Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je "genocidan"

 
 
Značenje Rezolucije Europskoga parlamenta o izjednačavanju komunizma sa fašizmom i nacizmom, ili kako je izjavila Karolina Vidović Krišto: "To su tri kraka ekstremne ljevice". Europski parlament izglasao je 19. rujna 2019. Rezoluciju kojom je proglasio komunizam fašizam i nacizam istim zlom.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/07/maxresdefault.jpg
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html U Rezoluciji jasno se i precizno definirano:
Budući da
A.  budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;
B.  budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;
C.  budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;
D.  budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni;
E.  budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura;
F.  budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;
G.  budući da je europska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi te način da se suradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Europi, prestane s ratovima i osigura demokracija u Europi; budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u europsku obitelj kojoj pripadaju;
H.  budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;
I.  budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;
J.  budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., obilježena 50. godišnjica Pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put“, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litavaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i formirali ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;
Podsjeća da;
1.  podsjeća na to da se prema članku 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;
3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
4.  izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;
5.  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
6.  osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;
17.  izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
22.  nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.
 
Kao što piše u članku 22 Rezolucije poslana je svim vladama i parlamentima zemalja članica, pa su je sigurno dobili i predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Međutim ni glasa o njoj, ni predsjednik Vlade, niti je predsjednik Sabora stavio na dnevni red za raspravu u Saboru.
 
Nije to jedina Rezolucija EU o osudi komunizma. Vijeće EU-a donijelo je Rezoluciju 1481/ 2006. o osudi zločina komunizma, po Crnoj knjizi komunizma, po kojoj je u ime komunizma i za njega ubijeno 97 milijuna ljudi. Crna knjiga komunizma navodi sljedeće procjene o broju ljudi ubijenih od strane komunističke vladavine u navedenim zemljama (Afrika i istočna Europa su navedene zbirno):
Kina: 65 milijuna
Sovjetski Savez: 20 milijuna
Afrika: 1.7 milijuna
Afganistan: 1,5 milijuna
Sjeverna Koreja: 2 milijuna
Kambodža: 2 milijuna
Istočna Europa: milijun
Vijetnam: milijun
Latinska Amerika: 150.000
Za te zločine nitko nije odgovarao, niti je podignuta optužnica! Doslovno nepojmljivo! Međutim poznavajući pravosudni sistem u Hrvatskoj, nitko ne će ni odgovarati za komunističke zločine. Hrvatski sabor je 2006. osudio zločine komunizma, ali pomaka nema! (Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, Narodne novine broj: 76/2006. 10. srpnja 2006.)
 
Komunizam, titoizam i antifašizam
 
Sve je to deklarativno 2006. godine prihvaćeno, ali nikakvi konkretni koraci nisu dalje napravljeni. Komunizam i titoizam jednako  su zločinački kao i ostale dvije ideologije, a tako su se razbahatili i agresivno vrše ideološki pritisak u javnosti. Provedba Rezolucije, značila bi toliko potrebnu lustraciju, a Andrej Plenković je dakako ne želi provesti! Jer lustracija ne znači samo uklanjanje simbola komunizma, već i uklanjanje bivših komunista koji su se ogriješili u ljudska prava, koji su mučili i ubijali Hrvate, hrvatsku djecu i hrvatsku inteligenciju. Lustracija znači skinuti s pijedestala antifašističke borbe sve komuniste, počevši od doživotnog predsjednika KPJ – Josipa Broza Tita, koji je umro 1980. godine.
 
Bivši komunisti ili njihovi slijednici nikako ne priznaju da su pristalice zločinačke ideologije, ne priznaju ni počinjene zločine, a ako pritisnuti dokazima moraju priznati onda izmišljaju tako nevjerojatne razloge da je razvidno ustvari njihovo duboko nepriznavanje zločina. To je njihovo duboko usađeno uvjerenje da zločini počinjeni u ime komunističke ideologije i nisu zločini, već potreba za uspostavu komunističke vlasti, jer bez ubijanja svih koji nisu priznavali komunističku vlast, ona se ne bi mogla učvrstiti. Tako na primjer opravdavaju brutalno ubojstvo svećenika Miroslava Bulešića, 24. kolovoza 1947. u Lanišću time da on nije htio podijeliti Sv. Potvrdu djeci komunista i zato je morao biti zaklan u hodniku župnog stana? Nevjerojatno kada se zna da su komunisti bili ateisti i žestoki protivnici Katoličke Crkve!
 
Lustracija znači priznati da je radni logor Jasenovac bio u funkciji do 1952. godine, da su ga koristili komunisti od 1945.-1952. godine, čak duže nego NDH. Što dalje znači da više nitko ne bi mogao Jasenovcem ucjenjivati i stigmatizirati hrvatski narod kalo zločinački. Provedba Rezolucije znači priznati Bleiburg, priznati Križni put, priznati oko 600 jama, fojbi i rudnika u kojima su sakrivali svoje zločine. Provedba Rezolucije značila bi jedno ljudsko priznanje i kajanje za stotine tisuća bezimenih žrtava kojima su uzeli život, značila bi da im je proradila ona obična ljudska savjest, ono obično ljudsko suosjećanje, onaj običan ČOVJEK. Međutim toga nema, nema kajanja za žrtve Križnog puta, nema kajanja ni suosjećanja za stotine tisuća ubijenih mladih ljudi, žene i djece, cijele generacije su nestale, hrvatska inteligencija je nestala, pobijena, nema kajanja!
 
Ima reakcije ali kakve: "Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika" (Nenad Stazić). Iluzorno je očekivati suosjećanje i kajanje, kada bi i danas učinili isto, samo da im se pruži prilika. I upravo zbog takvih, nužna je provedba Rezolucije Europskoga parlamenta o osudi komunizma, koju HDZ ne želi provesti, a SDP još manje, jer bi to ugrozilo pozicije, vlast i materijalna dobra koja su opljačkali narodu u ime naroda! Sve to odvija se presporo, s nikakvom garancijom za uspjeh dokle god je živ ijedan bivši jugokomunist, dokle god ne priznaju sustavno kršenje ljudskih prava i sloboda, nismo slobodna zemlja. Aveti komunizma-antifašizma čvrsto nam stežu omču, ne daju nam slobodno disati! A 30 godina je prošlo, 30 godina, i oni bi to ponovili samo da im se pruži prilika. Europski parlament i Vijeće Europe dali su nam rješenje na dlanu, poklonili nam, a hrvatski političari, veliki europejci ne žele ni čuti, ni vidjeti! Zašto? To samo oni znaju, a pogotovo Andrej Plenković! Imao je prigodu postati velik hrvatski političar, zapamćen u povijest, a nije htio ili nije mogao?
 

Lili Benčik

Povezane objave

Specijalni rat protiv Hrvatske

HF

Kineski sindrom i hrvatska stvarnost

HF

Špiclov jednom – špiclov uvijek

HF

Hrvatsko-slovenski odnosi na raskrižju?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više