Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Poraz filozofa iz Donjeg Tavankuta

Odlazak s političke scene, poslije V. Šešelja, najveće štetočine po hrvatski narod u Srbiji

 
 
Samo poslije nekoliko godina od imenovanja za predsjednika jedine relevantne političke stranke Hrvata u Republici Srbiji, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, što je za političku karijeru toliko kratak period da može pokazati samo da je u pitanju potpuni idiot u doslovnom smislu (izvorno, idiot je u staroj Grčkoj čovjek koji nije upućen u državne poslove), sišao je sa političke scene samozvani zastupnik Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/w_56168270-e1592775367867-678x381.jpg
NAKON IZBORA – Jedni slave, drugi tuguju
 
No, za to vrijeme bolesno ambiciozni elektrotehničar – filozof iz donjotavankutskog piska nanio je nepopravljivu štetu ovdašnjim Hrvatima. Da će to tako biti bilo je jasno već u samom začetku njegovog političkog angažmana svakom tko ima imalo sluha za politička i društvena zbivanja oko sebe, jer se kod Žigmanova, prije svega, sve bazira na manipulaciji, obmani i laži.
 
Umjesto da već ruiniranu ovu političku stranku poslije isto takvog jednog idiota, Petra Kuntića, stvar popravi i ispravi, Žigmanov ju je potpuno uništio.
Promjenom Srbije od federalne jedinice Jugoslavije u državu, politička stranka Hrvata u njoj je prvo trebala promjeniti ime. Malobrojne, desetkovane i  prestrašene ovdašnje Hrvate je trebalo ujediniti prije svega pod nazivom u kojem mora stajati HRVATSKA STRANKA U SRBIJI. Kuntić, a posebno Žigmanov, su radili sve suprotno! Već u samom nazivu stranke veliki dio Hrvata se ovdje osjeća Hrvatom drugog reda, jer Beograd sa velikim dijelom Vojvodine nije u Vojvodini, a o užoj Srbiji, gdje ima znatan broj Hrvata (samo u Nišu oko 600), da ne govorim.
 
Posebnu razjedinjenost među Hrvate u Srbiji Žigmanov je unio naglašavajući politički (i svaki drugi) značaj ovdašnjih takozvanih „bunjevačkih Hrvata“. U situaciji kada su u državi Srbiji Bunjevci priznati kao poseban narod, a „bunjevački Hrvati“ nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju (i nitko ne zna koliko ih ima), trebalo je imati sluha i ne vrijeđati time sve ostale Hrvate koji su na svojoj koži osjetili problematične stavove Bunjevaca u Vojvodini unazad 150 godina u odnosu na Hrvate.
Uz sve to Žigmanov je ovdašnje Hrvate podjelio i po svim drugim mogućim i nemogućim šavovima ispoljavajući posebice odiozan stav prema srijemskim Hrvatima samo zato što govore jezikom sredine, forsirajući pri tom bunjevačku  ikavicu, jezik i pismo naroda u državi Srbiji koji tvrdi da s Hrvatima nema ništa zajedničko!
A srijemski Hrvati su jedini autohtoni Hrvati na tom prostoru i nikada se nisu služili bilo kakvom mimikrijopm, što je izuzetno izraženo među vojvođanskim Bunjevcima i Šokcima.
Da će Žigmanov napraviti nepopravljivu štetu Hrvatima u novoj državi Srbiji moglo se jasno znati od samog početka njegovog djelovanja jer je pravila svoje igre ustanovio, učvrstio, monopolizirao i privatizirao prvo u oblasti kulture Hrvata u Republici Srbiji, na čemu je sistematski radio petnaestak godina.
 
Prvi značajniji potez u tom pravcu je osnivanje Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (danas bi taj zavod morao nositi ime ZAVOD ZA KULTURU HRVATA U SRBIJI) i imenovanje sebe za (nezamenjivog) ravnatelja te institucije te postavljanje djelatnika, kao i izbor suradnika, koji su mu slijepi poslušnici i poltroni. 
Više puta sam u svojim otvorenim pismima rekao da poslušnici i poltroni mogu biti samo mediokriteti koji su uz to i ljudi lošeg karaktera, a Žigmanov je uz sve to i lukavi i perfidni manipulator. Tako su danas u njegovim rukama djelatnici i suradnici NIU „Hrvatska riječ“ (u kojem je Žigmanov i predsjednik Nakladničkog vijeća), pored kvalitetnog časopisa „Klasje naših ravni“ osnovao je svoj časopis za književnost i umjetnost (?) „Nova riječ“ u kojem su mu suradnici istog profila, a ulaskom i u politiku eliminirao je sve svoje neistomišljenike i formirao svoje nacionalno vijeće.  Zato danas imamo takozvani hrvatski tjednik, takozvani dnevnik na hrvatskom jeziku, takozvano hrvatsko nacionalno vijeće i sl., a sve čini šačica „bunjevačkih Hrvata“ i nekolicina Hrvata koji pristaju na to.
Suština je da iza svega stoji novac, oko milijun eura godišnje, i nije u pitanju nikakva briga o Hrvatima u Republici Srbiji, već osobni interes, čisti etnobiznis, koji je Žigmanov usavršio do savršenstva.
No, u politici mu se brzo ugasio fitilj! Zanimljivo, istog dana kada i Šešelju, 2:0 za Hrvate! Valjda ćemo doživjeti i to da ovdje živimo normalno, kao svi drugi građani?!
Ali Hrvati moraju raditi na tome da takvog čovjeka kao što je Tomislav Žigmanov što prije eliminiraju i iz kulture, inače će ovdje sve biti samo takozvano hrvatsko. O tom potom.
 

Miroslav Cakić

Povezane objave

Rodoslovlje Josipa Bele Šuveljaka

hrvatski-fokus

Ringišpil

HF

Miho Stjepović – hrvatski iseljenik iz Šipana u Aljaski

hrvatski-fokus

Očekujemo širenje politika suradnje u prekograničnim programima

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više