Hrvatski Fokus
Hrvatska

U boj, u boj za novčanik svoj!

Sjećam se s nostalgijom vremena kada je vladala Kolinda Grabar-Kitarović

 
 
„Riječ je živa kad život govori.
Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore.
Prepuni smo riječima, a prazni djelima“.
Sveti Antun Padovanski
 
Prošli su, a na našu sreću preživjeli smo ih, i nedavni predsjednički izbori. Bilo je tu svega i svačega. Bilo je tada i mnoštvo  kandidata, čast izuzetcima, bez ikakva pokrića i uporišta. A nad svima je, kako neki tvrde, briljirao svojim izričajem i  riječima kao najjačim oružjem, naš dični i drčni Zoran Milanović. I tadašnji „jedini“  kandidat s karakterom.
I kako tad, više nikad. Jer, bacio je “niz rijeku“ sve obećano, pa se i riječima i djelom, ispuhao na samom početku mandata. Počev od izjave o  Koloni sjećanja u Vukovaru do Bleiburga, od  micanja bista naših velikana do ukidanja povijesne straže, od izjava o Bleiburgu do izjava o Jasenovcu…
„Ma, kakav kralj Tomislav, kakav Ante Starčević, kakav Stjepan Radić, kakav Strossmayer, kakav Ivan Mažuranić… svi vanka, u muzej!?“
Hrvatska povijest počinje sa mnom.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/rawImage.jpg
A onda je nastupila šutnja. Za početak šutnje djelomično je kriva i Korona, koja nas je sve paralizirala, pa je i našega novoga vođu, prisilila na šutnju. Na sreću svih nas zajedno.
Doduše, svi smo o njemu sve znali. Posebice o njegovim izgovorenim biserima. Svi smo znali sve i o njegovim promašajima. Ali, ipak su neki išli, po našem starom običaju, „grlom u jagode“, nošeni našim jalom, našom nepromišljenošću, našom neobaviještenošću i našom naivnošću.
-Bože moj dragi, Bože dragi! Hoćemo li ikada moći razmišljati analitički i mudro? Hoćemo li ikada moći staviti sve stvari na svoje pravo mjesto? Hoćemo li  ikada moći krenuti naprijed…
A bili smo tako blizu…      
     Sjećam se, tako, s nostalgijom, vremena s Kolindom Grabar-Kitarović, kada mi se činilo sve blistavo jasno. Kada smo svi bili ponosni na sve što je činila i učinila za Hrvatsku. Posebice, na međunarodnom planu. Sjećam se dobro svega. Sjećam se i njenog blistavog osmjeha na ozarenom  licu i svjetlosti u očima uvijek kada je govorila o Hrvatskoj. Sjećam se i njene topline koja je iz nje zračila i pozitivne energije koju je širila oko sebe, ma gdje se pojavila. Sjećam se i njene bliskosti s običnim hrvatskim pukom.
Sjećam se i njene elegancije i njenog kulturnog ophođenja, ma s kime se susretala ili našla.
Zato me je svako njezino pojavljivanje, kod nas ili u svijetu, ispunjavalo ponosom, unosilo radost u srce i davalo neku sigurnost, snagu i vjeru u našu bolju i svjetliju budućnost.
     Ali, dobro se sjećam i svega onoga što je doživljavala… Svih onih osporavanja, svih izrugivanja i svih podmetanja. Sa svih strana. Pet punih godina.
No, unatoč svemu, unatoč i nekim promašajima (a tko ih nema), ona je bila i ostala, jedina dostojna nasljednica našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. I nitko drugi. I nitko više. Ni na jednoj državnoj funkciji, od Račana, Sanadera, Mesića, Josipovića do Plenkovića i Milanovića. Ma koliko se neki od njih pozivali na Franju Tuđmana i ma koliko im to njihovo pozivanje bilo ili ne bilo vjerodostojno.   
