Škoro i Most morali su biti zajedno

Zajedno bi imali 20 saborskih zastupnika više

Organizacija, osnivanje i djelovanje političke stranke vrlo je zahtjevan i složen pothvat jer zahtijeva kadrovsku bazu, stranačku infrastrukturu i logistiku te prije svega novac jer je to iznimno skup projekt. No pred izbore za Hrvatski sabor 2015. našla se skupina mladih ljudi, entuzijasta i političara koje svi ti uvjeti i zahtjevi koji stoje pred svima koji osnivaju stranku nisu obeshrabrili i pokolebali u njihovu naumu, jer su bili mladi, hrabri, sposobni, moralni, motivirani te spremni u to uložiti i vlastiti novac; zbog čega su i bili dorasli ostvarenju tog i takvog složenog i ne baš lakog pothvata.   

Njihovu pak sposobnost, marljivost, društvenu i ekološku odgovornost te humanističku viziju i misiju zapazio je urednik i voditelj tv-emisije „Nedjeljom u dva“ („N u 2“) pjesnik i plemeniti literat Aleksandar Stanković, te im primjereno njihovom političkom, društvenom, domoljubnom, rodoljubnom, moralnom i estetskom potencijalu poklonio odgovarajuću pažnju i potporu. Pa je tako u vremenu pred izbore koji su održani 8. studenog 2015.  tijekom mjeseca rujna i listopada kao goste od ukupno osam termina u čak četiri emisije „N u 2“  pozvao trojicu političara iz tek osnovane stranke Most nezavisnih lista (Most NL). Politički program i ciljeve te novoosnovane i javnosti nepoznate stranke mogli su u udarnom nedjeljnom TV terminu predstaviti i tumačiti biračima dr. sc. Drago Prgomet, dr. sc. Ivan Lovrinović te dr. med. Božo Petrov, koji je bio gost u dvije emisije od kojih je druga bila samo tjedan dana prije izbora!

Na izborima su kao tek osnovana stranka postigli iznimno dobar uspjeh osvojivši čak 19 saborskih mandata, a kako su se javnosti i biračima predstavili te od oligarhijskih medija i paradržavnog „centra moći“ podržani kao stranka desnog i demokršćanskog političkog i domoljubnog društvenog spektra; birače pak, njihove glasove i mandate oduzeli su logično i očekivano HDZ-ovoj „Domoljubnoj koaliciji“! Političkoj i parlamentarnoj praksi te politološkoj teoriji i terminologiji  dali su nezaboravan i trajan prinos institutom ugovora kod javnog bilježnika kao jamstva biračima izbornog programskog političkog kredibiliteta, leksičko-semantički unikatnom sintagmom „tripartitna vlada“ ali koja u konkretnom političkom kontekstu nije i velika koalicija, „brifiranjem“ potrebe sporazuma s MOL-om o arbitraži zbog čega su hrvatski porezni obveznici oštećeni za oko pet milijardi kuna, terminom „duopol“  klasika politološke misli i terminologije Bože Petrova, derogiranjem članka 11. stavci 1, 2 i 4 Zakona o sprječavanju sukoba interesa (ZSSI) prema kojem je posudba samo onaj novac koji je državnom dužnosniku posuđen uz ugovorenu i javnobilježnički ovjerenu kamatu. A teoretičar, burevjesnik društvenog preporoda i moralna vertikala Mosta NL Božo Petrov objavio je u njegovoj imovinskoj kartici da mu je naslovni nadbiskup Martin Vidović posudio 20.000,00 eura bez kamate zbog čega to ne može biti te i nije posudba nego dar, a prema članku 11. stavak 4 ZSSI-ja državni dužnosnici mogu primiti dar vrijednosti do  najviše 500,00 kuna“ ali on ne može i ne smije biti u novcu! I je li zbog tog očiglednog sukoba interesa protiv državnog dužnosnika Bože Petrova prema ZSSI-ju pokrenut odgovarajući postupak?  Nije! A zašto nije na to bi pitanje trebala odgovoriti tadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sprječavanje sukoba interesa i današnju osnivačica stranaka i političarka Dalija Orešković Letica. 

