Po uzorima iz boljševizma od 1917. godine, namjerava sve postojeće uništiti i oteti onima koji imaju više od 40 četvornih metara
Glavna preporuka crvenoga aktiviste Tomislava Tomaševića, ovog osebujnog lika za mjesto gradonačelnika Zagreba u razgovoru za Večernji list (https://www.vecernji.hr/vijesti/tomislav-tomasevic-nemam-ni-automobil-vozim-se-tramvajem-pjesacim-stalno-razgovaram-s-ljudima-1416533), njegovo je imovinsko stanje: 40 m2 stana i bicikl. Sve ostalo su njegova baba i on potratili vucarajući se po svijetu od Juže Amerike do vrhova Himalaje. Da se ipak to ne bi ograničilo kao jedini kriterij tu je još i ortakluk s Uršom Raukar, Vilimom Matulom i ostalim avangardnim aktivistima, kojima je glavna poveznica netrpeljivost prema Hrvatskoj i sklonost k rušenju svega i svačega. Cvjetni trg je samo jedna od njihovih pozornica na kojima ovi destruktivni huškači dokazuju svoju ideološku orijentaciju, koja se očito napaja na uzorima boljševizma iz 1917. godine. Sve postojeće uništiti, oteti onima koji imaju više od 40 m2 ili ne daj Bože 100.000 eura, pa će svima biti bolje. Odnosno barem njima.
Osim takvih obilježja u Tomaševića je teško uočiti neke kreativne, nadahnute ili plemenite vizije u kojem smjeru razvijati grad. Niti riječi o njegovim prijedlozima rješenja komunalnih infrastrukturnih objekata (znamo da je protiv spalionice) ali ne znamo kako bi riješio problem otpada, otpadnih voda, prometnih čvorišta i slično. Ne znamo bi li se on zalagao za izgradnju podzemne željeznice ili bi svi morali pješačiti kao u Pol Potovoj Kambodži ili imati barem bicikl, poput njega samoga. Potpuno je nepoznato bi li Tomašević poticao daljnju stambenu izgradnju ili širenje grada ili bi se priklonio urbanoj decentralizaciji, konceptu koji predviđa rast okolnih gradova i njihovo bolje povezivanje lakom željeznicom ili boljom cestovnom mrežom. Budući da je on protivnik promjene stanja, što bi on učinio s prugom koja prolazi središtem grada, što bi izgradio na području Paromlina i Gredelja, Velesajma, kako bi povezao zračnu luku sa središtem Zagreba. O tomu niti slova, ali zato o ideološkim i svjetonazorskim pitanjima u kojima je očito temeljna odrednica isticanje da nema djece, da se zalaže za (veća) prava transrodnih zajednica i vjerojatno usvajanje djece od istospolnih parova. Sve su to vrlo ohrabrujuće informacije koje svjedoče da je ovaj tip blizak svima koji budućnost Europe poistovjećuju s Rimskim Carstvom, koje je kad su prevladale slične postavke završilo u ništavilu.
Utješna je činjenica da mi još nismo dosegli razinu urbane kulture kakva je bila u Rimskom Carstvu, pa ćemo još neko doba potrajati, a onda jednako neslavno skončati. Ipak iz njegovog se kazivanja u nizu prilika dade razabrati jedna pozitivna nakana, a to je da ovlada barem Zagrebačkim holdingom, kao simbolom moći i blagostanja, vjerojatno zato da bi bolje skrbio o dobrobiti sugrađana, koje namjerava žedne prevesti preko vode. A možda ipak nešto skromno popravi svoje imovno stanje, da bi mogao češće prošetati neosvojenim planinskim prostranstvima Azije ili Afrike, jer nije spomenuo da je bio na Kilimandžaru. Tješimo se i nadom da ako Tomašević svrgne Milana Bandića, da će se kulturom baviti bilo Urša ili Vilim, kojima će uzor biti Rijeka kao prijestolnica svjetske (anti)kulture. Ako preživimo, vidjet ćemo i ovo čudo neviđeno.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više