DIP i Đuro Sessa namjerno diskriminiraju ugrožene birače
• I prije izbora moramo zaključiti kako su izbori protuustavni i nelegitimni. Iz više razloga. Vratimo se gotovo četiri mjeseca prije kada je aktualna vlast neustavnim odlukama ovlastila Stožer civilne zaštite da protuustavno vlada Hrvatskom, što je, istina sramežljivo, i nakon dugo vremena, ponukalo Ustavni sud i njegova neuništivog predsjednika Miroslava Šeparovića da, nekoliko dana prije izbora, dotakne to pitanje. Ovdje se ne ćemo baviti time zašto Šeparović i njegovi podložni suci nisu ranije, otpočetka Corona krize, potaknuli to pitanje, jer je i nestručnjacima odmah bilo jasno kako Krunoslav Capak, Vili Beroš, Davor Božinović i(li) Alemka Markotić nikako nisu mjerodavni i ovlašteni da nad nama vladaju. Šeparović, odnosno Ustavni sud, nije se tada mjesecima oglašavao, da bi sada, uoči samih izbora izvršio pritisak na Andreja Plenkovića i HDZ i tim potezom smanjio njihove šanse za ostanak na vlasti. Naime, dvoje ustavnih sudaca Ustavnoga suda predložilo je pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakonskih izmjena i odluka koje je donosio Stožer civilne zaštite tijekom Corona krize i Corona zabrana razne vrste. Osim prijedloga dvojice sudaca Ustavnoga suda, Ustavni je sud do 25. lipnja 2020. zaprimio 27 drugih prijedloga za ocjenu ustavnosti rada Stožera civilne zaštite, od čega 8 u vezi s ocjenom suglasnosti zakona s Ustavom, a 19 u vezi s ocjenom suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. Posebno je zanimljivo na koji način Ustavni sud radi i na koji način vrši pritisak na Plenkovića. Iz Ustavnoga suda poručili su mu da će sukladno članku 33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, donijeti odluku o zahtjevu, prihvaćenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u pravilu u roku od najviše godinu dana, s time da je riječ o "instruktivnom roku". Dakle, ima vremena godinu dana. Ali, ne bude li i dalje na vlasti, zasigurno ne će imati godinu dana "fore". Siguran sam da će proces protiv njega nastupiti vrlo brzo. A to se vidi i na demagoškom Šeparovićevom "obrazloženju" da se Ustavni sud u predizborno vrijeme u pravilu "suzdržava od donošenja odluka koje imaju političke posljedice", a potaknuo je to pitanje.
• Druga potvrda da su ovi izbori neustavni i nezakoniti vidi se na primjeru Državnoga izbornog povjerenstva (DIP) o zabrani glasovanja osobama zaraženim virusom Corona, kao i onima koji nisu zaraženi ali su ih iz Stožera civilne zaštite na silu poslali u "samoizolaciju" jer nisu Andrej Plenković i Davor Božinović. Najprije su iz DIP-a poručili kako na izbore ne mogu oni koji su zaraženi, a predsjednik DIP-a, "sluga pokorni" svim političkim opcijama Đuro Sessa, govorio je kako ne garantira da će svoje biračko pravo moći ostvariti niti oni koji su ne svojom voljom otjerani u "samoizolaciju". Nu, pod pritiskom javnosti za očekivati je da će se ove nelogične, nelegitimne i neustavne mjere donekle izmijeniti i da će svi ljudi imati pravo glasovati na izborima. Posebno je nerazumna odluka DIP-a o zabrani glasovanja svima kojima je temperatura viša od 37,2 stupnja, što je u suprotnosti sa člancima 14. i 45. Ustava Republike Hrvatske. Odluka je nelegitimna i nije prikladna ostvarenju legitimnog cilja – zaštite zdravlja, jer to ispada kako bolesni ljudi, koji od koje god bolesti imaju povišenu temperaturu, ne mogu glasovati! To je u suprotnosti s već spomenutim člankom 45. Hrvatskoga Ustava koji glasi: "Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom". U tom se članku nigdje ne spominje bolest. Isto se tako u svih 142 članaka Ustava nigdje ne spominje ograničavanje prava glasovanja na izborima zbog bolesti. Za ustavnog stručnjaka Branka Smerdela "to je apsolutno protuustavno, potpuna idiotarija". Isto tvrdi i njegova kolegica, ustavna stručnjakinja Sanja Barić: "Državno izborno povjerenstvo dužno je svakome omogućiti da može glasati".
