Neprovjerena vijest

Tko se to životom šali?

        Već i ja znam: čovjek ne umire sam. Jedne otužne noći i k njemu će

         doći-makar prijatelj znan. Ipak, zla vijest  nije san, ako i

        neuvjerljiva jest. I tako svene dan, a ti, nepripravan, istinu doznaš  zlu.

        Daleko, na tuđem tlu, još zemnih čuda ima: Ljudi umiru u čekaonicama!

                Zar je to istina prava? Il' čovječanstvo spava pa ga ne boli glava

                kada Korona  ljudskih dolazi glava. I smrću ljude mori, što Bog ih

        stvori. Možda još živih ima u čekaonicama svima? Tko se to životom

        šali i tko to života ljepotom – u grob se svali?

        Je li već suđeno svima da s ovog svijeta odu u "smrti slobodu"?

        O, Veliki Bože, odaj nam vječitu tajnu: gdje se na ovom svijetu i mrijeti

        može ne videć kuću zavičajnu?!

        Vijesti neprovjerene kolaju stazama mijene. I strah se velik širi.

        I tko se, tko to sa bolnom smrću se miri?

        U laži ne vjerujem ja. Ni policija, koja, zakonu vjerna, groblja

        neizmjerna ljudskim tijelima puni.

        Uskrs je pred vratima, a Boga zaista ima! I neka svima milost udijeli

        svoju da u s Koronom boju ljudski rod ne strada cijeli!

        I neka čovjek vjerom u život zakorači, makar i koraka mala, te postane

        jači od svih zemaljskih zala!

Malkica Dugeč, 10. 4. 2020.