Kapiteli Kneževa dvora u Dubrovniku

Kriju u sebi jasne simbolike i alegorije koje nam vješto pričaju o ukusu, svjetonazoru i politici Dubrovčana XV. stoljeća

Kapiteli Kneževa dvora u Dubrovniku najvećim su dijelom nastali nakon pada Carigrada i Bosne (iza 1462.), te kriju u sebi jasne simbolike i alegorije koje nam vješto pričaju o ukusu, svjetonazoru i politici Dubrovčana XV. stoljeća. Najveći dio ukrasa je radio Petar Martinov iz Milana koji je uresio i Malu Onofrijevu fontanu, te figure dominikanaca. Koga zanima detaljnije vidjeti o arhitekturi Kneževog dvora neka pogleda radove Cvita Fiskovića i Vinicija Lupisa i članke o Michelozziju, braći Andrijić i Juraju Dalmatincu; ovdje se bavim samo kapitelima! Na jednome kapitelu vidimo dugokosog brkatoga čovjeka kako se bori sa zmajem.

Talijanski kondotijer Filippo Buondelmonti degli Scolari (1369. – 1426.) poznatiji kao Pippo Spano general i pouzdanik i prijatelj kralja Žigmunda istakao se u ratovima protiv Turaka. Taj član Zmajevoga reda (kao i Drakula što znači zapravo zmaj) pokopan je pokraj mađarskih kraljeva u prijestolnom bijelom gradu Szekesfehrevariju), koji Hrvati zovu Stolni Biograd. Zmaj simbolizira Osmanlije i zvijer iz apokalipse, ali i viteški red;sjetiti se slavnih Bokelja Zmajevića koji su biskupi, admirali i učenjaci! Žigmunda koji je boravio u Dubrovniku nakon Nikopoljske katastrofe 1396. godine (tu se borio i P. Spano) Dubrovčani se živo sjećaju; njemu u čast podigli su svoj Orlandov stup (bijesni Roland, franački borac protiv Arapa), naravno pritom pažljivo i taktično trgujući s muslimanima.

Lijevi vanjski središnji kapitel prikazuje medvjeda (loše klesanoga tako da izgleda kao vepar) kako se pokušava nespretno uspeti na stablo dok majmun stoji visoko u granama držeći plod čvrsto u rukama. Moje proizvoljno tumačenje reljefa je da treba stajati visoko iznad mase i ne dijeliti vlast ni sa kim, jer u protivnim sudbina će ti biti kao i Medicija i francuskih monarha. Dubrovnik je kazano SDP-ovim rječnikom iskazivao visoku klasnu svijest, kao kada je primio i pomagao protjerane hvarske plemiće ili kotorske, te  kada je zabranio da se u gostionicama uopće razgovara o Hvarskoj buni (1510. – 1514.). Tako je bilo i nadalje, panslavist XVII. stoljeća Ivan Gundulić, koji je za ujedinjenje svih Slavena pod žezlom katoličkoga poljskog kralja, daje lik obogaćenog građanina kao sirovog Grdana, a plemiću Miljenku je od Boga dana vlast. Jasnija bi bila alegorija da su nazočni likovi Ezopove basne gavran i lisica, ali prikazati vlastelu kao gavranove a puk kao mudru lisicu bilo bi blasfemično.

Na kapitelima skrajnje desno prikazan je liječnik Eskulap i doba procvata kemije sa suvremenim kemijskim priborom, kult Eskulapa se povezuje sa Cavtatom (Epidaur), jer Dubrovnik je novi grad nastao kao zbjeg. Vanjska strana je sa likovima koji nose pršut, pijetla i kravlju glavu. Tipično renesansni siže, znanost, gastronomija, alegorije i mitološke teme nadovezuje  se i na glazbu,erotiku i astrologiju. O astrologiji ne ću pisati iako priznajem da razna elektromagnetska i astralna zračenja mogu utjecati na ljude i ostala živa bića,pa i na druga tijela, npr. mjesec na plimu i oseku, ali dajem poveznica izvrsnoga dr. Iva Babića. https://hrcak.srce.hr/file/110631

Na samom ulazu nalazi se lik medvjeda u borbi sa zmajem(!), Albrecht Medvjed bio je markgrof Brandenburga i istaknuta osoba križarskoga rata protiv Slavena polabskih 1147. godine, odatle medvjed Španjolcima 1222. u ratu protiv Arapa i Maura kao križarski simbol. Medvjed vjerojatno simbolizira Španjolsku, recimo vidjeti grob Fernana Pereza de Andradea s medvjedom koji nosi sarkofag, ili Nune Rodrigueza iz 1397. s medvjedom pored nogu, medvjed je i grb Madrida (naravno i Berna, Berlina i raširio se i do Poljske i Rusije kao simbol). Kršćani su smatrali u početku medvjeda kao nasilan simbol, tako u Ohridu reljef na kojem medvjed zajedno sa volom ore zemlju predstavlja kristijanizirane barbare. Poviše medvjeda i zmaja su goli mladić i djevojka s anđelom (možemo ih kao dr. Babić zvati Mars i Venera, ali to je nebitno), desno su tipična renesansna glazbala u izvedbi anđela. Gomilanje anđela u doba renesanse (vidi Trogir) ima i psihološku dimenziju, smrtnost novorođenčadi i male djece je bila velika. Što bi značio lik dječaka koji sa uzicom drži vezana oko vrata drugoga dječaka sa glavom psa i pored njih je pravi pas, ili lik dječaka koji pleše sa medvjedićem? Još jedan zmaj u lijevome kutu, prizori lova sa psima i mačkama (risovima?), hrvači, sve je to vrlo zabavno, ali osim anđela koji puše u trubu nema baš neke biblijske ili apokaliptičke alegorije; sve sama vedra renesansa koju je tako sjajno opisao Jakob Burckhardt, renesansa koja je i pobožna i makijavelistička i znanstvena  i usput vjeruje u zvijezde.

Dubrovački kancelar Niccolò della Ciria iz Cremone ima prste u natpisu vezanome uz Eskulapa. Nad ulazom u nekadašnju vijećnicu postavljen je, pak, kip anđela koji drži traku s natpisom u kojem je apostrofiran dubrovački senat i Sacra Mens (sveti um); pod kipom je još i lapidarni natpis na grčkom: IEPA BOΥΛΗ. Obliti privatorum, publica curate – opominje vlastelu da vode računa o javnim (općim) interesima, a ne osobnim. Ima li lava tj. Venecije na kapitelima Kneževa dvora sami otkrijte. Nalazio se nekada i Salamonov sud kao simbol mudre i čestite vlasti, ali je oštećen davno, tako da je sada u Gradskom muzeju.

Teo Trostmann