne banke i tamo pronašli zalihe američkih dolara prekrivenih licima američkih predsjednika sa sloganima na engleskom koji veličaju američke političke i vjerske ideale – nisu spalili te simbole američkog imperijalizma. Jer dolar je univerzalno cijenjen u svim političkim i vjerskim podjelama. Iako nema intrinzičnu vrijednost – ne možete ga jesti ili piti – vjera u dolar i mudrost američke središnje banke toliko je snažna da u njoj sudjeluju čak i islamski fundamentalisti, meksički narkobosovi i sjevernokorejski tirani. […] I dalje postoje različite vjere i nacionalni identiteti, ali kad govorimo o praktičnim stvarima – kako izgraditi državu, ekonomiju, bolnicu ili bombu – gotovo svi pripadamo istoj civilizaciji. […] Također, 1940. godine Velika Britanija i Njemačka bile su nositeljice suprotnih političkih vrijednosti, ali su svejedno obje bile sastavni dio 'europske civilizacije'. Hitler nije bio manje Europljanin od Churchilla. Dapače, upravo su nesuglasice među njima određivale što je u tom trenutku povijesti značilo biti Europljanin. S druge strane, pripadnik plemena Kung 1940. godine nije bio Europljanin jer za njega unutarnji europski sraz oko rase ili carstva baš i ne bi imao previše smisla. Ljudi s kojima se najviše borimo najčešće su članovi naše obitelji. Identitet se definira konfliktima i dvojbama više nego sporazumima. […]
 
Čak su i SAD svoj status velike sile dugovale vojnom djelovanju, a ne isključivo ekonomskim pothvatima. Godine 1846. napale su Meksiko i osvojile Kaliforniju, Nevadu, Utah, Arizonu, New Mexico i dijelove Colorada, Kanzasa, Wyominga i Oklahome. Mirovnim sporazumom potvrđeno je i prethodno američko pripajanje Texasa. Oko 13.000 američkih vojnika poginulo je u ratu zbog kojeg je SAD dobio 2,3 milijuna četvornih kilometara (što je više nego zbroj teritorija Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Španjolske i Italije). Bila je to pogodba tisućljeća. Stoga su 1914. godine elite u Washingtonu, Londonu i Berlinu točno znale kako izgleda uspješan rat i koliko se iz njega može dobiti. S druge strane, u 2018. godini globalne elite imaju dobar razlog za sumnju da je takva vrsta ratovanja izumrla. Iako neki diktatori Trećeg svijeta i nedržavni akteri i dalje uspijevaju profitirati od rata, čini se da velike sile više ne znaju kako to postići. […] Organizacija poput Islamske države možda i može profitirati od pljačkanja gradova i naftnih bušotina na Bliskom istoku – zaplijenili su više od 500 milijuna američkih dolara iz iračkih banaka i 2015. godine zaradili još 500 milijuna prodajom nafte – ali za velike sile poput Kine ili SAD-a to su neznatni iznosi. Teško je vjerovati da će Kina, s godišnjim BDP-om od više od 30 bilijuna dolara, započeti rat za bijednih milijardu dolara. Što se tiče trošenja bilijuna dolara na rat protiv SAD-a, kako bi Kina mogla otplatiti te troškove i nadoknaditi svu štetu i izgubljene trgovinske mogućnosti? Bi li pobjednička Narodnooslobodilačka vojska Kine opljačkala bogatstvo Silicijske doline? Istina, korporacije poput Applea, Facebooka i Googlea vrijede stotine milijardi dolara, ali to bogatstvo ne možete oteti silom. Ne postoje rudnici silicija u Silicijskoj dolini. […] U bitci kod Hastingsa 1066. Vilim Osvajač pokorio je cijelu Englesku u jednom jedinom danu, a cijena je bila nekoliko tisuća mrtvih. S druge strane, nuklearno oružje i cyber-ratovanje su tehnologije velike štete i malog profita.
 
