Bezizlazje

      O, Svevišnji Bože, Bože moj, molim Ti se!

 

 

        Dok jedni, zbog Korone sobe zrače, drugima se i životi smrače.

        Zbog njih treći sreći moraju izbjeći. A četvrti od briga su strti.

        Peti na pameti ništa nema, već se samo, kako znamo, na smrt sprema.

        Šesti nema više što za jesti. A sedmi po redu živi u misli neredu.

        Osmome je nezdravo vrijeme mučno, jer nije poučno.

        Deveti mu zbog nerada prijeti i prije nego što deseti se sjeti da planove

        Jedanaestog osujeti.

        

        A dvanaesti, ni u domu, a niti na cesti, ne nalazi mira, ne da čak ni

        svome bratu počinuti niti odahnuti, jer svi su im zabranjeni puti.

        I trinaesti, pa i oni dalje, izbjeći ne mogu od Korone ralje, pa se samo

        dragom Bogu mole da u zdravlju preživjeti mogu, i da zvona na Svetu

        misu zovu. Ako ikad svi i ozdrave, tko će znati jesu li im žive-zdrave

        majke prave i tko to pod vedrim nebom gladan lijega,anema mu od

        Korone bijega, ni od mraka  ni nečista zraka, ni od studi, ni od bludi, ni

        od smrada, ni od roda glada.

        I dok slast već sprema zdravlja vlast, od Korone još će mnogi u grob

        past. Spasa više zasigurno nema ni za stare, što ih bolest tare, ni za

        mlade što su već bez nade.

        Kako li će istom biti kada od Korone počnu mrijet i siti?

        Il' kad groblja ne budu im više mjesta vječnog sna, jer već zatrpana

        sva su  sve do dna.

        I dok jedan od Korone pati, svi ostali: veliki i mali, lijepi, ružni, veseli

        i tužni, domoljubi pa i mrzitelji, ozdravljeni ili već zaraženi, nitko ne će

        shvatiti ni znati, kome i kad već kucaju sati, sati mira i sati pokoja, od

        kojih već pati i Hrvatska moja.

        O, Svevišnji Bože, Bože moj, molim Ti se:

        „Pomozi i Njoj! Nek u zdravlju živi i Tebi se divi, a i Zemlji svoj!“

 

Malkica Dugeč, 7. 4. 2020.