Osjećala sam, znala i bila uvjerena kako ćemo uskoro, nakon njenoga odlaska, za njom i zažaliti. Sada sam u to i sigurna. Žalit ćemo mi, žaliti, dragi moji Hrvati, svaki dan. I sve više i više. Ako smo pošteni i iskreni.
Jer, sadašnji Predsjednik svih građana, kako se u predsjedničkom govoru identificirao, samo u prvim tjednima mandata, iz Ureda predsjednika RH, premjestio je sve biste, uključujući i onu prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.  
Ma, kakav Franjo Tuđman??? Napolje!!! U muzej…
Hrvatska povijest počinje sa mnom.
JER, DRŽAVA TO SAM JA!
Pa je onda, unatoč opiranju donedavnog ministra obrane Damira Krstičevića, odlučio riješiti se i svečane odore Počasno-zaštitne bojne i spremiti ju u povijesno spremište.
I ni to nije sve! Tijekom posjete Jasenovcu, digao je branitelje na noge, tvrdeći da HOS-ovu ploču na kojoj se nalaze imena poginulih hrvatskih branitelja treba negdje baciti.
-I, ni to nije sve! Jer se na obilježavanju operacije Bljesak u Okučanima, usred same svečanosti, demonstrativno pokupio i nestao. Smetala su mu  dvojica branitelja  koji su se pojavili s majicom na  kojoj su se nalazila HOS-ova obilježja s natpisom „Za dom, spremni“.
„Nije predsjednik svih građana s Plenkovićem polemizirao oko gospodarstva, nije ga pitao ništa o obnovi Zagreba, već mu je pažnju, u nezapamćenoj krizi, privuklo navodno nečije ustašovanje“.
Ali, po djelima ćemo ih prepoznati.
Zato, pamet u glavu!!! Jer, bliže nam se i novi parlamentarni izbori. A, kandidata za „djela i djelovanje“ ima bezbroj. I svi su spremni za ljuti boj. Do zadnjega.  Naravno, u boj, u boj, za novčanik svoj! Ali, kao i uvijek, obećanja im je pun kufer.
„Polako, polako! Rekao sam da ćemo…da ćemo… da ćemo u novom mandatu zaposliti stotinu tisuća (100.000) mladih ljudi, ali nisam rekao kada“, kaže jedan od kandidata.
Dug je, predug popis zainteresiranih za saborske fotelje…. Tu je SDP, HDZ, Domovinski pokret, Most i još mnoštvo malih strančica, kao što su: IDS, HSS, Glas, Snaga, Reformisti…
I, naravno, svi su oni s imenom i prezimenom.
Ali, “SDP je potpuno devastirana stranka, politički, ideološki, kadrovski, i što je najgore moralno”, rekao je u emisiji ‘Zoom Zagreb’ od 21. rujna 2016. godine Ivica Pančić, a na to je Aleksandra Kolarić dodala: “I financijski”(Pančić i Kolarić su bili članovi nekadašnjeg SDP-a). A bio je to SDP iz doba našega dičnog i veleumnog sadašnjeg predsjednika Milanovića, a tadašnjeg predsjednika Vlade RH.
Pametnome dosta!!!
Zato ni o Bernardiću ne bih puno trošila riječi. Jer, on je, kako sam kaže, „siguran pobjednik“.
Živi bili pa vidjeli!
Što vam je tu čudno, drage moje Hrvatice i Hrvati? Ta on je bezuvjetni sljedbenik partije i Tita!  Jer, uz „maršala Tita, nas neće ni pakao smest“, čvrsto u to vjeruju naše antife. A uz sve to, tu je i puna podrška provjerenih i po djelima dokazanih mlađahnih kandidata. Svima poznatih i od svih prepoznatih.
I po poštenju, i po radu, i po djelovanju… Na svim mjestima i na svim funkcijama.
Sve po onoj staroj: U se, na se, poda se“.
„Naši socijaldemokrati koji bi trebali biti svijest društva, u jednoj izbornoj noći pjevaju Po šumama i gorama,Od Vardara pa do Triglava i Druže Tito, mi ti se kunemo, dok mi, iz dana u dan, vidimo i otkrivamo nove grobove u Kočevskom Rogu, Macelju, Jazovki i mojem Goviću…“, napisao je književnik Nino Škrabe.