• O izborima za Sabor teško je nešto pametno reći što već nije rečeno i poznato. Draž izbora zasjenila je svekolika zbrka oko nepotrebnih zabrana i restrikcija izazvanih postojanjem tzv. virusa Corona. Vladajuća politička klika na čelu s bruxelleskim odnosno globalizacijsko-neoliberalnim dvojcem, Andrejom Plenkovićem i Davorom Božinovićem, pokušava se svim sredstvima – institucionalno i izvaninstitucionalno – održati a na vlasti kako bi odgodila sigurni politički i sudski progon radi brojnih kršenja Ustava i pozitivnih zakona i propisa o kojima smo pisali na početku ovoga tjednog uvodnika. Za sve zlo koje nas je pogodilo u prvoj polovici ove sudbonosne 2020. godine, nikako ne smijemo (o)kriviti samo ovaj vrlo opasni dvojac proistekao ispod jugokomunističkog šinjela i "dograđen" i dorađen u neoliberalnim laboratorijima dekadentne Europske unije. Ovome dvojcu svakako moramo i trebamo pribrojiti i pridodati brojne članove HDZ-a, od saborskih zastupnika u prošlom savezu, pa sve do onih karijerista koji su više puta pogazili sve ono pozitivno u što su se zaklinjali i što su lažno obećavali, samo kako bi ostali na izvoru događanja i u političkoj areni. Svima njima, od Tome Medveda, Željka Reinera, Ante Deura i Miroslava Tuđmana, preko Steve Culeja, Josipa Đakića, Nade Murganić, Zdravke Bušić, Josipa Salapića, Božidara Kalmete i Mire Kovača, pa sve do nikad razjašnjenog Davora Ive Stiera i njemu sličnih jedina vodilja u politici je očuvanje političkoga položaja koje sa sobom neminovno nosi povlastice raznih vrsta. Dobrobit običnoga hrvatskog čovjeka, birača, kao i hrvatske države, njima nije nimalo na pameti. Oni se vode najobičnijim konformizmom i osobnom koristi. Stoga svaka čast Milijanu Brkiću što nije pristao na ovu političku prostituciju i što nije prodao obraz za šaku Judinih škuda. U HDZ-u već četiri godine na djelu je tzv. virus demokracije, kako ga je u svoj knjizi Poslije potop opisao hrvatski sociolog Josip Županov (Srednje Selo na Šolti, 14. IX. 1923. – Zagreb, 12. XI. 2004.). Naime, kao što politička elita devedesetih godina prošloga stoljeća nije pitala Hrvate za mišljenje ili od njih tražila suglasnost, nego su među sobom podijelili plijen, odnosno pretvorili državno u privatno, tj. u svoje džepove, tako i sadašnja politička elita u HDZ-u radi i protiv interesa i članstva i Hrvata samo da i dalje ostane u političkom sedlu.
• Na sučeljavanju Andreja Plenkovića i Davora Bernardića na jednoj komercijalnoj televiziji potvrdila se nezrelost čelnika Partije i bahatost uzurpatora na čelu stranke koja je stvorila hrvatsku državu. Lijevi mediji i dalje favoriziraju ovu dvojicu političara, što ne znači da će nakon izbora oni i biti oni koji se odlučivati o budućnoj Hrvatskoj vladi. I mediji i anketari zapostavljaju Miroslava Škoru i njegov Domoljubni pokret bez obzira što se u njemu nalaze ljudi koji obećavaju da nam može biti bolje. Stoga ćemo pričekati još nekoliko dana i nakon izbora biti "pametniji". Dotle svatko ima pravo na svoje mišljenje. Zato podržavaju nespretnoga Bernardića koji, poput Zorana Milanovića, i dalje obožava zločinca Titu, a prezire tvorca hrvatske države Franju Tuđmana. Nisam poznavao njegova oca Damira Bernardića, poginuloga hrvatskog branitelja, koji se zasigurno sada se okreće u grobu.
