Osmanizam jedini nekažnjeni teroristički režim

Komšićeva Armija je antifašistička u onolikoj mjeri u kolikoj je bila osmanlijska

U Bosni i Hercegovini osmanizam i komunizam su dolazili i poraženi odlazili, a zločinačko teroristički komunisti osmanlije, ostajali i ostali. Svako vrijeme ljudske povijesti ima svoje diktature i diktatore. Ima sljedbenike i čuvare. Ima potomke. Ni jedan sustav se tako čvrsto i brutalno ne brani kao što se brane te dvije mračne ideologije od kojih je komunističku slobodni svijet Zapadne civilizacije osudio i pohranio zajedno sa nacizmom i fašizmom, a drugu osmanlijsku ostavio nekažnjenu. No za razliku od nacizma, fašizma i komunizma koje je svijet pobijedio i kaznio, osmanizam je jedini teroristički režim nekažnjen i danas. I zato se u zemlji izvorišta, i u onima u kojima su zločin genocida i konfesiocida provodili, i proveli, ponovo javlja i svijetu prijeti.

Pojedinac zaražen komunističkim, osmanlijskim i isilovskim virusom ostaje neizlječiv. Čini se da svijet nema lijeka, niti cjepiva protiv tih pandemija koje su svijet vratile, vraćale i vraćaju u zavisnosti od prostora na kojima su rušili i ubijali, gotovo stoljeća unazad. Najteže s nesagledivim posljedicama prošli su, i prolaze, narodi koji su bili, i jesu, žrtve i osmanizma, i komunizma te današnjeg isilizma. Bosna i Hercegovina je, napose njezin hrvatski katolički narod, vjerojatno, jedina zemlja u svijetu, ako ne u svijetu a ono sigurno u Europi, koja je bila, koja jest i danas, a po svemu sudeći, na žalost, i koja će biti i sutra žrtva osmanizma, komunizma i isilizma. Tri ideologije, tri pandemije, tri po egzistenciju hrvatskog naroda smrtonosna virusa, haraju, ubijaju, i prijete, na različite načine diljem Bosne i Hercegovine. Eto, u procesu prisvajanja Bosne i Hercegovine, otimajući je svim nebošnjacima i nemuslimanima, u nizu tih osvajača ističe se pripadnik muslimanske Armije, Željko Komšić, odlikovan zlatnim ljiljanom jer je "nenaoružan" pucao po Hrvatima, i u tolikoj pucnjavi izgoneći ih sa trinaeststoljetnih ognjišta, "ne zna" je li nekog od njih i ubio.

Za svoju armiju kojoj je vjerno služio, kao i desetine tisuća mudžahedina i vehabija, te svih drugih vrsta džihadista, Komšić kaže da je ona „jedini historijski nasljednik antifašističke tradicije BiH". U ozračju nemjerenog ponosa što je bio i u takvoj, isključivo vjerskoj, armiji upućuje joj, a time i sebi čestitku "povodom obilježavanja 15. aprila – Dana Armije RBiH." Komšićeva Armija je antifašistička u onolikoj mjeri u kolikoj je bila osmanlijska, u kojoj je i suvremena  isilovska, i ona komunistička kojoj je bio vrhovni zapovjednik čovjek čiju sliku drži u svom uredu. Ili onoliko je antifašistička koliko su antifašisti svi njegovi suborci vehabije i mudžahedini koji su katolicima namijenili sudbinu kršćana na Bliskom istoku.

