Mitovi i simboli oko nas

Živjeti u snovima znači biti mjesečar

"Ne možete učinkovito organizirati velike mase, a da se ne oslonite na neku vrstu mitologije. Ako se držite čiste stvarnosti, slijedit će vas nekolicina ljudi. […] Kad treba ujediniti ljude, lažne priče zapravo imaju prednost pred istinom. Ako želite procijeniti odanost skupine, tražiti od ljudi da vjeruju u neki apsurd mnogo je bolji test nego zahtijevati od njih da povjeruju u istinu. […] Mogli biste reći da je barem u nekim slučajevima moguće učinkovito organizirati ljude sporazumnim dogovorima umjesto fikcijom i mitovima. Stoga u ekonomskoj sferi novac i korporacije vežu ljude mnogo učinkovitije od bilo kojeg boga ili svete knjige, unatoč tome što svi znaju da je samo riječ o ljudskoj konvenciji. […]

HRVATSKA DRŽAVA I HRVATSKA KATOLIČKA CRKVA SPAŠAVALI SU 1942. KOZARAČKU DJECU, KOJA SU OSTALA NAPUŠTENA NAKON "BRATOUBIČAKOG" RATA IZMEĐU SRBA PARTIZANA I SRBA ČETNIKA

Ako započnete duboku filozofsku raspravu o tome [društvena konvencija ili vjerovanje u vrijednosti same po sebi], gotovo svatko će se složiti da su korporacije zapravo fikcijske priče koje su izmislili ljudi. Microsoft ne čine njegove zgrade, njegovi zaposlenici ili dioničari – riječ je zapravo o zamršenoj pravnoj fikciji koju su ispleli zakonodavci i odvjetnici. Pa ipak, 99 posto vremena nismo u filozofskim raspravama, a s korporacijama se ophodimo kao da su stvarni entiteti, baš kao i tigrovi ili ljudi. […]

Ako želite moć, u nekom ćete trenutku morati širiti fikciju. Ako želite znati istinu o svijetu, u nekom ćete se trenutku morati odreći moći. […] Kao vrsta, ljudi vole moć više od istine. Provodimo bitno više vremena i truda pokušavajući kontrolirati svijet nego pokušavajući ga razumjeti – a čak i kad ga pokušamo razumjeti, obično to činimo u nadi da će nam to razumijevanje olakšati kontrolu nad njim. Stoga, ako sanjate o društvu u kojem vlada istina, a mitove se ignorira, ne trebate očekivati puno od 'Homo sapiensa'. Radije pokušajte s čimpanzama. […]", napisao je Yuval Noah Harari.

Iako sam vrlo skeptičan prema povjesničaru Yuvalu Noahu Harariju čovjek je neosporno erudit i filozof, daleko uvjerljiviji od tragičara Richarda Dawkinsa. Ne namjeravam polemizirati s njegovim stavovima, ovdje mi je samo poslužio kao savršen uvod u temu. Kada u SAD-u prosvjednici žele srušiti spomenik Theodoru Rooseveltu oni nam daju priliku za zanimljivu etičku analizu. Robustni Predsjednik jaše kao drug Tito na čelu kolone (na konju bijelcu?), a do njega dva tužna vrijedna pješaka (štitonoše?) Afroamerikanac i Indijanac (Praamerikanac zvuči bolje jer ljudi nemaju nikakve veze s Indijom). U vrijeme kada je kip napravljen širio je pozitivnu poruku, crveni (žuti?) i crni ljudi su naša braća, oni postoje i imaju demokratska prava – ali mi (Anglosasi) smo ti koji vode odvažno kotač povijesti, tj. znanost, umjetnost, tehniku i tzv. napredak, društvo i država počivaju na nama kao Herrensvolku! Ostali su "drugotni". Očekivati od ljudi koji su živjeli u drugačijem vremenu i prostoru mjerila današnjice je apsurd i povijesni anakronizam, nitko doduše ne želi slaviti koljače i ropstvo ali stavljati za povijesne osobe vrlo visoka mjerila znači tražiti kanonizaciju, a po tim strogim pravilima otpali bi i mnogi sveci. Povijest ne treba poznavati "svetih krava", tj. nedodirljivih tabua, sve treba biti otvoreno kritici i rasuđivanju i mjerenju, ali tko je bez grijeha neka baci prvi kamen.

