Rak rana s metastazama

Sve hrvatske krovne institucije i dalje su u rukama šačice "bunjevačkih Hrvata". Dokle?

Na koliko trulim i bolesnim osnovama je predsjednik „jedine relevantne hrvatske političke stranke“ Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), Tomislav Žigmanov, održavao, godinama obmanjujući 57.900 Hrvata u Republici Srbiji, ovu stranku, samo da bi se on osobno isticao kao lider i tako uzurpirao sve ključne pozicije kada je u pitanju politika i kultura tih Hrvata, pokazali su nedavni izbori. Kada je u pitanju politika, sve se za jedan dan srušilo i svelo na samo tri imena: Tomislav Žigmanov (kao nosilac liste DSHV) i Josipa Vojnić su osvojili zastupnička mjesta u Skupštini grada Subotice i Željko Pakledinac u Skupštini Bača.

Kraj! Nema više nigdje nikoga iz DSHV-a u cijeloj Srbiji! Istina, još jedan Žigmanovljev čovjek, čak aktualni član Predsjedništva DSHV, Krunoslav Đaković je, kao 26-i na listi SNS, u Srijemskoj Mitrovici postao zastupnik u Skupštini tog grada! Ovaj katolički pop nije odolio da kao takav pravi djecu (zbog čega je izopćen iz crkve), pa sada, razumljivo, nije mogao odoliti ni Vučićevom sloganu „Za našu decu“! Svojevremeno me je Đaković žestoko napadao što napadam njegovog idola Tomislava Žigmanova pišući u svojim otvorenim pismima da Žigmanov oko sebe okuplja samo ljude loših karakternih osobina, mediokritete i poltrone! Ovo je pun pogodak!

Hrvatima na ovim prostorima je petnaestak godina strah u kosti utjerivao Vojislav Šešelj, a poslije toga, oni koji taj strah nisu osjetili jer im je Šešelj rekao da su „naši“, petnastak slijedećih godina obmanjuju ovdašnje Hrvate da ih upravo oni štite i zastupaju njihove interese. Na toj obmani su sve hrvatske krovne institucije formirane u Subotici i danas su u rukama šačice „bunjevačkih Hrvata“ na čelu s velemajstorom manipulacija i obmana Tomislavom Žigmanovim.

Bunjevci ovdje (govorim isključivo o Vojvodini) 150 godina manipuliraju opredjeljenjem oko toga što su: Bunjevci koji niječu da su Hrvati, Bunjevci koji su u isto vrijeme i Hrvati (ovdje pripadnici dvaju naroda u isto vrijeme!), „bunjevački Hrvati“ i sl., koristeći pri tomu svaki put trenutačne političke prilike isključivo u svoju korist, ne mareći za Hrvate. O Bunjevcima postoji silna pisana građa i što ju više čitate sve više ste zbunjeni i dobijate sliku da su prava rak rana na ovdašnjem hrvatskon nacionalnom korpusu. Danas je Žigmanov u tom tijelu stvorio i metastaze: izopačeni DSHV, njegov ZKVH, njegovo HNV, njegovu NIU „Hrvatska riječ“, njegov časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“, njegov radio i tv program, njegov… A kada samo malo razgrnete te „hrvatske“ institucije vidite da su u svakoj ključni ljudi „bunjevački Hrvati“, a izvođači radova samo nekoliko poslušnika koji ne smiju imati svoje mišljenje, kreativnost i slobodu pisanja i govora! Tako su sve ove institucije šuplje, kao što se pokazao koliko je šupalj i sam DSHV!

Sada kada su maske pale Hrvati u Republici Srbiji moraju stvarati novu političku stranku, novo nacionalno vijeće, novi zavod za kulturu, novi tv i radio program, ili će potpuno nestati, umrijeti od raka. Sjedišta ovih institucija ne mogu biti locirana po kutovima tavana ove države već isključivo u Beogradu, Novom Sadu, rodnoj kući bana Jelačića u Petrovaradinu i sl. U Subotici, Somboru, Zrenjaninu, Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Nišu i drugim većim i manjim mjestima mogu biti obrazovne, kulturne i administrativne institucije, pristupačne svakom pojedincu. U samom početku ovih promjena među Hrvatima (ne među „hrvatima“, bez obzira koliko se pokaže da u Srbiji ima Hrvata, makar i 10.000!) u prvom planu treba da su hrvatske udruge u kojima se praktično odvija život ovdašnjih Hrvata, pri čemu treba objektivno valorizirati njihov rad i rad pojedinaca u njima te pomoći u svakom pogledu one udruge i pojedince koji stvaraju trajne i pozitivne vrijednosti za Hrvate.

(Bunjevačke udruge treba prepustiti narodu koji je ovdje priznat kao poseban narod i koji ima svoj jezik, običaje i dr, a pokazaće se da ista sudbina čeka i one koji ispred hrvatskog imena stavljaju prefiks „šokačko“. Ponavljam, govorim isključivo za prostor ove države. Neka Žigmanov i njegovi trabanti stvaraju bunjevačko-šokačke političke stranke i udruge na krajnjem sjeveru Bačke.) Zatim treba stvarati jedinstvo hrvatskih udruga do toga da se članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća biraju po sistemu jedan čovjek, jedan glas. Po istom sistemu treba stvoriti političku stranku koja mora uvijek biti u dobrim odnosima sa vladajućim strukturama, ali bez pravljenja koalicija sa bilo kime, te tako, prije svega, štititi interese svakog Hrvata pojedinačno ovdje. Do krajnjeg cilja da svatko može glasno i jasno reći da je Hrvat ako se tako osjeća (ne da se krije iza nekih mimikrijskih oblika „hrvatsva“), a da zbog toga nema nikakvih negativnih posljedica, kao i svaki drugi lojalni građanin ove države. Ništa više i ništa manje.

Miroslav Cakić