U nedjelju 24. svibnja godine Gospodnje 2020. u kultnoj emisiji zapadnobalkanskog „regiona“ „Nedjeljom u 2“ ukazao se kao gost  doc. dr. sc. Nino Raspudić, što kao da pomalo podsjeća na reprizu Mostova „desanta“ na tu emisiju pred izbore u studenom 2015. jer je nedavni gost bio i Mostova riječka perjanica vjeroučitelj Marin Miletić. Pod geslom „Vrijeme je“ a bez pripadajućeg izvornog nastavka „da se krene“ iz predizborne aktivističke pjesme Gorana Bare i Majki koju su u izbornoj kampanji gudili u uši Ivici Račanu i ljevičarima te poduprli „trećojanuarski“ prevrat na izborima 2000., Nino Raspudić obznanio je Urbi et orbi da ulazi u politiku te da će kao nezavisni kandidat biti nositelj jedne od Mostovih izbornih lista.

Za neke je to bilo iznenađenje da stručnjak i znanstvenik, talijanist i sveučilišni nastavnik, koji na matičnom zagrebačkom Filozofskom fakultetu kao politički konzervativac i demokršćanin nije pokazao ama baš ni najmanji interes ili aktivnost u kritici ili i obuzdavanju neokomunističke rekonkviste koja je uvodila čak i nastavne programe s paleokomunističkim sadržajima – ulazi u politiku. Drugi su pak u tome vidjeli samo javno priznanje činjenice da je navodni arivist, mostarski „Bruce Lee“ te uvjereni pacifist zbog čega nije mogao sudjelovati u obrani rodnog grada u drugoj bitki za Mostar 1993./94.; već poodavno educiran, formatiran te operativno duboko implementiran i u dnevnu politiku!

Što je i koja je od te dvije mogućnosti veća istina (pr)ocijenit će čitatelji sami prema svom znanju i iskustvu, no za mnoge će i dalje ostati enigma odnosno nepoznanica percipira li Nino Raspudić da on kao politički „konzervativac i demokršćanin“ zajedno s Mostom NL samostalnim izlaskom na izbore razjedinjuje desno biračko tijelo i raspršuje glasove njegovih birača? Što nikako nije zanemariva politička i izbornostrateška činjenica u uvjetima inačice razmjernog izbornog sustava s visokim izbornim pragom od 5 posto dobivenih glasova po izbornoj listi, te i malih izbornih jedinica od po samo 14 zastupničkih mandata. Te k tome još i u prosjeku relativno malim brojem birača u izbornim jedinicama što se zorno može pokazati usporedbom s varijantom razmjernog izbornog sustava koji se primjenjuje na saveznim parlamentarnim izborima u Njemačkoj, gdje je cijela država jedna izborna jedinica s 350 zastupničkih mandata, izborni prag je 5 posto a birača je oko 60 milijuna!

U varijanti razmjernog izbornog sustava koja i kakva se primjenjuje na izborima u Hrvatskoj, zbog visokog izbornog praga od 5 posto veliki broj izbornih lista ga ne može prijeći zbog čega uopće ne sudjeluju u podjeli mandatâ, tako da ti glasovi budu izgubljeni i doslovno „propadnu“. A zbog sinergijskog djelovanja visokog izbornog praga i malog broja mandata u izbornoj jedinici, stupanj razmjernosti odnosno mogućnosti D'Hondtove metode da kvantitativno što vjernije odnosno što razmjernije pretvara glasove u mandate je snižena i to više na štetu listâ koje s manjim brojem dobivenih glasova prijeđu izborni prag. Zbog toga je to inačica razmjernog izbornog sustava koja iznevjerava opću ciljnu predodžbu tog sustava da što veći broj glasova birača sudjeluje u podjeli mandata tj. da što manji broj listâ ostane ispod praga i posljedično da glasovi „propadnu“ tj. da ne sudjeluju u podjeli mandatâ. Što pak onemogućuje i sprječava da što veći broj birača (te i stranaka, neovisnih lista, društvenih i alternativnih skupina itd.) preko izabranog zastupnika budu predstavljeni u parlamentu čime bi on bio reprezentativnijeg sastava i vjernijeg kvantitativnog odraza biračkoga tijela, a zahvaljujući tome bi i društvo kao cjelina politički i interesno bilo manje antagonizirano i znatno stabilnije!    

