“Duboka država”, Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći do izvršne i zakonodavne vlasti

Glavni zli um "duboke države" u Hrvatskoj je Budimir Lončar. Potom Stipe Mesić i Joža Manolić. Lončar i Manolić su zanat ispekli kao mladi OZNA-ši. Stogodišnji Manolić je mozak hobotnice u Hrvatskoj, dok je Lončareva moć neusporedivo veća u njegovim inozemnim državnim i diplomatskim vezama. Buda bi u normalnoj državi odavno bio optužen i procesuiran kao bivši ministar SFRJ, kao dio vrhuške bivše države koja je pokrenula agresiju na Hrvatsku. Bio je Titov ambasador u SAD-u, i čudim se Hrvatima u dijaspori, koji znaju koliko im je taj čovjek nanio zla, čija im je prošlost poznata, da nitko nije angažirao odvjetnike, da nema svjedoka koji bi bili svjedočili o opačinama tog mračnog tipa.

To dovoljno govori da državno-pravno, formalno imamo državu, ali da u njoj nemamo punu vlast ni moć, da je "duboka država" kao karcinom ostala i širila se u vladajućim i opozicijskim političkim elitama, medijima, pravosuđu, bankama, i gospodarstvu. Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći do izvršne i zakonodavne vlasti a da bi mogao nešto bitno promijeniti ili na nešto bitno utjecati. Pojedinci u tom sustavu koji su čestiti Hrvati ne mogu sami protiv sustava koji je kancerogen. Jedino stvaranje neke nove hrvatske političke elite koja bi preuzela vlast moglo bi donijeti promjenu. Ali tko će je stvoriti ako je političko-ideološko "mrijestilište" pod kontrolom hrvatske Udbe transformirane u niz drugih institucija? Ona je poput "aliena" ušla u sva državna tijela i preuzela ih.

O ovome sam pisao prije dvadeset godina, otvoreno kritizirao i Račana i Mesića i Sanadera, itd., ali – uzalud. Devedesetih sam pisao o agenturnoj protuhrvatskoj mreži kojom je dominirao HHO i Soroševo "Otvoreno društvo". "Duboka država" u Hrvatskoj je od početka devedesetih do danas imala nekoliko metamorfoza ali su metode i kadrovi ostali isti. U međuvremenu su odgojili svoj skojevski podmladak, tako da su jaja ostavili u svakom gnijezdu.

O ostacima mreže doušnika Kontraobavještajne službe JNA ne ću ni govoriti. Ta mreža se devedesetih infiltrirala u hrvatske medije. Neki su bili vrlo aktivni u otvorenoj izdaji a drugi su bili spavači u hrvatskim krugovima, aktivirani za račanovsku kontra-revoluciju dvijetisućite pod pokroviteljstvom tadašnjih američkih Demokrata i Madeleine Albright. Egzekutor na terenu je bio američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery. Monty je sve odradio da bi se pacificirala Hrvatska. Asistirali su mu agenti iz hrvatskih medija, pa čak i neki crkveni ljudi, bili su već tada za "detant" s "reformiranim" komunistima. Kad bi samo znali razmjere izdaje, koje sam vidio iza kulisa zbivanja i iščitao kao novinski analitičar i kolumnist, ne biste to preživjeli. Vjerujte. Meni je to umalo ogadilo vlastiti narod. Ne zamjerite mi, ali ni danas ne mogu razumjeti tu hrvatsku šutnju. I kad mi netko danas govori o izborima, ne znam bi li se smijao ili plakao.

Zoran Vukman