Takvo se oružje može iskoristiti da se unište cijele zemlje, ali ne i da se izgrade profitabilna carstva. […] Dok bi Džingis-kan ili Julije Cezar napali drugu zemlju bez imalo oklijevanja, današnji nacionalistički vođe poput Erdogana, Modija ili Netanyahua puno govore, ali su jako oprezni kad je posrijedi stvarno pokretanje ratova. Naravno, kad bi netko pronašao formulu za uspješno ratovanje u uvjetima 21. stoljeća, vrata pakla otvorila bi se istog trena. Zbog toga je ruski uspjeh na Krimu osobito zastrašujući. Nadajmo se da će ostati iznimka. Nažalost, čak i ako ratovi ostanu neprofitabilan posao, to nam neće u potpunosti jamčiti mir. Nikad ne smijemo podcijeniti ljudsku glupost. […] Dvadeset godina nakon potpunog uništenja njihovih vojski i sloma njihovih carstava, Nijemci, Talijani i Japanci uživali su u dotad neviđenom bogatstvu. Zašto su onda uopće išli u rat? Zašto su milijunima ljudi nanijeli bespotrebnu smrt i razaranje? Sve je to bio samo glupi i pogrešni izračun. Godine 1930. japanski generali, admirali, ekonomisti i novinari složili su se da je Japan, bez kontrole Koreje, Mandžurije i kineske obale, osuđen na ekonomsku stagnaciju. Svi su bili u krivu. Zapravo je slavno japansko ekonomsko čudo počelo tek nakon što je Japan izgubio sve svoje kopnene bitke. Ljudska glupost jedna je od najvažnijih sila u povijesti, iako je, unatoč tome, često ne uzimamo u obzir. […] Tek je nekoliko vođa u povijesti bilo ludo u užem smislu te riječi, da je nasumce pomicalo pijune i lovce. […] Čak i racionalni vođe ponekad čine vrlo glupe stvari. […] Čak i ako je rat katastrofičan za sve, nijedan bog i nijedan zakon prirode ne štite nas od ljudske gluposti. A mogući lijek za ljudsku glupost je doza poniznosti. […]
 
Zapravo se nije mnogo toga promijenilo otkako smo afričku savanu zamijenili urbanom džunglom. […] Budući da moje postojanje ovisi o zapanjujućoj mreži ekonomskih i političkih veza i budući da su globalne uzročno-posljedične veze toliko zamršene, smatram kako je teško odgovoriti i na najjednostavnija pitanja, poput onog odakle dolazi moj ručak, tko je izradio cipele koje nosim i što mirovinski fond čini s mojim novcem. […] Godine istraživanja mogle bi otkriti činjenicu da vlada za koju sam glasovao potajice prodaje oružje diktatorima na drugom kraju svijeta ili podupire gradnju golf-terena na nekom trećem. Ali u vremenu koje mi je potrebno da to otkrijem možda propuštam mnogo važnija otkrića, poput sudbine kokoši čija sam jaja jeo za večeru ili EU-kokoši koja je kokodakala u bankaroidnom EU-parlamentu njemu u čast. Sustav je strukturiran tako da oni koji se nimalo ne trude nešto saznati, mogu živjeti u blaženom neznanju, a oni koji se trude nešto znati, jako teško dolaze do istine. Kako je moguće izbjeći krađu kad svjetski ekonomski sustav neprestano krade u moje ime i bez mog znanja? […] Najveći zločini suvremenog doba nastali su ne samo iz mržnje i pohlepe, nego iz neznanja i indiferentnosti. […] Ali bez prednosti koje nudi naknadna pamet, sigurnost u moralni odabir možda je izvan našeg dosega. Gorka je istina da je svijet jednostavno postao previše kompliciran za mozgove nas lovaca i sakupljača. Većina nepravdi u suvremenom svijetu nastaje zbog velikih strukturalnih pristranosti, a ne zbog pojedinačnih predrasuda, a mozgovi nas lovaca i sakupljača nisu dostatno napredovali da bi otkrili strukturalne pristranosti. […] Čak i ako sami pripadate nekoj nepovlaštenoj skupini i stoga iz prve ruke istinski razumijete njihovo stajalište, to ne znači da razumijete stajališta drugih sličnih skupina. Jer svaka skupina i podskupina suočava se s drukčijim labirintom prepreka, dvostrukih standarda, kodiranih uvrjeda i institucionalnih diskriminacija. […] Čak i ako počnete s odbacivanjem svih vjerskih dogmi i čvrstom posvećenošću znanstvenoj istini, prije ili kasnije će kompleksnost stvarnosti postati toliko uznemirujuća […] Ni Facebook, ni nacionalizam, ni religija nisu ni blizu stvaranju takve zajednice. Sva današnja ljudska plemena zaokupljena su vlastitim interesima umjesto razumijevanjem globale istine.“ (Yuval Noah Harari, 21 lekcija za 21. stoljeće, Fokus, Zagreb, 2018., str. 117.-120., 184., 189.-192., 235.-239., 241.-242.).
 

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

Povezane objave

Tipična manifestacija visokofrekventnih valova

hrvatski-fokus

Zdravstveni osiguravatelji objavili zabrinjavajući broj nuspojava cjepiva

hrvatski-fokus

Stevia

HF

Direktor CDC-a konačno je priznao da bi to moglo sve promijeniti

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više