Snopovi padaju svud Tišina grobna k'o grob Tamnuje tamnu noć. Kroz mrak se vuče kobna k'o kob Utvara neka. U raljam drži oštricu mača, U ruci strašan bič. Kroz tihu tamu odjeci plača Samo se katkad čuju. Utvara hrli po svoju žrtvu. Snopovi padaju svud. Negdje uz molbu, negdje uz kletvu Životi gase luč. Bezglavo juri sablasti sjena Kroz noći mračni mrak, Svakoga časa nadgrobna stijena Prekrije novi grob. Ona ne pozna sjete ni boli. Prosjak i kralj su isti. Jednako svakog mrzi i voli. Njeno je ime smrt. Žarko Dugandžić (iz zbirke UZDASI)