• Ublažavanjem rigoroznih i nepotrebnih zabrana normalnoga življenja ponovno saznajemo tko je i kada umro. Ovaj tjedan umrlo je nekoliko poznatih i cijenjenih ljudi, prije sviju hrvatski dirigent, diplomat i publicist Nikola Debelić (Zagreb, 24. XI. 1934. – Zagreb, 28. VI. 2020.) i hrvatski emigrant i robijaš u jugokazamatima Srećko Čulina (Obljaj kod Bosanskog Grahova, 15. V. 1928. – Pula, 24. VI. 2020.). Nikola Debelić, inače nećak Mladena Lorkovića (Zagreb, 1. III. 1909. – Lepoglava, 30. IV. 1945.), poznati je hrvatski dirigent iz poznate obitelji Lorković. Srećko Čulina je već s tri godine, 1941., morao s obitelji napustiti svoje rodno selo u zapadnoj Bosni ispred razjarenih četnika i partizana. Šezdesetih godina pobjegao je u Italiju, pa Njemačku, odakle je otišao u Sjedinjene Države, gdje je proveo većinu svoga života. Umro je i povjesničar i političar Ivo Banac (Dubrovnik, 1. III. 1947. – Zagreb, 30. VI. 2020.). Banac je bio slojevita ličnost. Stalno namrgođen. Po povratku u Hrvatsku, i u tijeku srbocrnogorske agresije i okupacije gotovo trećine kopnene Hrvatske, Banac je pokušao srušiti legalno izabranu hrvatsku vlast. Poslije 2000. godine ulazi u političke vode i nije se iskazao. Vratio se povijesnoj znanosti gdje mu je i bilo mjesto. Od rušitelja hrvatske državnosti postao je domoljub. Ivo Banac meni je ponajviše ostao u pamćenju po tomu što je sredinom prvoga desetljeća XXI. stoljeća preoteo ženu Žarka Puhovskoga (Zagreb, 15. XII. 1946.) Nadeždu Čačinovič Puhovski (Budimpešta, 1. IV. 1947.). Nu, osim domoljuba, umiru i oni drugi. Umrle su i dvije partizanke – Ema Derossi Bjelajac (Štrmac kod Labina, 3. svibnja 1926. – Zagreb, 20. lipnja 2020.) i Vera Gerovac-Blažević (Jezerane kod Brinja, 1930. – Zagreb, 27. VI. 2020.). Ema Derossi-Bjelajac bila je gušiteljica Hrvatskoga proljeća, dok je Vera Gerovac-Blažević dvostruko "poznata", kao sestra partizanke Ljubice Gerovac (Jezerane kod Brinja 20. IX. 1919. – Jezerane, 16. IV. 1942.) i kao žena zloglasnoga Jakova Blaževića (Bužim kod Gospića, 24. III. 1912. – Zagreb, 10. XII. 1996.). Iz podataka s kojima raspolažemo na vikipediji Ema Derossi-Bjelajac umrla je u 95. godini života, dok je Vera Gerovac-Blažević napunila 90 godina, što znači da je bila mlađa od glavnog tužitelja u montiranom sudskom procesu protiv zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca punih 18 godina. Osim toga, zanimljivo je kako partizani i jugokomunisti dugo žive, daleko više od hrvatskoga prosjeka. Primjerice, prije nekoliko dana "napustio" nas je zloglasni partizan i sudac Juraj Hrženjak (Bjelovar, 10. III. 1917. – Zagreb, 16. VI. 2020.) u 104. godini života.
• Skupa je cijena ljubavi bošnjačkih muslimana prema muslimanima s Istoka. Prvi bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović pozivao je i dovodio tisuća muslimana iz arapskih država i država iz cijele Azije i sada ta ista "draga muslimanska braća" tuku žene po Sarajevu i drugdje (https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/577825/migranti-su-me-toliko-tukli-da-sam-povracala). Pred nekoliko dana u pola bijela dana u Sarajevu "muslimanski prijatelji" pretukli su i opljačkali mladu 24-godišnju ženu, Iman Fagin, kojoj nije pomagao subrat Šefik. Mlada balerina je pretučena od trojice "muslimanske braće" i svi šute. Boje se represije. I policijske, i vjerske.
• U bošnjačkom dijelu BiH i u vrijeme Corona pandemije nije dosadno, što potvrđuje i slučaj iz Zenice iz koje su muslimani tijekom rata protjerali Hrvate. Početkom zaraze zarazila se majka Olivera Zilić i njezina kći Dajana Zilić, te Dajanin muž ili partner Kenan Agić. Za "nagradu" što su se liječili u Županijskoj bolnici u Zenici tamošnji Crveni križ nagradio ih zahvalnicama kao prvooboljelima od virusa Corona. Zahvalnice su dobili i predstavnici Kriznog stožera Ministarstva zdravstva i Županijskog stožera civilne zaštite Zeničko-dobojske županije za "pravovremeno djelovanje s ciljem suzbijanja širenja pandemije koronavirusa"!
• I Crnu Goru pritisnuli su iz liberalnoga Zapada i prisilili da izglasa "Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola". Time je i dojučerašnja tradicionalna Crna Gora šaptom papa pred rušiteljima braka i normalnoga života.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više