Kontroverze oko trgovine robljem pogodile bi i Arape i Grke i Rimljane i Židove i Portugalce, pa i same crne Afrikance. Sjećam se da nitko nije postavljao pitanje zašto se slavi partizanske kurire i bombaše kada se tako djecu pretvaralo u vojnike? I danas slave antifašisti oslobađanje kozaračke djece iz Doma u Jastrebarskome da bi poslije ta djeca postali partizanski vojnici. I demonsko trojstvo XX. stoljeća liberalizam, fašizam i komunizam dolaze na naplatu povijesnim "revizionistima", s tim da im sudi sam život jer su protunaravni.

Mogu li ljudi živjeti u zajednicama podijeljenih vrijednosti i različitih snova? Stanovnici Crne Gore, koji se ne razlikuju po imenu i jeziku. sebe doživljavaju dvojako;neki kao Crnogorce neki kao Srbe. Pravoslavna Crkva, kojoj obje skupine pripadaju, postaje poprište žestoke polarizacije, iako su Crnogorci (kao i većina europskih naroda) pretežno ateisti, donedavno titoisti. Naravno da obnovom države postaje bespredmetno ukidanje Crnogorske pravoslavne crkve, te da ima pravnu težinu pokušaj vladajućih da nekretnine koje su prije 1918. pripadale CPC-u oduzme SPC-a, ali mišljenje 30 posto srpskih Crnogoraca (ili točnije crnogorskih Srba) ima značajnu težinu. Nije bitno što država Srbija i pravoslavna Rusija mogu crnogorskim Srbima izgraditi veće i ljepše crkve, bitna je borba na razini simbolike i identiteta (vidjeti Tito, Meštrović, Stjepan Sarkotić i Njegošev Mauzolej na Lovćenu). Jasno uz duhovnu moć i prihodi koje ostvaruju manastiri na Cetinju i Ostrogu imaju svoju specifičnu težinu čak i za duhovne ljude.

Zanimljivo je i pitanje identiteta Bošnjaka; sjećam se iz služenja JNA da je većina Bošnjaka koje sam susretao bila vjerski ravnodušna i jugoslavenski orijentirana. Prohrvatski orijentirani Bošnjaci su rijetkost, prosrpski su bili još malobrojniji jer je srpska politika isključila logiku mudrog Miće Ljubibratića još u XIX. stoljeću. Hoće li Bošnjaci Europu ili im je miliji Erdoğan koji vrlo autoritarno vlada i ima velike vanjskopolitičke ambicije? Bošnjaci Sandžaka su često albanskoga, pa i crnogorskoga i srpskoga podrijetla. Postoje i Bošnjaci u Podgorici i Baru koji povijesno imaju vrlo slabe veze sa BiH. Je li pitanje identiteta ustanovljeno u XIII. stoljeću kada Nemanjići progone bogumile i popravoslavljuju Crnu Goru, osim Primorja? Je li bogumilstvo otvorilo vrata islamu?

Može li Srbija shvatiti da je mala država i da njezino jačanje u XIII. I XIV. stoljeću jest plod slabljenja Bizanta pred nadirućim Turcima i križarima, te rada rudnika srebra? Može li se odreći bismarckovske tradicije krvi i tla, tj. militarizma i nacionalne romantike koja se slabo obazire na stvarnost, a druge ne vidi? Živjeti u snovima znači biti mjesečar, a za to se plaća poprilično velika cijena. Ili živimo u slučajnom svijetu i slučajnim državama pa nas netko slučajno ponudi povoljnim kreditima? Mi ćemo ležati i zarađivati kroz najam nekretnina, i to je smisao slučajnoga položaja na moru? Ne, nein, njet, no, jok! Pantha rei.

Teo Trostmann