Ljubica Kolarić Dumić mora konačno zaštititi svoje autorsko pravo…
Dok je cijelo čovječanstvo zabrinuto za svoju budućnost zbog korona virusa, mi Hrvati u Republici Srbiji imamo i dodatnu brigu. Prvi val korona virusa odnio nam je (na javi) prvog čovjeka iz političkog života, koji je tako dosljedno i hrabro zastupao naše (političke) snove da smo u cijeloj Srbiji spali na dva zastupnika u subotičkoj i jednog zastupnika u bačkoj gradskoj upravi. No, tješi nas da ovaj hrabri čovjek i pored toga ni u snu ne želi na javi ostaviti našu jedinu relevantnu političku stranku na cjedilu, tako da će nas voditi do posljednjeg (političkog) zastupnika, na kraju i kada ne budemo imali bilo kakvog zastupnika bilo gdje. On je jednostavno nezamjenjiv i mi smo ponosni što samo mi Hrvati u Srbiji imamo tako upornog čovjeka. Ali taj i takav čovjek kada je u pitanju kultura 57.000 Hrvata u Republici Srbiji, što je jedinstven slučaj u svijetu da jedna nacionalna manjina ima samo jednog prvog čovjeka i u politici i u kulturi, a da je to jedan te isti čovjek! Toga nema nigdje niti u snu, kamoli na javi, pa tako imamo još jednu dodatnu brigu.
Radi se o tome da je naš dvojnik već u prvom broju časopisa za književnost i umjetnost (?) „Nova riječ“, čiji je osnivač i glavni i odgovorni urednik, tiskao pjesmu „Kao val bez sna“ Mile Markov Španović, koju je proglasio za najveću živuću pjesnikinju Srijema. Ispostavilo se međutim da je ta pjesma plagijat, ništa manje nego našeg nobelovca Ive Andrića!!!
Naša jedina relevantna izdavačka kuća NIU „Hrvatska riječ“ tiskala je 2014. godine na osnovi hvalospjeva ovog našeg jedinog relevantnog dvojnog idiota čitavu zbirku pjesama dotične pjesnikinje pod naslovom „Nosim sebe sa sobom u sebi“, za koju se ispostavilo da je prava zbirka plagijata poznatih pjesnika, između ostalih i čuvene hrvatske pjesnikinje Ljubice Kolarić Dumić, rođene u Srijemu u mjestu Kukujevci. U zbirci je ponovljen plagijat lirske proze Ive Andrića „Nemiri“, valjda da se i u samostalnom izdanju potvrdi iznenadno otkriće „novog ženskog pisma Hrvata u Vojvodini“.
Cijelo izdanje zbirke „Nosim sebe sa sobom u sebi“ je povučeno iz prodaje, Izdavač se javno ispričao gospođi Kolarić Dumić, ali nije htio na njezin zahtjev niti nakon pet godina objaviti izbor njezinih pjesama, gdje bi bile i plagirane pjesme kao dokaz plagiranja, te joj je u Hrvatskoj (gdje živi) preporučeno da na ovogodišnjoj Skupštini Društva hrvatskih kjiževnika upozna sve članove i Sud časti DHK-a sa ovim slučajem.
Budući gospođa Ljubica Kolarić Dumić mora konačno zaštititi svoje autorsko pravo (i poslije smrti), strah nas je da ovaj srijemski val ne odnese našeg dvostrukog dvojnika i iz kulturnog života! Što ćemo onda budući je dvojnik nezamjenjiv?!
Za podsjetnik poveznice iz kojih se vidi da sam o ovom slučaju detaljno pisao u svojim otvorenoim pismima (objavio „Hrvatski fokus“ iz Zagreba 16. siječnja i 7. ožujka 2015. godine):
https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/aktualno/28132-plagijat-nobelovca-ive-andrica
i
https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/13051-mila-markov-spanovic-plagijatorica-ili-autorica
Nikada nije kasno za raskrinkavanje ovako strašnih stvari!
Miroslav Cakić, Novi Sad, 14. srpnja 2020.