‘Mediteran 2020.’ Dubravke Rakoci

Ustanova za kulturu Galerija Kula predstavlja izložbu 'Mediteran 2020.' Dubravke Rakoci

Nakon predstavljanja Dubravke Rakoci u galeriji Kula izložbom „Lipanj u Splitu“ (2015.) nametnula se potreba cjelovitije prezentacije iste autorice u splitskoj sredini. Odabir taktike umjetničkog nastupa Dubravke Rakoci na izložbi u Galeriji Kula novi je, a nastavno na intervenciju u zagrebačkoj Gliptoteci 2015. godine, i daljni doseg u rješavanju likovnog problema koji autorica dosljedno nameće kroz cjelokupno stvaralaštvo, a kroz proteklih nekoliko godina posebice uz sve temeljitije odricanje od fizičke komponente umjetničkog rada. Prije petnaestak godina, splitska publika je imala prilike doživjeti osebujnu stvaralačku poetiku Dubravke Rakoci na njenoj samostalnoj izložbi CRVENA-PLAVA u Galeriji umjetnina (2004.), a zacijelo je upečatljiv dojam 1997. godine konfigurirala i urbana intervencija Crvena, koja je integriranjem monokromnog kružnog platna u arhitektonsko oplošje Mletačke kule, nakratko postala fokusom okolnih kopnenih i morskih vizura grada, nadmećući se s izražajnošću mediteranskog sunca.

U spomenutim nastupima Rakoci se predstavljala slikarskim instalacijama velikih kružnih platna temeljenim na ideji života slike lišene opisne ikonografije i oslobođene okvira u stvarnom prostoru, fokusirajući se na traženje uporišta u egzistencijalnoj domeni života promatrača. Bez distance. Kao dio problema moguće materijalizacije tijela slike, fleksibilno sklonog rasprostiranju iz plošne jezgre, ali i zatvaranju u sebe preklapanjem, autorica je postavila ispitujući odnos prema prostoru. Platno bez okvira i odabrane granične boje spektra odriješene ideoloških i pretpostavljenih simboličkih konotacija postali su krug koji u procesu kruženja prostorom biva podložan određenim procesima transformacije i zadobiva status protagonista likovnog zbivanja. Drugi dio postavljenog zadatka je pitanje memorije i svjedočanstva o realiziranom prostornom iskustvu, stoga sa svakom novom izložbom pojedina platna doživljavaju reinterpretaciju. Dovedene do realiteta slikarske instalacije Dubravke Rakoci pokazuju dvostrukost svoje namjere – podjednako otkrivaju i skrivaju lice i naličje, naviještajući jedinstvenu „pojavu“ prisutnog i onemogućenog, viđenog i pogledu otetog. Zbog preklopa označenih crnom bojom, definicija monokroma u slučaju Rakocinih crvenih i plavih platna zahtijeva šire shvaćanje pojma, a svedenost odabira na dvije boje govori o temeljnom opredjeljenju za intuitivni govor boja i raspolaganje oprekama njihovog energetskog naboja. Čuvajući tragove prethodnih preklopa, potvrđuju se kao memorijski osposobljena tijela spremna za nova upisivanja biljega, a potencijal apsorbiranja vremena čini platna Dubravke Rakoci procesualnim. Jednostavno, cjelina likovnih nastojanja u opusu Dubravke Rakoci može se odrediti kao ustrajno privezivanje za konkretne prostorne i vremenske okolnosti izlaganja kao jedine prihvaćene i važeće uokvirujuće koordinate izvedbe.

Također, od 1990-ih godina u ovoj ideji, vrlo strogo vezanoj uz navedene postavke i probleme, paralelno se artikulira i kroz proteklo desetljeće češće izražava, još radikalniji smjer realizacije. Riječ je o liniji svjetlosnih intervencija na i u arhitekturi, mahom galerijske i muzejske namjene, u kojima se opaža sve temeljitije odricanje od materijalne komponente podloge / platna, a u korist daljnjeg izmještanja graničnih pojmova – unutrašnjeg i vanjskog – u širi kontekst. Opet u smislu nadilaženja distance promatrača. Smisao umjetničke geste kod Rakoci se oduvijek potvrđivao u proširenju polja pozornosti promatrača, a metoda se na odmjeren i prešutan način iskazivala kao protest protiv parcijalne, jednoobrazne vizije usmjerene ka dokidanju ideje reprezentacije.

Dokidanje prisutnosti materijalnog tijela boje – monokromnog kruga, pokazat će se i na izložbi u Galeriji Kula kroz ustrajavanje na konceptu kolorističkog i svjetlosnog tretmana galerijskog prostora u cjelini kao fluidne površine umjetničke izvedbe i pretvaranja izložbe kao događaja u konkretan format umjetničke artikulacije prostora – site-specific izvedbe. Koncentrirani snop usmjerenog svjetla i obojene plohe izložbenih panela aktiviraju pasivne, marginalne zone prostora galerije, upravo ono što je zbog uobičajene konvencije izlaganja izmaknuto pogledu i interesu promatrača. Smisao ove geste jest u prevrednovanju parcijalne pozornosti promatrača. Stvaranjem kolorističko-svjetlosnog ambijenta Rakoci ostvaruje dubinski doživljaj galerije kao jedinstvenog i neponovljivog prostora koji pruža šansu za autentičan doživljaj stvarnosti, koja je kroz prožetost aurom boje dovedena do samog ruba realiteta.

Splitska izložba imala bi priliku dati širi i potpuniji uvid u neobično razvedene raspone opusa Dubravke Rakoci.

Dubravka Rakoci rođena je u Zagrebu 1955. Diplomirala slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Raula Goldonija 1979. Izlaže od 1979. Od 1980. godine bavi se i grafičkim dizajnom. Od 1983. do 1984. godine radi kao voditeljica likovnih radionica u studentskim domovima u Zagrebu. Školske godine 1991/92. vodila studente III. i IV. godine slikarstva (klasa profesora Valensija) na École d’art de Aix-en-Provence. Od 1993. do 1998. godine predavala likovnu grupu predmeta na Školi za tekstil, kožu i dizajn. Od 1998. do 2007. godine radila kao art-director u Školskoj knjizi d.d. u Zagrebu. Od 2007. radi kao viši leksikograf, voditelj likovne redakcije u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.

Izložba se može pogledati do 24. kolovoza 2020.

Nives Matijević