-Ma, kakvi socijaldemokrati, moja Monika!? Oni se samo bore za svoju bolju prošlost, pa umjesto onoga „povijest je učiteljica života“, nama stalno nameću kako se moramo okrenuti budućnosti. A jedino što je realno naše i što stvarno imamo, naša je prošlost. Sadašnjost nam je samo jedan kratak tren u vremenu. Jer već sutra, ona naša trenutna sadašnjost, postat će zauvijek naša prošlost.
– Pa, zašto će nam, onda, prošlost?
-E, moja Monika! Reci ti meni, onako iskreno, bez nekog dubokog promišljanja, ima li išta što bi ti željela promijeniti u svojoj prošlosti?
-Ima, naravno da ima. I to podosta, moja Lucija!
-A zbog čega bi, reci mi, to mijenjala?
-Pa, zato jer sam, nekada davno, neke stvari uradila na krivi način.
-Shvaćaš li onda zašto se mi Hrvati trebamo na grješkama iz prošlosti, učiti za bolju budućnost?
-A oni, tzv. naše antife, što nam to oni sada nude!?
-Oni nam nude, draga moja, povratak na staro iliti Restart koaliciju. I popis lijepih želja. Nešto kao što su nam  nudili i prije na praznom papiru. Nešto kao novi Plan 21.
-Nemoj tako! Imaju oni provjeren i prokušan mlađahni kadar.
“Na ovim izborima građani biraju žele li Hrvatsku bez korupcije, Hrvatsku bez nepravde, Hrvatsku bez siromaštva ili povratak na staro. Biraju žele li Hrvatsku bez diskriminacije, po bilo kojoj osnovi, koja će omogućiti svima, a ne samo nekima, jednaku šansu za uspjeh.
Hrvatska ima budućnost. Pred nama je bitka za dušu nacije, za budućnost naše zemlje, pred nama je bitka za novi početak”.
A vrli kandidati za taj novi početak, za tu našu bolju i ljepšu budućnost, naši su stari drugovi i drugarice antife: Mrak-Taritaš, Maras,Josipović, Beljak, Siniša Hajdaš-Dončić, Domagoj Hajduković, Fred Matić, Željko Sabo, Boris Lalovac, Zmajlović, Željko Jovanović, Vojko Obersnel, Ranko Ostojić, Arsen Bauk i još cijela galerija, kako oni tvrde, vrsnih i poštenih djelatnika na radu za opće dobro.
 I svi su spremni ići u ljuti boj. Naravno, za novčanik svoj.
“Vjerujem u ljude iz SDP-a, vjerujem u našu zemlju,   vjerujem u vas. Danas Hrvatskoj treba poštena, odgovorna i transparentna vlast. Koja ima plan i strategiju suočavanja s krizom. Ali istovremeno i ona koja ima jasnu viziju budućnosti”, poruka je našega Bere.
Vjerujemo mu na riječ. Bez ikakve zadrške.
Časna pionirska!
-A Škoro? Što je sa Škorom?
-E, draga moja! To je već nešto drugo i drugačije. Jer, sve što znamo o njemu i sve što smo čuli o njemu, prosudit ćemo i suditi kasnije.
Istina, okrupnjao je pokret. Ima neke dobre ideje, doduše samo zapisane, ima i neke neovisne kandidate koji ulijevaju povjerenje i koji bi mogli, ako ostanu i dalje neovisni, nešto korisno i uraditi. Ali, sve dok se ne pređe s riječi na djela, sve dok su to samo lijepe želje i obećanja, ne želim davati nikakve sudove. Jer, tek po djelima ćemo ih i prepoznati.
A o današnjem HDZ-u i o Plenkoviću, u nekom narednom tekstu.   
 

Vera Primorac

Povezane objave

Hvala Vam, gospodine predsjedniče!

HF

U Srbiji ništa novo, tek novo Načertanije

HF

Zaboravljena živa zapaljena Verica Nikšić

HF

Za istarske Jugoslavene svaka hrvatska država je neprihvatljiva

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više