Simbologija koplja

Kod starih Slavena čuvar koplja je Perun

Koplje se u povijesti ratovanja javlja još u početcima ljudske civilizacije.

No postoje određene kulture koje govore da je koplje prije čovjeka bilo u rukama bogova. Jedna od tih kultura jest drevni Japan. O japanskom šintoizmu još nisam pisao.

Šintoizam dolazi od dvije riječi: shin (神) – Bog Stvoritelj i to – put (道). Glavne svete knjige šintoizma su Kojiki i Nihongi.

Prema šintoizmu primordijalna božanstva bila su Izanagi i Izanami. Prema predaji oni su kopljem dragulja formirali kopno, more i otoke. Iz mora nastaju Amaterasu, božica Sunca; Tsukuyomi, božanstvo Mjeseca i Susano, božanstvo mora i vjetra.

Japanci su svoje careve štovali kao utjelovljenja božice Amaterasu. Te se časti odrekao tek car Hirohito 1946. godine. U Japanu svaka planina ima svoju božicu zaštitnicu. Tako je Sengen Sama zaštitnica planine Fuji. Tamo Japanci svake godine hodočaste kako bi vidjeli Sunce na izlasku i zalasku.

Posljednji vladar Medijaca u Perziji bio je Astijag (585.-550. Prije Krista) čije ime dolazi od staroiranskog Rishti Vaiga što bi značilo bacač koplja. O njemu je pisao grčki povjesničar Herodot. Astijagov je unuk Kir Veliki (perz. Kurush), Kijaksarov sin. Već sam pisao da bi ovo Kurush lako moglo biti povezano s perzijskom riječju khorus خروس(pijetao), a srodno tomu i Koruška u Alpama.

atenaizanagiizanamiKopljelughozirisPerunsimbologijašintoizam