Antifašistička slika muslimanske armije Bosne i Hercegovine, u čijim redovima je bio zajedno sa mudžahedinima i prvi bošnjački član beha Predsjedništva Željko Komšić, vidjela se u zapjenjenosti džihadista 16. svibnja 2020. u bosanskohercegovačkom Teheranu, kada su isilovski jurišali na kardinala Katoličke Crkve, na katedralu i katoličke vjernike okupljene na Svetoj misi. Komšić, laskajući svojoj armiji, a time najviše samom sebi čestitajući joj rođendan kaže:" Tamo gdje je četrdesetih stala jedna generacija antifašista, devedesetih je nastavila druga". Priznade vojnik muslimanske armije ono što je cijeli slobodni svijet osudio, da je totalitarni komunizam i njegova zločinačka "antifašistička" armija daleko fašističkija, zločinačkija i brutalnija i od nacizma i fašizma zajedno. Pokazale su se te dvije armije, komunističko "antifašistička" i muslimansko "antifašistička", u slikama porušenog Vukovara, u spaljenim hrvatskim selima Srednje Bosne, kao i u beha gradovima kroz koje je Željko prošao sa svojim suborcima mudžahedinima i vehabijama, koji su i danas četvrt stoljeća poslije etnički i vjerski čisti bošnjačko muslimanski gradovi. 

Komšić kao pripadnik muslimanske Armije, koja ima dodatak BiH, i suborac mudžahedina, vehabija kako onih strani tako i domaći, bez i malo osjećaja srama, i straha odgovornosti za zločine genocida nad hrvatskim narodom, hvališe svoju vojsku pripisujući joj ono što nije bila i što nikada i ne može biti. Kaže, između ostalog, za svoju armiju iza koje su i danas pusta i spaljena hrvatska sela i neotkrivene masovne grobnice hrvatskih žrtava, taj od dvojice prvi bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva: „Obranivši domovinu u okvirima granica koje je utemeljilo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, Armija Republike Bosne i Hercegovine, koju su sačinjavali pripadnici svih bosanskohercegovačkih nacionalnosti, ujedno je odbranila i ono što je Bosna i Hercegovina uvijek bila i uvijek će biti, a bila je, jeste i biti će, domovina i država svih njenih građana".

Svaki bošnjački govor o građanskoj beha zajednici Bošnjaka, Hrvata iSrba je zapravo nepriznavanje niti Srba, niti Hrvata niti bilo kojeg drugog nebošnjačkog beha naroda. A to nije ništa drugo već korak do genocida nad tim narodima. Kako bi sakrio taj put, i taj cilj koji je zapravo put u muslimanski beha entitet, Komšić u poznatoj čaršijskoj maniri laže kako je u njegovoj armiji bilo "svih bosanskohercegovačkih nacionalnosti". I to laže sam sebe. Kako to da je u beha "državi građana" bilo i svih nacionalnosti. Sam priznaje da hoće dokinuti, izbrisati beha nacionalnosti, u prvom redu hrvatsku koja je potpuno nezaštićena u bošnjačko unitarističko centralističkim  federalnim okvirima,  da bi stvorio neku svoju naciju građanin, čime nastavlja neometano davanje beha dokumenata isilovcima, mudžahedinima, vehabijama, džihadistima, i svim drugim migrantima i ratnicima iz islamskih zemalja, koji ubrzano postaju građani i glasači za Komšića, Izetbegovića i muslimansku Bosnu i Herecgovinu.

A zar to plansko mijenjanje nacionalne slike Bosne i Hercegovine nije genocid. U svakom nasilničkom procesu stvaranja novih nacija u kompleksnim zajednicama, zapravo je proces genocida nad malobrojnijim narodom. To je povijesno potvrdio i velikosrpski pokušaj nasilničkog stvaranja nacije Jugoslaven, koji je u neuspjehu realizacije kao odmazdu nad onim narodom koji to nije prihvatio, hrvatskim, počinio zločin genocida. Danas to isto čine i velikomuslimani u daytonskoj federalnoj tvorevini nasilničkim pokušajem stvoriti, dakako na štetu Hrvata, novu naciju Građanin, što zapravo znači velikomusliman. I već početak tog mračnog procesa obilježili su strašnim zločinima  nad hrvatskim narodom, i čine i dalje, koji ne prihvaća tu fašističko nacističku, osmanlijsku doktrinu prisilnog islamiziranja.

Vinko Đotlo