Pobjeda koronaznanosti nad zdravim razumom

U slučajevima rata, epidemija i elementarnih nepogoda ljudi postaju infantilni i vežu se čvršće uz središnju vlast

Pobjeda Andreja Plenkovića može nas mnogočemu naučiti o hrvatskom društvu, njegovim vrijednostima i staležima. Možda je Domovinski pokret ostao kratak za 25 do 30 posto više očekivanih glasova, možda je MOST osvojio solidnih 8 mandata, ali to je statistički nebitno. Bitan je rezultat HDZ-a koji je, štono bi Turci kazali, ham(l)etice porazio svoga lijevoga blizanca SDP, koji je jedva osvojio preko 40 mandata, te tako HDZ može gotovo samostalno sastaviti Vladu.

Koji su razlozi takvoga ishoda? Na prvom mjestu istaknuo bih Korona politiku HDZ-a i neurokirurga Vilija Beroša koji su kod starijega stanovništva stvorili dojam da su pravodobno i pametno reagirali na virus. U slučajevima rata, epidemija i elementarnih nepogoda ljudi postaju infantilni i vežu se čvršće uz centralnu vlast. Plenković je odabrao dobar termin izbora, dok još imade novaca u kasi i potrudio se na vrijeme dati pomoć agencijama i poduzećima, spašavati radna mjesta, sanirati brodogradilišta, obećati da ne će dirati u županije, naglasivši da je to njegovo biračko tijelo, izvršio povrate poreza itd. Obećanje EU-a od 10 milijardi eura pomoći, i to veći dio beskamatno, manji uz vrlo niske kamate je također dokaz nekima da premijer ima dobre veze u toj organizaciji.

Koliko je za EU bitna Hrvatska kao mala ali strateški dobro pozicionirana zemlja, a koliko ona želi u Hrvatskoj vlast koja ne će praviti prepreke Srbiji i otvarati pitanja koja su po Srbiju neugodna a po Hrvatsku važna tema je za dužu geopolitičku analizu. HDZ je s Plenkovićem otišao toliko ulijevo da je prihvatljiv i liberalima koji se ježe nacije i još više vjere. SDP sam po sebi nije bio toliko jak, koliko je uspijevao vezati razne koalicije centra te uz HSLS, HSS, HNS, DC, umirovljenike i manjince popraviti vlastitu krvnu sliku, a što mu je Plenković "ukrao". Tu je i vrlo niska izlaznost, za koju mislim da je razlog i apatičnost mladih.

Dakle "quieta non movere" (ne diraj ono što miruje, "ne kovitlaj"), znači prihvatiti stanje bez jakog gospodarstva, obrta i industrije, prihvatiti glomaznu i neefikasnu administraciju, te prihvatiti i korupciju koja je u samoj srži naroda koji kod koncesija, zapošljavanja, liječenja, gradnje kuća, iznajmljivanja apartmana  naučio u socijalizmu i prethodnim režimima biti sluga pokoran i švercati ispod žita (Snađi se, druže!), tako da razne afere poput Vjetroelektrana i Agrokora, te INA-e i HEP-a prolaze a medijski psi uglavnom ne laju; pitate se zašto? Jer su na lancu kapitala! Naravno po istome principu je funkcionirala i pokojna Tugoslavija koja nam ne smije biti uzor niti imponirati, ako tko imponira to je Mađarska koja ima vanjsku politiku, energetsku politiku, poljoprivrednu politiku, demografsku politiku itd., te ja kao Hrvat kličem Eljen Magyarorszag!

A mi budimo mali, kao predsjednik Zoran Milanović kada minira Davora Bernardića izjavom da ne treba niti ići na izbore, kao što niti Kolinda Grabar-Kitarović nije dobila očekivanu podršku od HDZ-a ali i ostalih, kao klupko sitnica koje na kraju ispadaju bitne kao u Altmanovom filmu "Kratki rezovi". A naš narod bez krupnoga plemstva (od Urote Zrinsko-Frankopanskih), razdiran turskom silom, bez krupnoga građanstva i banaka nije mogao drugačije stasati nego da bude plenkast i vegetast, uvijek nekome dodan i odan, uvijek nečiji začin. Nemojmo zaboraviti da je megalomanija Slobodana Miloševića srušila Tugoslaviju i da je među Hrvatima, pa i svećenicima, bilo puno, puno glinamolastih Tugoslavena. A da postoje stvari gore od Korone poput ekonomske krize, droge, kocke, prometnih nesreća, samoubojstava, blokiranoga zdravstvenoga sustava tomu se budemo tek domislili!

Teo Trostmann