Kakav i koliko presudan utjecaj na rezultate izbora može imati pojava raspršivanja glasova birača desnog biračkoga tijela, može se pokazati pa i dokazati simulacijom izbora i hipotetičkih izbornih rezultata. Ako na primjer samostalne izborne liste nazovimo je tako „Domovinske koalicije“ Miroslava Škore i partnera („DK“) te Mosta NL, hipotetički u izbornoj jedinici dobiju po 6,5 posto glasova birača osvojit će vjerojatno svaka po jedan mandat. No, ako bi nastupili sa zajedničkom izbornom listom i dobili 13 posto glasova, njihova bi lista s tim postotkom glasova u pretvaranju glasova u mandate D'Hondtovom metodom vjerojatno dobila tri mandata! Kad se ta i takva simulacija izbornog procesa i njegovih rezultata projicira u 10 izbornih jedinica, vidi se da bi samostalne izborne liste „DK“ i Mosta NL vjerojatno osvojile svaka po ukupno 10 mandata, a da bi sa zajedničkom izbornom listom vjerojatno osvojili znatno više tj. ukupno oko 30 mandata! Što znači da samostalan izlazak „DK“ i Mosta NL na izbore te posljedični rascjep njihovog desnog biračkoga tijela i raspršivanje glasova birača; unaprijed sprječava svaku mogućnost da desni politički centar postizborno u Saboru čak i udružen bude ikakav značajniji politički čimbenik koji može učinkovito utjecati na donošenje odluka i kreiranje ekonomskih, gospodarskih, društvenih, obrazovnih, demografskih, zdravstvenih i ostalih tekućih i razvojnih planova i strategija! Ako je pak to možda cilj samostalnog izlaska na izbore Mosta NL i Nine Raspudića,  onda su tom i takvom izborno strategijom nedvojbeno postigli – pun politički pogodak!

Među mnogobrojnim komentarima čitatelja na portalima nastupa Nine Raspudića u emisiji „N u 2“ je i ovaj: „Ulaskom Raspudića u Sabor saborske bi diskusije dobile jednu višu razinu, za razliku od dosadašnjeg kokošarenja“. Što je doista točno, ali u kontekstu činjenice da parlament nije debatni klub, natjecanje u retorici ili umjetničko klizanje gdje se ocjenjuje i umjetnički dojam, tko će imati najviše koristi od tog podizanja samo retoričke i estetske razine saborskih rasprava i ophođenja? Pa vrlo je logično predviđanje da će to biti oni kojima će rascjep desnog biračkoga tijela omogućiti da kao i do sada bez demokratskog izbornog legitimiteta svojom partitokratsko-klijentelističko-uhljebničkim mrežom „nalegnu“ na državni proračun, i donose  odluke protivne zajedničkom interesu hrvatskog društva i općem dobru naroda!     

Tranziciju iz totalitarnog sustava i konsolidaciju demokracije ne čini samo izborna smjenjivost vlasti nego i institucionalizacija cjelokupnog ideološkog i političkog spektra, tj. i njegovog stvarnog a ne dirigiranog i fiktivnog desnog pola. No, pred svake izbore raznim nedemokratskim pa i nelegalnim postupcima, smicalicama i potvorama taj se istinski desni pol političkog spektra razjedinjuje i destruira, čime se ujedno onemogućuje i završetak procesa tranzicije Hrvatske iz totalitarnog poretka te uspostava i konsolidacija stvarne a ne daljnje održavanje fasadne demokracije odnosno autoritarizma! Svoj nastup u emisiji „N u 2“ Nino Raspudić završio je geslom odnosno sloganom za predstojeće saborske izbore: „Hrvatska se budi!“. U čemu je u potpunosti u pravu, jer dosadašnje iskustvo potvrđuje da se pred svake izbore veliki broj „dubokih spavača“ organizirano budi da bi kao kandidati na izbornim listama mesijansko-moralističko-ezoterijskih stranaka sudjelovali na izborima, kako bi time dali svoj nezamjenjivi prinos i potporu stvaranju privida demokratskih izbora i folkloru dogovornog višestranačkog parlamenta!

Darko Kovačić