Sveta Sofija i jajačka crkva sv. Marije

Amerika se vraća u Bosnu i Hercegovinu na najbolji mogući način

Dana 29. svibnja 2020. bošnjačko muslimanski mediji svih predznaka i svih vlasnika, žestoko su se natjecali koji će od njih više pjevati hvalospjeve Turskoj koja je tog dana obilježavala najstrašniji povijesni genocid i konfesiocid 567. godišnjicu osvajanja Carigrada. Nekažnjeni zločini i zločinci sjeme su  budući zločina, genocida i konfesiocida. Primjer nekažnjavanja Turske kao najvećeg povijesnog zločinca počinjenih zločina genocida i konfesiocida diljem okupiranih kršćanskih prostora, pokazuje da oni nikad ne prestaju i da se uvijek spremaju za nove, ili nastavke zaustavljenih ili početke novih. Što je neki imperij počinio strašnije i obimnije zločine svih predznaka, tim je ostavljan nekažnjenim od svjetske zajednice, čime mu se šalje poruka da može ponovno nastaviti bilo gdje i bilo kad u svojim zločinačkim pohodima. Time i svjetska zajednica, napose onaj njezin dio koji je bio žrtva osmanlijskog krvoločnog zločina, znači onaj kršćanski dio kao najstradalniji, snosi veliku odgovornost nekažnjavanja Turske nakon propasti zloćudnog imperija.

Propast imperija ne znači i propast imperijalista. Školski primjer je današnje obilježavanje turskih imperijalista, kao i potomaka Osmanlija u Bosni i Hercegovini godišnjicu osvajanja Istanbula, drugog Rima kršćana i kršćanstva. U Turskoj se slavio dan konfesiocida, genocida, urbanocida i kulturocida, u Bosni i Hercegovini potomci Osmanlija natjecali se tko će ljepše i snažnije, dojmljivije i slikovitije opisati "historijski podvig osmanske vojske koju je predvodio sultan Mehmed Fatih II." Slaviti i veličati tako strašne zločine, nasilnih preinaka vjerskih bogomolja jedne religije u drugu, što je od pojave Osmanlija praksa islamskih zemalja pretvaranjem crkava u džamije, samosvrstavanje je na stranu najcrnjeg prošlog osmanizma i današnjeg isilizma. Obje te radikalne vjerske ideologije, iz prošlosti i sadašnjosti, duboko su prisutne danas u većem dijelu u vjerskom ratu podijeljene Bosne i Hercegovine. Niti je povlačenjem Osmanlija iz petstogodišnje okupirane, osiromašene, pokradene, razrušene i prisilno islamizirane Bosne i Hercegovine nestalo osmanizma, niti je porazom isilovaca na Bliskom istoku nestalo isila a u beha federaciji.

Nigdje u svijetu osmanizam i isilizam nisu našli tako snažno uporište kao na toj europskoj periferiji. Trajat će to toliko dugo koliko se dugo u Turskoj obilježava nasilničko osvajanje Konstantinopola, Istočnog Rimskog carstva, i pretvaranje tisuće crkava u džamije, kao i dok u Bosni i Hercegovini potomci Osmanlija stotine pretvorenih crkava u džamije i danas ih i dalje otimaju. Dva primjera istog turskog zločina konfesiocida, crkva Svete Sofije u Istanbulu i crkva Svete Marije u Jajcu najjasnije kazuju zločinačko pretvaranje crkava u džamije, i današnje pobjedničko prkošenje Turaka kršćanskom svijetu i osmanlijskih potomaka katolicima u Bosni i Hercegovini. No, jednako tako samo ta dva nekažnjena slučaja turskih konfesiocida počinjenih nad okupiranim kršćanima, govore o nerješivosti beha problema dok se ne kazne počinitelj tih strašnih zločina, Turska  kao nasljednica Osmanlija, Bošnjaci kao potomci Osmanlija. Nema većeg i sramnijeg poniženja kršćana i kršćanstva od Erdoğanovog odavanja počasti sultanu Mehmedu Fatihu II. osvajaču crkve Svete Sofije i njezinom pretvaranju u džamiju. Svi kasniji muslimanski zločini konfesiocida diljem svijeta imali su i imaju izvorište u osamnlijskom osvajanju crkve Svete Sofije i njenziom pretvaranju u džamiju, kao što i u Bosni i Hercegovini u osvajanju crkve Svete Marije u Jajcu i pretvaranje u džamiju. Jer ono što je crkva Svete Sofije za pravoslavlje, to je crkva Svete Marije u Jajcu za katolike.

I dok velik dio kršćanskog svijeta, kao i Putinova Rusija, šuti na Erdoğanovo ponovno vraćanje crkve Svete Sofije u džamiju, Sjedinjene Američke Države svjetska predvodnica ljudskih sloboda i vjerski prava, pozvale su Tursku da bivšu baziliku Svete Sofije ne pretvara u džamiju. Bez obzira što upozorenje dolazi dosta kasno, ipak ono ulijeva veliku nadu kršćanima svijeta, dakako i katolicima u Bosni i Hercegovini, kako više nigdje i nikada crkve ne će biti pretvarane u džamije. To je i neka nada kako bi moglo doći do kažnjavanja Turske za strašne zločine prisilne islamizacije i rušenja crkava u pokorenim kršćanskim narodima. Američko upozorenje Erdoğanu je također i indirektno upozorenje Bošnjacima da ne pokušavaju ponovno crkvu Svete Marije u Jajcu pretvarati u džamiju. Crkva Svete Marije u kraljevskom hrvatskom gradu Jajce, pretvorena u džamiju nepobitan je dokaz za sve beha narode pa i Bošnjake koji to negiraju, da je turska okupacija Bosne i Hercegovine, uza sve druge zločine, obilježena i zločinom prisilne islamizacije kršćana, napose katolika. Takvim zločinačkim potezima prisilne islamizacije ne gradi se suživot bosansko hercegovačkih vjerskih i nacionalnih razlika. Amerika se vraća u Bosnu i Hercegovinu na najbolji mogući način. I ne samo u Bosnu i Hercegovinu, već svugdje tamo u svijetu gdje su kršćani u opasnosti biološkog istrjebljenja u globalnom vjerskom ratu započetog 11. rujna 2001. godine, terorističko-islamističkim napadom na Ameriku.

Vinko Đotlo